Ona piše istoriju svoje zemlje i uopšte džudoa, u njenu čast u Rusiji je prvi put na nekom sportskom takmičenju svirana himna njene države, na jarbolu je viorila zastava... Majlinda Kelmendi je heroj Kosova!
Djevojka koja će na otvaranju Olimpijskih igara u Rio de Ženeiru nositi zastavu 205. članice Međunarodnog olimpijskog komiteta.
Dva puta svjetska šampionka, u Kazanju je prije četiri dana drugi put postala evropska prvakinja. U prebogatoj riznici trofeja ima četiri zlata sa grand slemova, od toga na tri posljednja u Parizu, najsjanije odličje na Mastersu 2013. u Tjumenu, sedam zlatnih odličja na gran pri turnirima, titulu juniorske prvakinje svijeta... Tri godine bila je prva na rang listi Internacionalne džudo federacije, izabrana je za najbolju džudistkinju na svijetu 2014. a iste godine predsjednica Kosova Atifete Jahjaga dodijelila je Medalju za zasluge.
Ostala joj je još samo jedna želja.
"Želim zlato na Olimpijskim igrama u Rio de Žaneiru! Treniram za to, spremna sam, sve ide kako smo planirali. To mi je jedina želja, sve ostale sam ispunila", kaže za „Vijesti” djevojka koja je 9. maja 1991. godine rođena u Peći.
Fenomenalan nastup u Kazanju završila je tako što je protivnicu iz Francuske u finalu savladala iponom. Razloga za zadovoljstvo ima napretek.
"Normalno, zadovoljna sam, ovo je drugi put da osvajam evropsko prvenstvo. To mi puno znači, jer sam prošle godine bila povrijeđena, prvo sam imala povredu koljena, pa poslije leđa. Vratila sam se i osvojila zlato na Evropskom prvenstvu, što je veliki podstrek za mene".
U njenoj kategoriji konkurencija je paklena, ali ona je tri godine dominirala ne samo do 52 kilograma, već čitavim ženskim džudom. Samo neko ko je u tom sportu shvata koliko je to zaista teško.
"Ne teško, preteško je biti u kontinuitetu na samom vrhu, a još teže kada se u međuvremenu suočite sa povredom. Nije lako izdržati da gledate druge kako treniraju, a vi ste na rehabilitaciji. To je velika borba, prije svega sa sobom. Treba dobiti psihološku bitku u svojoj glavi, nije dovoljno samo trenirati".
Do sada je sve bitke dobila. Zbog nje mladi ljudi kreću da se bave ovim sportom, prepoznaju je na ulici, žele fotografiju...
"To mi puno znači, zadovoljna sam jer rezultati koje postižem nisu samo moji, moje familije ili kluba, već čitave države, svih ljudi koji žive na Kosovu. Nove generacije, djeca koja sada rastu na Kosovu u meni traže inspiraciju i na to sam posebno ponosna. Nema ništa ljepše od toga nego kad ste inspiracija za djecu, kada ona počinju da se bave sportom da bi bila kao vi".
Na tatamiju je poput tigra, van borilišta - tiha, skromna, gotovo neprimjetna.
"Nisam čovjek koji poleti kada pobijedi, nikada se nisam hvalila titulama evropskog ili svjetskog prvaka, jer uvijek hoću više. Meni nikada nije dosta, za mene nikada ono što uradim nije super. Uvijek mislim da mogu bolje, to je vjerovatno ono što me tri godine držalo na svjetskom vrhu, što mi je donosilo uspjehe na takmičenjima. Nikada nisam previše zadovoljna sobom, uvijek stremim ka višem. Mislim da je u sportu bolje tako razmišljati".
Trenira pakleno, sve je podredila džudou, jer kaže da će za sve ostalo imati dovoljno vremena kada kaže zbogom tatamiju.
"Ponekad treniram tri puta dnevno, ali svaki dan bar dva puta. Ujutro treniramo dva do tri sata, uveče sat i po do dva, rijetko se desi da neki dan preskočimo. Samo ogromnim radom može da se dođe do rezultata", zaključuje Majlinda Kelmendi.
Kuka: Majlinda dosta žrtvuje, ali sve joj se vraća
Priču o Majlindi, njen trener Driton Kuka počinje važnošću samog nastupa Kosova u Kazanju.
"Jako je važno što smo nastupali pod zastavom naše nove države - Kosova, a sve je krunisano zlatnom medaljom Majlinde, intoniranjem himne, a i naša zastava viorila se u dvorani. Poznato je kako je teško biti prvak Evrope u našem sportu, a sve to je dopunio odličan rezultat naše druge takmičarke, Nore Đakove, koja je uzela bronzu u kategoriji do 57 kilograma. I ona je jako vrijedna, a tom medaljom osigurala je olimpijsku normu. Znači, Kosovo će imati dvije olimpijske norme, obje u džudou. Drugi sportovi nisu baš na nekom nivou, pa mislim da smo odradili dobar posao i za džudo i za čitav sport Kosova, a normalno i za našu državu".
O njegovom najboljem „produktu”, Kuka kaže:
"Majlinda je uporna, mislim da je u posljednjih četiri-pet godina ubjedljivo najbolja džudistkinja na svijetu. Prošle godine imala je povredu, koja je malo zaustavila, ali poslije duže pauze za vrijeme koje je popustila velika takmičenja poput evropskog i svjetskog prvenstva, vratila se na najbolji mogući način".
Majlinda bespogovorno sluša i beskrajno poštuje trenera, čak i kada su u pitanju stvari toliko popularne među mladima njenih godina.
"Moje takmičarke nisu aktivne po društvenim mrežama, mislim da je to loša stvar za takmičare i sportiste na visokom nivou. One pogledaju ponekad, ali nemaju svoje profile. Za vrhunski rezultat treba neke stvari žrtvovati. Majlinda dosta žrtvuje od svog privatnog života, ali ona je ipak dvostruki svjetski prvak, prvi svjetski šampion ikada za Kosovo. Dakle, sve to se vraćalo dobrim rezultatima. Nadam se da će biti i olimpijski šampion".
Ali, nije samo Majlinda Dritonov produkt. Njenim stopama kreću i ostale takmičarke, Nora Đakova je u Kazanju osvojila bronzu, baš kao i prošle godine na Evropskim igrama u Bakuu.
"Dosta dobro radimo, na dobrom smo puta da napravimo i dobar tim. Imamo i juniorsku prvakinju svijeta u prošloj godini, Distriju Krasnići. Mala smo država, ali malo-pomalo stvaramo dobar džudo tim".
Crna Gora ima puno talenata za džudo
Sa njom u Peći često trenira i Ivana Šunjević, seniorska prvakinja Crne Gore.
"Ivana je dobra, trenira sa nama, hoće da radi. Mislim da će imati rezultat".
Kaže da zna i ostale takmičare iz naše zemlje.
"Kad ih vidim, sve ih znam, iako ne znam baš svima imena. Dobri su, još su dosta mladi, ali ako budu imali dobre trenere i ako država finansijski bude mogla da ih isprati, ni rezultati neće izostati. U svakom slučaju, u Crnoj Gori ima puno talenata za džudo", ističe Majlinda.
Bonus video:
