Povodom 10 godina od smrti don Branka Sbutege, osnivača i počasnog predsjednika KotorArta, ovogodišnji muzički program u Kotoru počinje djelima koja je festival poručio od uglednih autora - Aleksandra Perunovića, Nine Perović i Iva Josipovića. O tom koncertu koji će biti održan na Dan državnosti, na trgu ispred katedrale Svetog Tripuna, i o deceniji nakon don Branka govori Ratimir Martinović, umjetnički direktor festivala.
KotorArt se ove godine dodatno angažovao na podsticaju domaće kompozitorske prakse - jedan program u cjelini je posvećen djelima domaćih autora, dok će prvi koncert Don Brankovih dana muzike obilježiti nova djela, poručena povodom desetogodišnjice smrti don Branka.
KotorArt je do sada poručivao i izvodio djela nekoliko domaćih i stranih autora, pisanih za različite sastave i različitim povodima. Ivan Mudi, britanski kompozitor koji je prihvatio pravoslavnu vjeroispovijest, komponovao je “Himnu Sv. Nikoli” za mješoviti hor povodom 100 godina gradnje crkve Sv. Nikole u Kotoru; Žarko Mirković je napisao “Taraf trio”, povodom deset godina KotorArta; Ivan Marović je djelo “Iskra besamrtna” za kamerni orkestar i naratora napisao povodom 200 godina od rođenja Njegoša; Nina Perović je povodom 450 godina smrti Blažene Ozane komponovala “Večernju molitvu” za vokalni ansambl; Marko Kovač je napisao “Dinarsku svitu” za duvački kvintet.
Ove godine poručujemo čak tri nova djela koja posvećujemo desetogodišnjici smrti don Branka Sbutege. Sva djela su inspirisana njegovim pjesničkim opusom. Nina Perović je završila djelo “Odrazi” za kamerni orkestar i solo glas dok je Aleksandar Perunović za kamerni orkestar i solo violončelo napisao djelo “Ja sam mrtav sada, vi ste bili prije”, i na kraju, Ivo Josipović nam je isporučio djelo “Kurosavin nemir svijeta” za kamerni orkestar, zvona i timpane.
Svi su oni dobili našu porudžbinu u drugoj polovini 2015. godine da bi danas njihova djela bila spremna za svjetske premijere. Jedan smo od rijetkih festivala ne samo u Crnoj Gori nego i šire koji se ovako prilježno bavi njegovanjem domaće baštine i još važnije - njenim stvaranjem. Kompozitori, pa i izvođači znaju koliko je velika kriza kada se radi o savremenom stvaralaštvu i KotorArt je preuzeo i tu ulogu jednog od svetionika u današnjim, ne pretjerano svjetlim vremenima za umjetničku muziku. Dakle, poručujemo djela, dajemo povode tj. stavljamo ih u određeni kontekst, izvodimo ih i trudimo se i da ih tonski zabilježimo.
Decenija od smrti don Branka, osnivača i počasnog predsjednika KotorArta, biće obilježena različitim sadržajima - biće izvedena nova muzička djela napisana u njegovu čast, prikazan film, otvorena izložba, a ni literarni sadržaji ne izostaju. Da li je ovaj umjetnički sinkretizam nešto čemu je u festivalskom smislu težio don Branko i da li se kroz sadašnji koncept KotorArta njegov san o budućnosti festivala ostvario?
Snovi se mijenjaju zajedno sa nama, a čvrsto vjerujem da je to bio slučaj i sa don Brankom, koji je uvijek težio da ide dalje, slojevitije, sadržajnije. Kotor danas jeste “mjesto prijateljskih susreta” umjetnika sa najrazličitijih meridijana, onakav kako smo o njemu maštali prije 15-ak godina. Festival se u svakom smislu razvija, između ostalog i programskom pa i multi i interdisciplinarnom. Ali ja ne bih insistirao na sinkretizmu u kom svi elementi nisu na makar približnom kvalitativnom nivou. Zato do sada nismo još realizovali, recimo jednu operu u Kotoru. Treba puno stvari da se dogodi da bi kompleksne umjetničke ideje nepostidno ugledale svjetlost dana.
Takođe, KotorArt spada u festivale koji koriste evropski model finansiranja, to jest da pored državnih fondova koristi sponzore. To u našim uslovima nije česta praksa. Kako ste uspeli da animirate sponzore da obrate pažnju na jedan nekomercijalni program?
Puno je sponzora ove godine. Svoj interes da podrže KotorArt prepoznali su Prva banka, Luštica bay, Coca Cola, Sava osiguranje, CKB, Minsitarstvo održivog razvoja i turizma, Energogas i mnogi drugi. Čudi malo da se Luka Kotor, kao najjači privredni subjekat u gradu još nije oglasila na naš predlog, ako izuzmemo privatnu komunikaciju. Mi smo prošle godine ostvarili dobru saradnju sa Lukom Kotor što je i prirodno jer KotorArt upravo i turistima sa kruzera, čiji prihvat organizuje Luka Kotor, daje iskustvo žive, savremene umjetnosti u gradu u kom su pristali, nudeći dodatni sadržaj na već postojeće, Bogom dane tj. našim naporom nezaslužene ljepote arhitekture i pejzaža. Vjerujemo da će se i Luka Kotor već u narednim danima naći na našoj listi velikih sponzora jer joj je tu po svim mjerilima mjesto.
Spomenuli ste da očekujete kontinuiranu podršku Vlade, koja će biti verifikovana petogodišnjim ugovorom. S obzirom na to da je festival već počeo, koliko se odmaklo od početne inicijative?
Još nismo dobili odgovor na tu inicijativu. Razgovarali smo sa različitim akterima kulturnog, političkog i javnog života Crne Gore, i gotovo svi oni, od kojih su neki stavili i potpise na spomenutu inicijativu, smatrali su da je potpuno tautologično da se takav ugovor potpiše. I dalje čvrsto vjerujem da je to u interesu i države i grada i festivala, naročito s obzirom na to da smo upravo petogodišni ugovor imali prilikom osnivanja 2008. godine. Ako smo tada dobili puno povjerenje, bilo bi logično da ga imamo i sada, nakon svih godina dokazanog, posvećenog rada i provjerljivih rezultata. Ali i sa takvim okolnostima živimo iako se na njih ne navikavamo već argumentovano i uporno pokušavamo dokazati ispravnost i utemeljenost naše inicijative.
Većina ustanova kulture nema kompetentan kadar
Govorili ste o kulturnoj politici, kada ste metaforično ukazali na probleme nestručnog kadra koji odlučuje o sudbini kulture u državi. Na šta ste konkretno mislili?
Upravo na ono što sam i rekao. Govorio sam da programe KotorArta vode ljudi koji su stručni za ono za što su angažovani. I vidim da je to pojedine uvrijedilo. Nije mi to bila namjera i žao mi je, ali realnost nam govori da u većini javnih ustanova kulture nemamo dovoljno kompetentan kadar, da glavnu riječ vode ljudi koji o umjetnosti ili produkciji, kulturnoj politici, ili fund-raisingu, prosto ne znaju mnogo. Nisu oni krivi već postojeći sistemi na koji moramo uticati ukoliko želimo zdravu kulturnu scenu koja će se razvijati. Isto tako, oslanjamo se na neke anahrone i dokazano nefunkcionalne modele a one koji se ispostavljaju uspješnim i kreativnim podvrgavamo sumnji samo zato što smo nepovjerljivi prema novom, bez obzira što se to novo dokazuje funkcionalnim. Svi koji profesionalno zdravo i patriotski dobronamjerno razmišljaju, reći će vam isto što i ja. Razlika je samo u tome što ja o tome govorim javno sa željom da spomenute probleme rješavamo na dobrobit i korist svih.
Bonus video:
