Literarnost
Slovinić je uvijek pravio zapise sa putovanja i uopšte kada je otkrivao nove objekte, arhitekturu i nepoznate prostore. Naslijeđeni talenat od oca novinara, od djetinjstva ugrađenim senzorom za događaje, posljednje dvije decenije su rezultirale Slovinićevim razvijanjem još jedne umjetničke discipline. On postaje relevantni hroničar likovnog i uopšte kulturološkog događanja u Crnoj Gori. Upravo u času kada se ukidaju likovne rubrike u medijima, kada se štedi na kulturi, kada se povlače osvjedočeni pratioci likovnog života on otvara gotovo jedinu tribinu javnog suda i popularisanja likovne umjetnosti u svakodnevnom životu umjetnika. Njegovi prikazi likovnih događanja i likovne kritike su postali nezaobilazna istorija razvoja likovnog stvaralaštva Crne Gore. Izvanredan je osjećaj kada listate njegovu, prošle godine izdatu, knjigu "Ars Libris" i doživite hod kroz vrijeme crnogorske likovne storije, kroz lične poetike stotine umjetnika. Ovom knjigom se gradi umjetnička faktografija Crne Gore kraja XX i početka XXI vijeka.
Učesnik
Slovinić je istovremeno i "svjedok vremena". On pamti poslijeratne periode umjetničkog stvaralaštva kada su crnogorski slikari bili korifeji jugoslovenskog umjetničkog i intelektualnog stvaralaštva. Intezivno arhitektonsko i slikarsko stvaralaštvo je bazično u kulturi Crne Gore i Slovinić ima svoje mjesto u tom vremenu. Riznica njegovih sjećanja i tumačenja, zanimljivih mijena umjetničkog života Jugoslavije i Crne Gore, od pojedinačnih ličnih poznanstava tadašnjih velikih autoriteta do opštedruštvenih i političkih promjena stilova i načina mišljenja u umjetničkom životu, generiše samog Slovinića u odgovornog umjetničkog arbitra.
Pedagogija
Istančan duh umjetnika, prožet senzibilitetom za sve vizuelne umjetnosti, ogromnog iskustva, kompletnim sazrijevanjem, uobličava službenu karijeru kao pedagoga na Arhitektonskom fakultetu u Podgorici. Sreća je za studente kada je sam stvaralački život profesora, jedna očigledna praktična nastava. Sa pedagoškim ciklusom u posljednjoj deceniji Slovinić integriše sve svoje talente, uobličene u jednu moćnu biografiju stvaraoca, škole i sistema i načina mišljenja koji se ne mogu sresti u današnjoj Crnoj Gori XXI vijeka. Dužno poštovanje prema umjetniku i poštovanje prema svima koji žele da razumiju umjetnost i vrijeme u kojem živimo - drugu polovinu XX vijeka do danas, iziskuje potrebu za jednim ovako cjelovitim prikazom umjetničke ličnosti Slovinića.
Slikareva pobuna
Iz konstelacije cjelovitog umjetnika, Slovinić oduvjek i uvjek nanovo, umjetnički pobuđen, reaguje na Budvansku aktuelnu vizuelnost. S osjećanjem dužnosti on posjeduje poriv živog, aktuelnog angažmana. U svijetu izvitoperenih vrijednosti Slovinićev fluid već klasične umjetničke profilacije predosjeća pomjeranje likovne i estetske umjetničke prakse u aktuelizaciju novih likovnih praksi, kada stvaralački gest postaje angažovan, aktivno se uključuje u društveni događaj. Sa takvom umjetničkom transformacijom on slika oboljeli, "metastazirani" Stari grad... Budva je uvjek u Sloviniću imala vjernog tumača pa je to i sada slučaj, kada Budva nije više ona muza vječne ljepote, oaza srećnog djetinjstva i permanentne inspiracije.
Dosadašnja Budva, je slikarev transponovani likovni svijet koji je kroz virtuozni crtež i lazurnu paletu postao vrijednost sama za sebe. Ona pulsira u biću umjetnika čitav njegov život. Ne samo u njemu. I mi posmatrači i učesnici te rajske mediteranske čulne ljepote smo identifikovani kroz Slovinićevo slikarstvo i te slike imaju mnogo veće značenje u našim životima nego jedna galerijska izložba. One su naše emocije, naš duhovni život i naše pripadanje gradu i nama samima. Neočekivani katastrofalni potres uma i duha je jači od svih zemljotresa koji su rušili Budvu kroz istoriju. To je potres ispoljen u eskalaciji enormne gradnje, uzurpaciji prostora, degradaciji vjekovima srasle okoline i ambijenta, nepoštovanju elementarnih normi i pravila, sve izraženo u pohlepi i agresiji. Urbano upropaštavanje grada ima karakter urbo diverzije jer razara tkivo bića i duha grada. Umjetnik ovakvo društveno i materijalno stanje vidi kao zarazu, kao bolest koja je duboko metastazirala i zahvatila sve organe grada. Agresivna građevinska bahatost poprima dimenzije urbicida.
Čitava ova drama kao u stvarnom životu, odvija se i na slikarevim prizorima. Slovinić scenografski vidi Stari grad kao ambijent jednog uznemirenog nestajanja, jednog ropca. On se hrve sa slikom. Njegov inače ekspresivni crtež, energičan potez linije, ovdje gradi zgusnute likovne strukture, kondezujući, građevinske mreže, skele, gvožđuriju, staklo i beton sa kranovima, u jakom koloritu, u jednu opštu refleksiju haosa. To su snažne likovne senzacije iako destruktivne. Slovinićeva moćna likovnost sa njegovom prepoznatljivom i jedino njemu svojstvenom dinamičnom oštrom, reskom linijom gradi naprosto jednu zvučnu rezonancu kojom sliku ne samo što vidite, nego je i "čujete". To su slike koje imaju odjek u vama i koliko god apokaliptične, pokreću, uznemiruju, stanje vašeg duha. Nastale su u magnovenju slikareve reaktivne aktivacije i dosljedno, takvu emociju pobuđuju i kod posmatrača. Ove slike pokreću prostor, a ni društvo ne može ostati ravnodušno.
Bonus video:
