Rijedak je slučaj da umjetnost mijenja stvarnost ali da utiče na promjenu svijesti i stanje duha u određenom društvu i vremenu je temeljna funkcija i cilj umjetnosti. Kroz istoriju, slikarstvo je znalo da najavi određene društvene promjene. Renesansa je počela sa Đotom i Čimabueom u XV vijeku a naš Petar Lubarda je samo jednom izložbom (1952) napravio potpuni zaokret i raspršio ideološke diktate socrealizma, nametnute u Jugoslaviji nakon II svjetskog rata.
Čest je slučaj da intelektualci i umjetnici, otvaraju, podstiču, preispituju stanje u društveno političkoj stvarnosti ali da samo umjetničko djelo "raspralja" takva pitanja je rijetka praksa. Najpoznatiji je primjer Picasove Gernike, sa kojom će i kada ratovi XX vijeka budu daleka prošlost, umjetnikova slika podsjećati na najstrašnije stradanje jednog naroda i bombardovanje sela Gernika u Španij (1937). To su slučajevi kada umjetničko djelo preraste u pojam, kada prelazi u memoriju. Sam događaj, istisnut iz sjećanja, nastavlja da živi transponovan kroz umjetničko djelo.
Umjetnički aktivizam
Sloviniću je ovo treća izložba "umjetničkog aktivizma" u posljednjih petnaest godina. Posrijedi je nestanak budvanskog autentičnog prostora ljepote, gradića koji je samim svojim postojanjem bio prostor ljudske sreće i inspiracije hiljadama umjetnika, vjekovima. "Rekvijem za Školj" je Slovinićeva izložba (2000) kao prva slikarska reakcija na razgradnju i devastaciju ostrva Sv. Nikola, najatraktivnijeg dara prirode na obali Crne Gore. Pored slika, autorovi literarni zapisi upotpunjavali su ovaj nesvakidašnji protestni slikarski performans zabrinutosti i tuge nad nestajanjem Školja, mjestom boravka svih budvanskih muza.
Činjenica je da umjetnik nosi u svom umjetničkom biću vječiti nemir, kao što je i činjenica da niko kao umjetnik ne vidi i ne otkriva duboke i nepobitne istine. Sve se to steklo u Slobodanu Bobu Sloviniću za kojim je pedeset godina umjetničkog svestranog stvaralaštva. Ta činjenica ga obavezuje i daje aktivnu težinu njegovoj pobuni povodom stanja u Budvi. On je nadaren svim oblastima umjetnosti, istančanog duha, izrazite likovnosti, prožete sadržajnim senzibilitetom, iskustven u mnogostrukim vizuelnim disciplinama. Dug prema umjetniku i profesionalna potreba za prikazom ovog rjetko svestranog stvaraoca je nužna, jer samo kompletna umjetnička ličnost može da posjeduje autoritativan stav prema događajima u društvu.
Arhitektura, dizajn
Arhitekta, po prirodi svog poziva, slikar po urođenom i nesvakidašnjem crtačkom talentu objedinjuje sve vizuelne discipline od enterijera, namještaja, grafičkog dizajna, do skulpture i reljefa, mozaika, vitraža, dekoracija, kao i crteža i slika u svim tehnikama. On je osvjedočeni projektant više stotina unutrašnjeg uređenja objekata, brojnih enterijera, ekspozicionih i muzejskih postavki, šalterskih sala, bankarskih ekspozitura i poslovnica, hotela, restorana, barova, kafea, robnih kuća, prodavnica, butika, turističkih agencija, dječijih vrtića, bolnica, sudova, domova zdravlja, studentskih domova, frizerskih salona, degustacionih dvorana i dr. Dakle kreativnost u tri dimenzije, sa prostornom komponentom skladnim proporcijama i harmonijom je njegov uobičajen i prirodan način umjetničkog iskazivanja. Duhovno sa materijalnim odrednicama, kod njega se vješto prepliću u kreiranju jedinstvenog umjetničkog djela.
Lična kulturološka i obrazovna komponenta nalaze sadržajnost u njegovim arhitektonskim djelima a strukture materijala, stilski estetizovane ukazuju da se radi o istinskom stvaraocu. Dizajn namještaja, grafički dizajn su kompatibilne discipline arhitekturi. Od plakata do preloma knjiga i naslovnih stranica ovaj vrijedni i plodni umjetnik sustiže i postiže nevjerovatne domete umjetničkog bivstvovanja više od pet decenija. On je prvi školovani enterijerista na beogradskoj akademiji za primjenjenu umjetnost šezdestih godina prošlog vijeka. Ta pionirska uloga je Slovinića ugradila u kulturu prvih autorskih uređenja prostora Crne Gore, te spada među prve primjenjene umjetnike koji su postavljali temelje nove prostorne estetike.
Slikarstvo
Slikarske i crtačke vještine Slovinićeve originalne likovnosti su ušle u antologiju jugoslovenskog slikarstva XX vijeka. Od najmlađih dana, sa izvjesnom prevagom prema slikarstvu teško je reći da je Slovinić arhitekta komplementaran slikaru ili obrnuto. Iz iste ruke iz istih nepoznatih umjetnikovih dubina ravnopravno se razvijaju dvije nezavisne umjetničke discipline. Njegovo slikarsto je mediteranske vizuelizacije u crtežu i koloritu, tematski i sadržinski kondezovanom sa karakterističnim detaljima, da li u romantizovanim pejzažima primorskog grada, da li mitoloških prizora, ili ljudskog tjela i stradanja ali uvjek u prepoznatljivoj, jakoj, energičnoj liniji, ekspresivnoj formi, koloristički oplemenjenoj.
Stijene iz mora, grote, škrape, jednako kao i ljudsko tjelo u mukama i borbi i grču su u stanju cjepanja, nastajanja, raspravi i pitanju o smislu stradanja a uvijek u jednom zamahu i pokretu rijetke crtačke ekspresije. Njegova linija naprosto "para prostor". I dok crtež, čvrst i energičan, gradi tu dramu čovjeka u prostoru kolorit i slikarska boja smještaju tu tešku priču u topao, lirski mekan kolorit, lazuran i pun neke kolorističke svijetlosti, što njegovo slikarstvo podiže u nesvakidašnju svjetlosno-prostornu ravan.
U dugom, kreativno-stvaralačkom rasponu od preko pedeset godina u kontinuitetu, nastale su njegove brojne ciklusne cjeline, među kojima: "Grčka mitologija", "Stravični ciklus", "Ljepotice, zavodnice, čudaci", "Madone, predosjećaj stradanja", "Stradanje", "Le Corps", "Bestijarij", "Mileševski prizori", "Pariski zapisi", "Omaž Školju", "Rekvijem za Školj", "Mediteranski horizonti", "Mare Montenegro", "Budvanske metastaze". A u tom dugom vremenskom razdoblju, nastalo je na stotine skica, crteža, akvarela, gvaševa, slika u ulju, a organizovano preko pedeset samostalnih i više od tri stotine kolektivnih prezentacija.
(Kraj u narednom broju)
Bonus video:
