Svetozar Marović kazao je da je bivšem policijskom specijalcu Rajku Medenici samo moralno dužan i da zato novac treba da mu vrate oni koji su ga potrošili.
Marović je to kazao u maju na suđenju Prvoj banci, od koje Medenica traži 235.000 eura, koje je svojevremeno odnio kako bi se sanirao dio duga budvanskim porodicama Dragović i Divanović, sa čijih računa su volšebno nestali milioni.
Funkcioner DPS-a, koji je svjedočio dok je još bio u pritvoru, priznao je da je on Medenicu uvukao u kompletan slučaj, kako bi sa sebe i banke brata premijera Mila Đukanovića skinuo "neosnovane optužbe i pritisak".
Na pitanje suda - da li misli da je Medenici dužan novac, odgovorio je: “Ja sam moralno dužan g. Medenici, a novac treba da vrati onaj ko ga je iskoristio”.
Na dodatno pitanje ko ga je iskoristio, Marović je konstatovao: “Kada bih ja to znao, bio bih sudija”.
U periodu od 2007. do 2010. godine mnogi Budvani prodali su đedovinu i na račune su im legli milioni eura. Dragovićima i Divanovićima nestaju pare iz banke Aca Đukanovića, uz obrazloženje da su tim novcem garantovali da će kompanija Properti investments vratiti milionski kredit.
Grafolozi su na kasnijim suđenjima utvrdili da je neko falsifikovao njihove potpise i da nisu žirirali firmi iza koje navodno stoji Marović.
Političar je, međutim, negirao te spekulacije, rekavši u nikšićkom Osnovnom sudu da Properti investments neko “nedobronamjerno povezuje sa njim”...
Objašnjavajući sudu šta se dešavalo, kazao je da su članovi tih porodica smatrali da on ili neko iz banke treba da im vrati taj novac.
“Oni su bili veoma grubi i agresivni u optužbama o tome, a što je neosnovano moglo uticati na ugled banke, moj ugled i ugled ljudi koji su mi prijatelji, pa je taj problem trebalo rješavati”.
Rekao je da Medenica nikome nije bio dužan i da je na njegovu molbu odnio 235.000 eura u Prvu banku, sa namjerom da se taj novac iskoristi za vraćanje dijela obaveza prema Dragovićima i Divanovićima.
“Suština ovoga je gdje je novac porodica otišao, to jest da li je taj novac završio za potrebe banke ili kompanije Properti investements. Moja posljednja saznanja govore… da je taj novac otišao za vraćanje kredita Properti investmentsa koje je imala prema Prvoj banci. Što u ovom slučaju govori da je zahtjev tužioca nesumnjivo osnovan, u smislu da je on nekome dao novac”, rekao je Marović.
Odgovarajući sudu, kazao je da su oštećene porodice formalan zahtjev za povraćaj novca adresirale na Prvu banku, ali da se ta potražnja faktički odnosila na njega.
Marović je kazao da nije imao nikakav dužničko-povjerilački odnos sa porodicama Divanović i Dragović i da njihov novac nije korišćen za bilo kakve njegove potrebe.
Na pitanje suda koji je onda njegov motiv da se uključi u rješavanje tog problema, kazao je da je bio zainteresovan za sudbinu Prve banke, jer je bio akcionar. “To je bilo vrijeme krize, pojavili su se kolaterali koje je trebalo ojačati, naročito zbog odnoca CBCG prema Prvoj banci u tom periodu”.
Punomoćniku Prve banke dodatno je objasnio zašto je novac Dragovića i Divanovića otišao za kolateral za kredit firme Properti investmenst: rekao je da ga je tadašnja zamjenica izvršnog direktora banke Jelica Petričević upoznala sa tim problemom:
“Pa me tom prilikom zamolila da li mogu pomoći da se kod jednog broja ljudi koje eventualno poznajem, a koji imaju deponovana sredstva kod Prve banke, mogu stvoriti pretpostavke da se ta sredstva upotrijebe za obezbjeđenje ovih kredita, odnosno vraćanje. U tom smislu je gospođa Petričević, ukazala na određeni broj lica među kojima su gospoda Kapisoda, Lazović, Klajić, Anđus i Dević. Pominjana su tada i imena porodica Dragović i Divanović. Sa svim porodicama uspostavio sam kontakt i oni su kasnije razgovarali sa predstavnicima kompanije Properti i zaključili ugovor o zajmu. Ono što mi je ostalo nejasno je kako se desilo da u slučaju Dragović i Divanović tog ugovora nema”, rekao je Marović, što se navodi u zapisniku sa suđenja.
Slučaj nestanka novca našao i pod lupom Specijalnog tužilaštva, tokom istrage u predmetu “Property” oko milionske prevare više starobudvanskih porodica.
Kriminalna grupa je preko Properti investmentsa uzimala milionske kredite, kako bi kupovala atraktivne zemljišne komplekse uz obalu, a koje je vraćala ušteđevinama mještana.
Medenica je više puta tvrdio da Dragoviće i Divanoviće nije poznavao, niti sa njima imao poslovnih kontakata.
"Dužnost i obaveza svakog da svakom vrati ono što duguje"
Marović je na suđenju više puta ponovio da se kompletan slučaj može riješiti samo ako se utvrdi gdje je otišao novac koji je Medenica donio u banku.
"Mislim da u banci postoje podaci da je novac otišao za kredit Properti investmenta... Mislim da će se iz postupka koji se vodi protiv mene utvrditi ko je nesumnjivo krajnji korisnik tih sredstava, te dužnost i obaveza svakog dužnika da ono što duguje vrati onom ko mu je posudio", rekao je na suđenju.
Drecun: Marović je rekao da će nadoknaditi novac porodicama
Na istom, nedavno ročištu svjedočio je i Predrag Drecun koji je od avgusta 2009. do avgusta 2011. godine bio na funkciji izvršnog direktora Prve banke.
On je kazao da je tada sreo Rajka koji je “donosio neki novac u banku na incijativu Svetozara Marovića”.
Kazao je da je problem u vezi budvanskih porodica nastao prije nego se zaposlio u banci, ali da mu tada kao direktoru nije odgovaralo da te osobe tuže banku.
“Prethodno rukovodstvo me upućuje da razgovaram sa Svetozarom Marovićem i obavio sam sa njim razgovor o tom problemu... pa sam i ta četiri fizička lica zamolio za malo strpljenja... Kasnije sam saznao da su sredstva ta četiri lica na računima Prve banke iskorištena za vraćanje duga kompanije Properti investments... Vidio sam da su ti kolaterali potkrijepljeni ugovorima”, ispričao je Drecun.
Kazao je da mu je Marović rekao da će nadoknaditi novac koji potražuju te osobe: “Na način što će uputiti dva nsvoja prijatelja da donesu novac u nekom manjem iznosu koji će zadovoljiti trenutne potrebe ta četiri fizička lica. Za ostatak duga ostalo je da Marović iznađe rješenje u narednom periodu”.
Drecun je kazao da je jedan od ta dva čovjeka Medenica i da mu nije jasno zašto je banka tužena, kada je on donio novac da bi vratio dug: “Ne bančin dug, već dug čovjeka sa kojim sam pregovarao (Marović) ili nekog trećeg lica”...
Objasnio je da je Medenica donio pare, ali da mu je on rekao da banka ne može tako primiti novac, već da to uplati na račune te četri osobe i da banka ne želi da ima veze sa tim.
Na pitanje Medenice, rekao je da se ne sjeća da ga je pozivao u kancelariju i da mu je obećavao da neće imati problema zbog te pozajmice.
Bonus video:
