Sofi Oksanen savremena je finsko - estonska spisateljica, rođena 1977. u gradu Jivaskila u središnjoj Finskoj. Studirala je dramaturgiju i književnost. Prvi roman „Staljinove krave“ (2003), priča o djevojci s pore mećajem u prehrani, lansirao ju je među najuticajnije mlade finske autore. Nominovana je za književnu nagradu Runeberg. Dvije godine poslije objavila je roman „Baby Jane“, u kojem progovara o anksioznom poremećaju i nasilju u lezbijskim vezama. Njezina prva predstava „Pročišćenje“ postavljena je 2007. u Finskom narodnom pozorištu. Iduće godine napisala je istoimeni roman, koji je osvojio brojne nagrade u Finskoj i inostranstvu, uključujući najveću književnu nagradu norveških zemalja Nordic Council Literature Prize 2010. Roman „Pročišćenje“ preveden je na 38 jezika.
- Pišete romane o prošlosti Estonije i Finske i vezama ovih zemalja sa bivšim SSSR. Zašto vam je ta tema inspirativna?
- Kao i što smo vidjeli u proteklih nekoliko godina, nedavna prošlost zemalja istočne Evrope nije poznata na Zapadu. Ako Zapad to ne razumije, oni onda ni razumju sadašnju situaciju sa Rusijom. Jaz između Istoka i Zapada i dalje postoji i da bi se to shvatilo treba da se razumije istorija. Ono što Zapad ne razumije je da zemlje istočne Evrope i dalje moraju da se bore za svoje pravo da sami pišu svoju istoriju. Sovjetski dominantni narativ je još uvijek živ na Zapadu, jer je Sovjetski Savez napisao istoriju ovih područja za više od pola vijeka. Dekolonizacija isto tako uključuje i pisanje istorije. Dekolonizacija se ne događa u samo nekoliko decenija. Ona zahvata generacije. Na primjer korupcija je stari problem, a ako želite da se oslobodite toga, morate izbrisati strukture koje je njeguju. Morate takođe da date ljudima fer platu. Ako ne učinite to, oni moraju pronaći dodatni novac negdje drugdje. Takođe, u mnogim zemljama Istočne Evrope ljudi smatraju da je nemoguće da vjeruju vladi - i obično zbog dobrog razloga. Ali, ako želite da imate blagostanje i demokratiju, ljudi moraju da imaju razloga da vjeruju vladi barem malo. Ali izgradnja demokratije traje decenijama - ili vjekovima - i potrebno vam je stabilno društvo - i mir. Finska ponovo ima vrlo jedinstvenu političku klimu zbog finlandizacije. (Finlandizacija - pežorativan termin kojim se ukazuje na proces uticaja moćne zemlje na slabiju putem politike, iako je manja zemlja samostalna i ima sopstveni politički sistem. Termin bukvalno znači “postati kao Finska” što se odnosi na uticaj SSSR na finsku politiku tokom Hladnog rata, prim. V.Og.)
- Šta je za Estoniju značio ulazak njemačke vojske na njenu teritoriju koji opisujete u romanu “Kad su golubice nestale”?
- To je značilo njemačku okupaciju. Baltičke zemlje imaju istoriju sa duplim okupacijama: dvije sovjetske okupacije i jedna njemačka i ovakva situacija je prilično rijetka: Zapadna Evropa to nije doživjela. U samo nekoliko godina cijeli sistem je promijenjen, i promenjen opet, pa se opet promijenio, a to nije značilo samo promjenu pravnog sistema, već je to značilo promjenu vrijednosti. Takođe, to je značilo da je ponovo došao novi vladar da prisiljava estonske muškarce u svoje redove. Za samo nekoliko godina Estonija je prošla kroz nekoliko mobilizacija. Naravno, jedino za šta su Estonci bili zainteresovani je da povrate nezavisnost. Njemci su dali puno lažnih obećanja: oni su obećali da će Estonija postati nezavisna i oni su obećali da će Estonci dobiti svoja oduzeta zemljišta i nekretnine. Takođe su obećali da će vratiti deportovane Estonce. Estonija je bila važna za Njemce zbog nedostatka benzina. Jedini prirodni resurs koji ima Estonija su uljni škriljci - i možete napraviti gorivo od toga. Dakle, još jednom, gorivo je opet bilo dio igara moći. Njemačka okupacija takođe je značila da je Njemcima bilo potrebno da izgrade sistem koncentracionog logora u Estoniji - bili su im potrebni zatvorenici za proizvodnju goriva. Kako Estonija nema dovoljno ljudi, ona je mala zemlja, Njemci su doveli mnogo zatvorenika za rad u logorima.
- Roland, Edgar i Judit su tri glavna lika u romanu “Kad su golubice nestale”. Šta ih povezuje? Je li neki od ovih likova nastao po stvarnim ličnostima?
- Oni su rođaci koji su odabrali drugačiji put. Jedan postaje borac za slobodu, drugi je oportunista koji radi i za njemačke službe sigurnosti i za KGB. Htjela sam da imam dva člana iz iste porodice, dva muškarca koji su u potpunosti napravilirazličite izbore. Za Zapadnu Evropu je često teško da shvate da je bilo uobičajeno da su se porodice udaljavale na ovaj način, muškarci su odgajani zajedno a završavaju pucajući jedni na druge. Edgarov lik je pisan po uzoru na stvarnog čovjeka koji se zvao Edgar Meos. On je radio za različite službe sigurnosti i mijenjao je strane cijelo vrijeme. On je završio pišući istorijske knjige u skladu sa nalozima KGB-a. Izdanja njegovih knjiga su bila ogromna: na stotine hiljada primjeraka i one su distribuirane širom Istočne Evrope tako je na taj način on ispisivao istoriju. I opet, istorija je jako političko pitanje za Rusiju. To je rehabilitovanje sovjetske prošlosti i Staljin je opet veliki heroj. To je problematično za baltičke države i one moraju da se bore za svoje pravo da sami pišu sopstvenu istoriju. Rusija nije nikada bila zemlja koja priznaje sopstvene zločine. Na primjer u ovom trenutku na okupiranom Krimskom poluostrvu krimskim Tatarima je opet zabranjeno da obilježavaju dan deportacije iako oni imaju pravo da to čine, jer su oni propatili od Staljinovih deportacija.
- Sramota je prisutna u vašim romanima. Čega se vaši junaci stide. Prošlosti?
- Ja ne mislim da pišem o istom, ali ako čitaoci smatraju da je to tumačenjenajzanimljivije, svakako.
- U knjigama se uvijek vraćate na Drugi svjetski rat. Iz kog razloga? Koliko zapravo znamo o tom događaju?
- Ja ne mislim da je Drugi svjetski rat bio događaj. Ako ne razumijemo prošlost, nećemo razumeti ni sadašnjost. Zapadna Evropa ima poteškoća za razumijevanje moderne politike Rusije, jer oni ne razumiju šta je Rusija bila prije i kakav sistem je bio Sovjetski Savez.
- Nalazite li neke sličnosti između tog istorijskog vremena koje opisujete u vašim romanima i sadašnjeg trenutka? Ili je samo riječ o recidivima prošlosti?
- Postoji mnogo odjeka iz 30-tih godina - možda su u vezi isti razlozi: puno nezaposlenosti, ksenofobije, desničarski pokreti su sve više popularni svuda, nacionalizam je u porastu. Upravo sam gledala nedavni intervju sa finskom ženom, koja dobro pamti tridesete godine prošlog vijeka i ona kaže da je strašno što ljudi ne vide da svijet i atmosfera počinje da liči baš na 30-te godine.
- Nedavno je objavljen vaš novi roman “Norma”, to je mračna porodična drama. Kakvim temama se bavite u ovoj knjizi?
- Eksploatacijom i industrijom ljepote. To je neka vrsta moderne verzije bajke o Trnovoj Ružici.
- Vaši romani “Kad su golubice nestale” i “Pročišćenje” su diotrilogije? Ima li nagovještaja o sljedećoj knjizi?
- To je četvoroknjižje. Kvartet. Prve tri knjiga su objavljene, “Staljinove krave” su bile prvi naslov.
- Vi ste jedna od najpoznatijih i najprevođenijih finskih spisateljica. Kako objašnjavate veliku popularnost vaših knjiga?
- Bojim se da o tome morate pitati čitaoce. Prijem je uvijek na neki način povezan sa samom zemljom i njenom prošlošću. Jednom sam dobila pismo od somalijske čitateljke i za nju je “Pročišćenje” bila knjiga koja joj je pomogla da razumije i vjeruje da može biti ponosna na svoju zemlju i da može pričati o tome iako je njena zemlja bila uključena u strašan događaj, da se mora razgovarati o tome, i da svaki narod može biti bolji. To je bio jedan primjer čitalačkog iskustvo koje nijesam mogla da očekujem, nijesam očekivala od čitaoca iz Somalije da će naći vezu između Estonije i Somalije. Molim vas, prenesite moje najbolje želje Srbiji! Posjetila sam Beograd prije nekoliko godina i uživala sam mnogo u toj posjeti. Crnu Goru nisam nikada posjetila, ali želim da to učinim. Čula sam da su predjeli nevjerovatni.
Estonija između velikih sila
“Kad su golubice nestale” novi je roman Sofi Oksanen (nama dostupan u izdanju Frakture i u prevodu na hrvatski Borisa Vidovića). Oksanen piše o izdaji, ljubavi, strasti i sramu a knjiga plijeni snagom riječi i prikazuje višeslojnu priču o Estoniji između četrdesetih i šezdesetih godina 20. vijeka.
Jer, Estonija je, kao i mnogo puta kroz istoriju, pa i 1941. tek novčić u krvavoj partiji velikih sila.
Iako mnogi njemački napad na SSSR vide kao dugo očekivanu priliku za osamostaljenje, ne misle svi Estonci da će im sloboda biti poklonjena.
Ulaskom jedinica Rajha u zemlju, dvojica rođaka izabraće različite staze: Roland, koji se kao pripadnik Šumskog bratstva borio protiv Crvene armije, nastavlja život u ilegali, a prevrtljivi Edgar napušta svoju nezadovoljnu suprugu Juudit, mijenja identitet i postaje gorljivi pristalica nacističkog režima...
Kad se ratne magle raziđu, a Estonija se ponovno nađe u čeličnom stisku Sovjeta, Edgar je aparatčik gladan napredovanja, a Roland i Juudit jedini su koji mu u tome mogu biti prepreka.
Bonus video:
