Knjiga “Zapadni zapisi” Lidije Vukčević objavljena je u Zagrebu u izdanju Skener studija, gdje je i napravljen izbor iz ciklusa Refleksije od 26 fotografija snimljenih od 2012. do 2015. godine, koje su nedavno predstavljene crnogorskoj likovnoj publici.
Lidija Vukčević (Zagreb, 1954), diplomirala je jugoslavistiku i filozofiju, magistrirala i doktorirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postdoktorsko usavršavanje obavila je na Univerzitetu Stendal u Grenoblu. Od 1983. godine objavljuje književno-kritičke i naučne radove, a potom i beletristiku. Objavila je pet zbirki pjesama i osam knjiga proze i dvije naučne monografije. Uvrštena je u brojne domaće i strane pjesničke antologije. Od 2009. godine ima status slobodne književnice. Od 2012. godine bavi se i fotografijom, otkad stanuje između hrvatske i crnogorske adrese.
“Ova je knjiga nastajala u krugovima smjene stoljeća, između francuskih boravaka u Grenoblu, na Sveučilištu Stendhal, u podnožju francuskih Alpa, za domaćih hrvatskih, pretežno samoborskih i zagrebačkih predaha, crnogorskih flaniranja skadarskim i morskim osobnim svetištima, te suvremenog iskustva življenja u novoj evropskoj zajednici.
Među svime iskrsavala su nezaobilazna milanska sjećanja na lombardsko vrijeme s početka 80-ih godina...“, zapisala je Vukčević o svojoj novoj knjizi koju čine tri cjeline - Zapadni zapisi, Krasopis stranstva i Južni zapisi.
“U ovoj knjizi eksplicite označeno kao 'zapis', kao tekstovi koji se unaprijed opiru klasifikaciji i stoga funkcionišu na razmeđu književnih formi i žanrova, Lidija Vukčević je svoj metafizički intoniran solilokvij koncepcijski postavila na nekoliko planova. To je određena osobna inventura, bespoštedno svođenje interne poetičke bilance, koja je na izvedbeno-kompozicijskom planu prelomljena kao dijalog sa samom sobom... Autorska odluka da se knjiga koncipira na razmeđu prozne sintakse i poetske prozodije, odnosno da se profilira kao traženje njihovih spojeva, doima se logično, a u isti mah predstavlja veliki spisateljski izazov, zapisao je o knjizi “Zapadni zapisi”, Miloš Đurđević, pjesnik, kritičar i esejista.
Umjetnik i pisac Dimitrije Popović kazao je da u pisanju Lidije Vukčević nema sartrovskog “podmuklog djelovanja biografije”. Kako ističe, Lidija svjesno oblikuje u literaturu ono što čini njeno življenje. “U ovom je slučaju odavno postavljen onaj famozni znak jednakosti između života i literature”, zapisuje Popović.
“Riječi su mi neobično važne i osjećam ih na ravni zvuka. Riječima možete nekoga osobiti, ali i uništiti. Moram priznati da svaki put kada dođem u Crnu Goru zadivi me jezički osjećaj, kultura, bogatstvo jezika i akcenata, bez obzira na obrazovanje. Rječiti su Crnogorci“, kazala je Lidija Vukčević.
Bonus video:
