Pisati o društvenim pojavama, činiti to na akademskom nivou, ali i za širu čitalačku publiku zahtjevno je i za one koji imaju zavidnu intelektualnu širinu i bogato stvaralačko iskustvo. Zadatak usložnjava i okolnost kada se to čini u društvima kakvo je crnogorsko: sa “viškom istorije“, u tranziciji, bremenito podjelama, ekonomskim redefinisanjima, pravničkim preispitivanjima i političkim nadgornjavanjima.
Pred ispitom satkanim od ovih sastavnica našao se i dr Branislav Radulović, stvaralac posvećen trojstvu: profesionalnog poziva, univerzitetskog rada i angažovanog intelektualca. Svoja promišljanja o crnogorskom društvu, njegovim problemima i perspektivama, objedinio je u (novoj) knjizi “Nojeva barka“ - drugo dopunjeno izdanje, sa istom intelektualnom dosljednošću, pretočenoj u 70 slika crnogorske svakodnevice, onoga “što sanjamo i što nam se događa“ kako to zapisuje Andrić.
U namjeri da pobjegnem od subjektivnosti koju nosi pripadnost našem zajedničkom esnafu primjećujem da novo izdanje knjige “Nojeva barka“ ima naglašeniju pravničku vizuru od njene prethodnice, što je izmješta iz okvira tradicionalne publicistike i oblikuje u pravcu vrijednog djela iz oblasti pravne književnosti.
Zajednički imenitelj tekstova koje tvore ovu vrijednu knjigu - svjedočanstvo, jeste konzistentnost i studioznost u analizi društvenih fenomena u razdoblju 2004 - 2016 godina u kom su nastali autorski tekstovi.
Umjesto kritike svega i po svaku cijenu, tako prisutne u doba devalviranja javne riječi, autor piše o procesima, ukazuje na sistemske probleme i daje prijedloge za njihovo prevladavanje. To čini bez ustezanja, ali stvaralački rafinirano i odmjereno, ističući u prvi plan svetinju argumenata, često potkrijepljenu pažljivo izabranim citatima velikana pravničke ili druge misli.
Nove priče sa istom porukom koje nam je Radulović darivao između korica ove knjige tematski su raznorodne. One su motivisane raznovrsnim povodima i događanjima, ali uvijek jednako obojene autorovim analitičkim promišljanjem.
Svako tematsko svrstavanje ovih priča trpilo bi metodološke prigovore, ali najopštije, možemo ih locirati u trouglu: pravo - ekonomija - politika. Ipak, obrada tema iz ovih oblasti ne čini se na način da se one opserviraju kao fenomeni per se. Autor ih sagledava u uzročno-posljedičnom nizu, ukršta i poredi, izvodeći na kraju zaključke sa jednim istim ciljem, da kao angažovani intelektualac ukaže na nove modele, puteve i predloge koji vode Crnoj Gori kao modernoj zajednici, što je moto autorovog ličnog, stručnog i političkog angažmana još od 90-ih godina.
Pravne zapise u ovoj knjizi, kojima je bogatio i afirmisao rubriku Ius forum u dnevniku "Vijesti", posvetio je problemima stvaranja i ostvarivanja prava držeći se maksime da pravo treba da ima legitemitet u izvoru, a legalitet u primjeni. On to čini počev od prijedloga za oblikovanje ustavnih rješenja, kao u tekstu "Zidanje Ustava", ukazivanja na probleme u zakonodavnoj politici, preko upitanosti kako od Crne Gore napraviti državu Crnu Goru, do analize "trećeg mandata". Tu su takođe eksplikacije ustavnih odredbi o slobodi okupljanja, stavova o pravnoj odgovornosti političke elite i sve do omaža sudiji Slobodanu Vučetiću, koji je slijedio put "živog pravednika" u Aristotelovom poimanju svetosti ovog poziva ("Ići sudiji znači ići pravdi").
U Radulovićevoj obradi ekonomskih tema nailazimo na temeljnost, pažljiv odabir relevantnih citata, uporedna sagledavanja i nadasve okrenutost građaninu u težnji da on ne bude u raljama neoliberalizma u crnogorskoj izvedbi. Iz tih ekonomskih preispitivanja crnogorskog društva iz sadržine tekstova ali i naslova progovara, zašto ne reći, i autorova naklonjenost modernoj ljevici. To se vidi u esejima kojima se demistifikuje svemoć tržišta, kao što je tekst "Socijalizam za bogate", piše o pohlepi kao psihološko - ekonomskom fenomenu, o dobrom ekonomskom upravljanju i kontrolnim mehanizmima u javnim finansijama.
Političku ravan crnogorske svakodnevice autor ne vidi samo u ravni konstatacije i u učincima političkih aktera. Više od toga, on ukazuje na neophodnost političkog aktivizma građanskih pokreta, govori o izostanku studentskog aktivizma, kao istorijski učinkovitijem modelu političke borbe od onih koji postoje u partitokratskom društvu kakvo je naše.
Kvalitet knjige je i u tome što su među tekstovima i oni koji govore o glasilima koja su doprinosila društvenoj (“Monitor“) i pravnoj (“Pravni zbornik“) emancipaciji Crne Gore, kao i udruženjima poput “Igmanske inicijative“ koja su tvorila čovjekoljublje u ratnim sukobima na tlu bivše jugoslovenske države.
Ovom knjigom autor je potvrdio visoke pravničke standarde, omogućio da na jednom mjestu imamo stručno zasnovan i građanski odgovoran presjek crnogorske zbilje.
Istovremeno se i obavezao da nastavi stvaralačku nit kompetentnog i objektivnog hroničara, što je posebno zahtjevno na ovim prostorima koji su vječite laboratorije burnih društvenih procesa, državnih oblika i nacionalnih identiteta.
Na kraju i najvažnije, ovakve knjige nude pouke i poruke, one otvaraju puteve suočavanja sa prošlošću i aktuelnim problemima, a to je zaloga stvaranja bolje i pravednije Crne Gore.
(Autor je predsjednik Udruženja pravnika Crne Gore)
Bonus video:
