Nemoguće je biti matematičar ako nijesi pjesnik u duši

(Nastavak iz prošlog broja)

Kad su se Weierstrass i Kovaljevska sreli njemu je bilo pedeset pet, a njoj dvadeset godina. Između velikog matematičara i njegovog darovitog studenta razvio se odnos koji je izašao izvan standardnog odnosa učitelj-učenik. Sa odmora u ljeto 1873, Weierstrass joj je pisao: “Tokom mog boravka ovdje razmišljao sam o Vama vrlo često i maštao kad bih mogao da sa vama moj dragi prijatelju provedem nekoliko nedjelja u tako divnom krajoliku. Kako bi ovdje bilo divno za nas, vi sa imaginativnim umom, ja stimulisan i osvježen vašim entuzijazmom - snovima li letovima fantazije o tako mnogo zagonetki koje su ostale da ih rješavamo o konačnim i beskonačnim prostorima, o stabilnosti sunčevog sistema, i o drugim velikim problemima koji stoje pred matematikom i fizikom. Uprkos tome ja sam odavno naučio da se povlačim ako lijepi snovi ne mogu da se ostvare“. Kazao je u jednom pismu da mu izgleda da su bili bliski tokom cijelog života “i ja nikad nijesam našao nikoga ko je imao razumijevanja za visoke ciljeve nauke i takvu radosnu sagalsnost sa mojim intencijama i osnovnim principima, kao Vi“. Međutim, njihovi odnosi nailazili su na stanovite prepreke. Weierstrass, iako je ostala njegova misao: „Matematičar koji nije po malo i pjesnik nikad neće biti savršen matematičar,“ nije odbravao njeno pisanje literaturnih eseja, bavljenje umjetničkom kritikom, njen feminizam i veze sa socijalističkim krugovima. Slično je o matematičarima mislila i Sonja: “Nemoguće je biti matematičar, ako nijesi pjesnik u duši“. Ali je za nju to značilo da se mora i politički boriti za bolji svijet. Mnoga od njegovih pisama u kojima je bilo elemenata prekora ostajala su bez odgovora. Na jedno od njih Sonja nije odgovarala tri godine. To se poklopilo sa njenim boravkom u Parizu 1871. godine kuda se uputila sa Vladimirom da spasavaju Anu i njenog supruga Viktora (vidi boks u prošlom broju).

Poslije tih dramatičnih događaja Sonja se vratila u Berlin i produžila rad pod Weierstrassovim mentorstvom. Bojala se da Weierstrass koji je u međuvremenu izabran za rektora neće imati dovoljno vremena za nju. Međutim, on je produžio da joj pomaže dok se nije osposobila da nastavi da radi samostalno. To vrijeme je ubrzo došlo i on joj je predložio da podnese aspiraciju za doktorat. Pošto pravila Univerziteta u Berlinu to nijesu dopuštala ženama, sugerisao joj je da aplicira kod Gaussovih nasljednika u liberalnom Gottingenu. Sonja je poslala tri svoja rada. Jedan o parcijalnim diferencijalnim jednačinama u kojem je dokazana teorema koja daje dovoljne uslove da jednačina ima jedinstveno analitičko rješenje, koja se danas naziva Teorema Cauchy - Kovaljevske. Drugi se odnosio na redukciju jedne klase Abelovih integrala na eliptičke integrale. Treći je nosio naslov “Dopunjujući komentari i zapažanja o Laplaceovom istraživanju Saturnovih prstenova“. Rad iz fizike kristala nije predlagala.

Događaji sa Anom i Viktorom približili su Sonju i Vladimira i kad je Vladimir doktorirao 1873. godine odlučili su da formiraju novi - normalni brak umjesto “bezgrešnog“ kakav je bio prvi. Na Univerzitetu U Gottingenu u julu 1874, dvadesetčetvorogodišnjoj Sofiji Kovaljevskoj dodijelili su doktorat Summa cum laude in absetintia, bez njenog prisustva i bez odbrane. Sonja i Vladimir su se vratili u Petrograd gdje su u intelektualnim krugovima bili primljeni kao zvijezde. Sonja je produžila svoju razgranatu djelatnost. Bavila se matematikom i pisala angažovane novele kao što je njena popularna knjiga Djevojka nihilista.

Weierstrassov učenik iz Švedske Mitag - Leffler čuo je od Weierstrassa da se trenutno u Petrogradu nalazi izvrsni matematičar Sofija Kovaljevska. Weierstrass mu je preporučio da s njom uspostavi kontakt. Mitag-Leffler je od 1873. koristio trogodišnju stipendiju za postdoktorsko usavršavanje u inostranim matematičkim centrima. 1876. došao je u Petrograd da se upozna sa Sofijom. Bio je radoznao da vidi ženu koja je tako lako vladala teorijom eliptičkih funkcija od koje je on odustao jer mu je bila teška, iako je Weierstrass pokušavao da ga zainteresuje za istraživanje u toj oblasti. Prepustimo njemu da opiše taj susret tridesetogodišnjeg Šveđanina i dvadeset šestogodišnje Ruskinje: “Više od svega drugog interesantnog u Petrogradu za mene je bilo najinteresantnije poznanstvo sa Kovaljevskom. (...) Kao žena, ona je fascinantna. Lijepa je i kada govori njeno lice svijetli sa takvim izrazom ženstvenosti i visoke inteligencije da je to prosto zasljepljujuće. Njeni maniri su jednostavni i prirodni, bez i najmanjeg traga usiljene pedanterije i pretvaranja. Ona je u svakom smislu kompletna 'svjetska žena'. Kao učenjaka karakteriše je neobična jasnoća i preciznost izražavanja. (...) Potpuno razumijem zašto je Weierstrass smatra najdarovitijom njegovim studentom.“

Mitag-Leflfler i Sofija Kovaljevskaja sreli su se ponovo četiri godine kasnije na Šestom ruskom naučnom kongresu na kojem s u oboje imali saopštenje. Mitag-Leffler je u međuvremenu izabran za profesora Unverziteta u Helsinkiju, Sofija je 1878. dobila ćerku, ali mu se požalila da je bez posla jer tadašnja Rusija nije dopuštala da žena bude profesor univerziteta. To joj je otežavalo bavljenje matemtikom.

Po povratku u Helsinki Mitag-Leffler je pokušao da za Sofiju obezbijedi poziciju na svom departmanu, ali je naišao na poteškoće. Finci su se istorijski osjećali ugroženi od Rusije i nijesu željeli da na važne pozicije u Finskoj dolaze Rusi. Uz to, bojali su se da prijem na finski univerzitet prominentnog nihiliste može imati negativne posljedice na odnose sa velikom imperijom.

Sofijina situacija se 1881. usložnjila jer je Vladimir u pogrešnim investicijama izgubio porodični imetak i bankrotirao. Sofija je s dvogodišnjom ćerkom otišla u Berlin. Weierstrass joj je pomogao da zapčne nova istraživanja, dok je Mitag-Leffler pokušavao da joj nađe posao. 1883. doživjela je još jednu nesreću. Vladimir je poslije poslovnih neuspjeha pao u depresiju i u aprilu 1883. izvršio samoubistvo. Sofija je bila slomljena. Osjećala se krivom što ga je zanemarila i nedjelju dana nije izlazila iz kuće.

Mitag-Leffler je još napredovao. Na novoosnovanom univerzitetu institutsko istraživačkog tipa - Hogskola u Stokholmu, dobio je važnu poziciju. Radio jei na razvoju matematike u Švedskoj. Zbog pionirskih poslova koje je obavio danas se slavi kao otac švedske matematike i matemtički institut u Stokholmu nosi njegovo ime. 1882. godine pokrenuo je matematički časopis Acta mathematica koji je trebalo da se sam finansira. U pomoć mu je pritekao švedski kralj Oscar II koji je i sam bio matematičar. Projekat je uspio, ali je idejni tvorac projekta krupni švedski matematičar u Njemačkoj Sophus Lie smatrao da časopis treba da se razvija kao međunarodni i da ima međunarodnu redakciju. Mitag-Leffler je ponudio Sofiji da mu se pridruži u Hogskoli i u uredništvu časopisa.

Sofija je bez dvoumljenja prihvatila i 1884. postala privatni docent na Hogskoli i član redakcije Acta mathematica. Iako nije dobro govorila švedski, na kraju kursa studenti su organizovali malo slavlje za svog najboljeg profesora i poklonili joj tehnički novitet toga vremena - njenu uokvirenu fotografiju, vjerovatno istu kojom je ilustrovan ovaj članak. Mitag-Leffler je imao argumente da ubijedi rukovodstvo univerziteta da joj daju poziciju profesora. Budući da je po rezultatima bila važniji matemtičar od Lefflera, ona mu je zauzvrat pomogla da u časopisu počnu da radove objavljuju prominentni evropski matematičari, što je od Acte mathematicae napravilo ugledni međunarodni časopis.

Sofija se sprijateljila sa Lefflerovom sestrom An Šarlot (Ann-Charlotte) i zajedno su napisale dramu Borba za sreću koja je izvedena u Moskvi. Petrogradska akademija je Sofiju Kovaljevskuju izabrala za inostranog dopisnog člana, ali na glasanju za redovnog nije prošla.

Pariska akademija je 1888. nagradila Sofiju prestižnom Prix Bordin (Bordinova nagrada) za rad o kretanju tvrdog tijela u kojem je razvila teoriju koja je otišla dalje od teorije velikiih prethodnika - Eulera i Lagrangea: “Prije rada Sofije Kovaljevske, rješenje kretanaja krutog tijela oko nepomične tačke bilo je nađeno jedino u slučaju kad je tijelo simetrično“, pisalo je u obrazloženju. Sofija je razvila teoriju za nesimetrična tijela sa centrom masa unutar tijela.

Rješenje je kasnije dobilo naziv čigra Kovaljevske. Prix Bordin je bila dovoljna da na Hogskoli bude izabrana za redovnog profesora, što je, kao i danas, doživotna pozicija. Izgledalo je da je jedan plodni život krunisan uspjehom i da će Sonja sa svojom ćerkom nastaviti u prijateljski rasploženom Stokholmu da živi i stvara u miru.

Ali, kako je rekla druga Sofija - Sofi Germain, o kojoj smo pisali u prošlom tekstu, ima nešto u sudbini mnogih matemtičara jer nijesu u stanju da se povinuju neminovnostima. Da bi se oporavila od iscrpljenosti, u proljeće 1890. ostavila je ćerku kod Lefflerovih i otišla u Pariz da se oporavi i pripremi za narednu školsku godinu. Kad se završio zimski semestar te godine, otišla je na kratki dopunski odmor u Đenovu. Na povratku, na željezničkoj stanci u hladnom Stokholmu kiša ju je uhvatila bez kišobrana. Umjesto da se skloni, požurila je ka ćerki. Nije postupila po devizi koja je za njom ostala: “Kaži šta znaš, čini što možeš, stigni kad je moguće“. Sjutradan je dobila visoku temperaturu. Ljekari su donijeli pogrešnu dijagnozu, nije bila influenza, već jaka upala pluća. 10. februara 1891. krupni matematičar devetnaetog stoljeća, Sofija Kovaljevskaja je umrla nepuni mjesec nakon što je napunila četrdeset i jednu godinu. Njen prerani odlazak bio je gubitak za švedsku matemtiku na čijem razvoju je radila čitavu deceniju.

Ministar unutrašnjih poslova Rusije nije dozvolio da se njena smrt službeno označi jer nije bila lojalna caru.

Weierstrass je bio jako pogođen. Spalio je sva njena pisma. U njenoj zaostavštini ostala je samo skica jednog u kojem mu je pisala po dolasku na Univerzitet u Stokholmu.

Uspjeh Sofije Kovaljevske u matematici ubrzao je uklanjanje barijera koje su postojale za evropske žene da prave univerzitetsku karijeru.

Krater na Mjesecu, asteroid i jedan avion nazvani po njoj

Memorijalna obilježja u čast Sofije Kovaljevske:

- Krater na mjesecu (1970); - Astroid Sofija Kovaljevska (1972); - Premija Sofija Kovaljevska Odjeljenja matemaičkih nauka Ruske akademije nauka (1992); - Humboltova fondacija ustanovila je nagradu Sofija Kovaljevska; - Škole koje nose Sofijino ime: Gimnazija u Rusiji (2000) Srednja škola u Vilnusu (Litvanija, 1998) Srednja škola u Švedskoj (1996) Sofia Kovaljevskaya-Agnes Scott College, USA; - Ulice u mnogim gradovima Rusije i zemalja bivšeg SSSR-a; - Jedan Airbus 320; - Knjige: Elis Munro, Literarna biografija Sofije Kovaljevske: Previše mnogo sreće, zbirka priča Michele Audin, Sjećanje na Sofiju Kovaljevsku Jean Spici, Iza granice: San Sofije Kovaljevske; - Ruski igrani film (1956); - Švedski igarani film (1983): Planina na tamnoj strani mjeseca (film-drama); - TV serija o Sofiji Kovaljevskoj (Ruska TV, 1985); - Poštanske marke sa Sofijinim likom u više zemalja; - Svake godine na raznim matemtičkim fakultetima u svijetu održavaju se memorijalni dani u čast Sofije Kovaljevske; - Sofijina ćerka Sofija bila je ljekar, ali je prevodila majčine radove i teksotve. Sahranjena je na Novodjevičjem groblju u Moskvi. (Ruski Panteon, prvi stepen važnsti poslije kremljovskog zida).