Advokat Branislav Lutovac kazao je da se bivšoj direktorici Milki Ljumović u Višem sudu sudi drugi put, jer je jednom već “osuđena” u dijelu elektronskih i štampanih medija.
On je to izjavio u završnim riječima pred sutkinjom Anom Vuković.
“Milka Ljumović je izložena pravoj ličnoj i porodičnoj neviđenoj medijskoj kampanji, u kojoj nisu pošteđena ni njena djeca i unučad. Tu su proglašene krivim i za njih se tražila maksimlna kazna. Umjesto njihovih imena, nazivane su crnom i žutom. To je nezabilježen slučaj u crnogorskom novinarstvu da se dvije dame u ozbiljnim godinama nazivaju tako pežorativnim imenima. Na taj način ne samo što je poništeno novinarstvo kao profesija, već se medijski šalje poruka netrpeljivosti i omalovažavanja. Kreiran je takav ambijent da mi branimo, ne optužene, već medijski osuđene ljude“, kazao je Lutovac. On je rekao da je u periodu koji tretira optužnica protiv bivšeg menadžmenta banke, bilo više stotina hiljada kredita i izdatih garancija, sa ukupnim plasmanom od preko tri milijarde eura, godišnjim prometom od preko 20 milijardi eura i preko 20 miliona bankarskih transakcija, stotinu hiljada “živih” kredita...
“Dogodilo se da su iskrsli problemi sa upisivanjem dopunskih obezbjeđenja za zanemarljivo mali broj kredita koji su svrstani u operativni rizik banke i imaju zanemarljivo malu vrijednost u odnosu na ukupni plasman. Svi sporni krediti bili su odobreni u redovnoj proceduri, kroz kreditni odbor što automatski znači da su uzeta osnovna sredstva obezbjeđenja, a ugovorima o kreditu bile predviđene obaveze klijenata da obezbijede i dopunska sredstva obezbjeđenja”, kazao je Lutovac.
Podsjetio je da je od 2005. do 2007. godine CKB jako uspješno poslovala: “Kolika je bila reputaciona garancija generalnog direktora Milke Ljumović, najbolje govori podatak da je na njen telefonski poziv najveća njemačka Commerz banka uplatila CKB-u iznos od 30 miliona eura, bez bilo kakve garancije, osim njene riječi. Neka sadašnji menadžment pokuša da dobije putem telefonskog poziva, ne 30 miliona, nego 30.000 eura. Nema nikakve šanse”.
Konstatovao je da Ljumovićeva nije učestvovala u kreditnim operacijama i odobravanju kredita, jer to nije bio njen posao.
“Kao generalni direktor bila je strateg banke. Optužnicom ona se tretira kao kreditni referent. Nijedan akt u banci nije je obavezivao da se bavi kreditima. Odluku o dodjeli kredita donosi kreditni odbor banke koji je samostalni organ. Propisi ne predviđaju da generalni direktor treba da zna za tekuće odluke kreditnog odbora”.
Rekao je da je mađarski vlasnik bio upoznat sa svim što je u banci rađeno i prije nego što je kupio CKB: “U avgustu 2006. potpisan je Ugovor o kupoprodaji banke, prema kojem su u decembru te godine isplatili 85 odsto ugovorene cijene, zadržavajući ostalih 15 odsto na period od godinu dana za slučaj da se otkriju neki gubici ili izdaci za koje se nije znalo u vrijeme pregleda dokumenata. Poslije 14 mjeseci isplaćeno je i ovih 15 odsto, što je značilo da u poslovanju banke nije bilo ništa što nije predočeno kupcu”.
Podsjetio je na izvještaj Centralne banke od 31. 12. 2005. godine, u kome piše da kreditni fajlovi sadrže neophodnu dokumentaciju.
Sve po propisima
Lutovac je kazao da optužnica potpuno pogrešno tretira operativni rizik banke kao štetu.
„Operativni rizik eksplicitno obuhvata zakonski rizik, koji u banci egzistira i kao neblagovremeni upis obezbjeđenja, izostanak upisa obezbjeđenja, vezivanja ugovora o kreditu sa ugovorom o depozitu, nedovoljna primjena procedura... Provedeni dokazi kod spornih šest kredita potvrđuju da je kod njih sprovedena procedura kao i kod svih drugih kredita u kreditnom portfoliju, a eventualni propusti spadaju u zakonski operativni rizik po osnovu kreditnog rizika”.
On je rekao da se rizikom iz spornih kredita upravljalo na nivou pojedinačnog plasmana i portfolija kao cjeline, izdvajanjem adekvatnog nivoa rezervacija na odgovarajuće račune u skladu sa zakonom i propisima Centrale banke.
“Ovih šest spornih kredita klasifikovani su u kategoriju prema statusu koji su imali, u vrijeme njihovnog odobravanja, zajedno sa drugim kreditima. Naplatom pojedinih kredita, izdvojene rezervacije se oslobađaju i usmjeravaju na druge kredite, nove ili one koji su u međuvremenu postali rizični. To se sve odvija automatizmom i to je rizik iz kreditnog poslovanja, pa i kod ovih šest kredita, a to nije i ne može biti šteta kako to optužba tvrdi, a vještaci kalkulišu. Zaključak je da se operativni rizik po osnovu kreditnog, kod svih šest kredita, dogodio zbog ljudskog faktora, prije svega zbog pogrešne aktivnosti ili neaktivnosti mađarskog menadžmenta, koji je promijenio koncepciju rada. Nije se bavio naplatom kredita kako se to prije radilo i rizik se dogodio tek nakon odlaska starog menadžmenta. Zaključak je da ovo što vještaci u vezi sa ovih šest kredita nazivaju štetom je zakonomjerni događaj u poslovanju svake banke u vezi sa poslovima mjerenja i upravljanja kreditnim i operativnim rizikom, saglasno standarnima Centrale banke za mjerenje i upravljanje rizicima u bankama i što je najvažnije - to nije šteta. Za ove kredite izdvajane su rezervacije od momenta odobravanja, saglasno statusu koji su imali ovi i drugi krediti u kreditnom portfoliju i te rezervacije su korišćenje za pokriće gubitaka iz poslovanja za ove i za druge kredite”, kazao je Lutovac.
U nalazu vještaka fali samo istina
Lutovac je konstatovao da je nalaz vještaka takav da mu ne manjka ništa, osim istinitih činjenica.
“Nalaz je sačinjen na osnovu nepotpune, selektivno odabrane i naknadno napravljene dokumentacije u fotokopiji, bez uvida u originalnu dokumentaciju. Samim tim nalaz je nepotpun, netačan i neupotrebljiv, jer njime u cjelini i pojedinačno nijesu iskazana stvarna stanja. Nalazom nije ni u jednom trenutku ukazano u odnosu na koju odredbu Statuta ili odluke Skupštine akcionara je postupljeno suprotno. U dijelu koji se odnosi na predmetne kredite i garancije, vještaci su suprotno pravilima struke dali zaključak na osnovu jednostrano prezentirane dokumentacije u fotokopiji, bez uvida u originalnu dokumentaciju, bez uvida u dokumentaciju klijenata. Vještaci su pregled dokumentacije vršili bez prisustva optuženih, bez poziva optuženima da eventualno dostave svoju dokumentaciju, tendencioznim i pogrešnim zaključcima. Ovakav kakav je, nalaz je potpuno neupotrebljiv i na njemu se ne može zasnivati sudska odluka“, rekao je Lutovac.
Lutovac: Nema umišljaja, nema dokaza, nema krivičnog djela...
“Mojoj branjenici stavlja se na teret da je prilikom dodjele šest spornih kredita izvršila krivično djelo zloupotreba ovlašćenja u privredi u šest slučajeva. Za ovo krivično djelo propisano je da se može izvršiti samo sa umišljajem. Osim umišljaja, subjektivno obilježje ovog krivičnog djela jeste i namjera da se pribavi protivpravna imovinska korist, u ovom slučaju za druga pravna lica, kako je to stavljeno u optužnici. Kako nema dokaza da je moja branjenica ostvarila bilo koje obilježje krivičnih djela koje joj se stavljaju na teret, predlažem da je sud oslobodi od optužbe“, kazao je Lutovac, branilac Milke Ljumović.
Bonus video:
