Šešelj nije kriv ni po jednoj tački optužnice. Tako je odlučio Haški trunbunal. Džabe su ga u apsu držali dvanaest godina kako bi dokazali da je mrava zgazio, da je prešao ulicu mimo zebre, da je ubio pticu praćkom, da nije vezao pojas, da je koristio izlizane gume, da je pecao bez dozvole, da je..., da je..., ne bi li ga, barem, uzeli na disciplinsku odgovornost, i opet ništa. Tako je Šešelj istjeran iz zatvora, ne samo nevin, već i bezgrešan, a tim i takvim sertifikatom neprikosnoveni je kandidat za prvog narednog srpskog sveca, sa makar neđelju crvenih dana u crkvenom kalendaru. Sveti Voja Prekodrinski, Mirotočivi i Mirotvorački.
E ovo je priča za naivne i priglupe, koji ne mogu da shvate svu podlost zapadnjačkih pokvarenjaka. Nije Hag hapsio Šešelja da bi dokazao njegovu krivicu, nego je Šešelj dobrovoljno otišao u Hag da bi dokazao zasluge za srpsku stvar. Presudom Karadžiću, samo deset dana prije nego Šešelju, iako je Rašo u Hag stigao pet godina kasnije, betonirana je uloga Srba u potonjem (brato)ubilačkom ratu. U presudama je, ionako, deset na jednog. I previše za zaključak i istoriju. Kakva je svrha onda kažnjavati Šešelja zatvorskom kaznom?
Najveća kazna Šešelju je to što je Haški tribunal utvrdio da on nema nikakvih zasluga u postignućima srpskih jurišnika devedesetih. Zaslužni su dobili zasluženih deset i više godina. Konkurs je zatvoren.
Da je makar osuđen - isključen na dva minuta, kao u rukometu, dovoljno bi bilo da se ima čime pohvaliti. Ovako...
Živi bili, pa vidjeli, na ovakvu hašku presudu žaliće se samo Šešelj. Nezavisno od sporenja koje je nacionalnosti, Šešelj je dijete ovog dinarskog krša, čija se viševjekovna muka i svijest sublimira u onoj čuvenoj: „Bombardujte i nas, nijesmo ni mi gubavi!“
I taman da završim ovaj tekst, kad ono jedan stari udbaš, potonji anb-ovac, „inače moj dobar prijatel“, koji je preko ramena, krijući, čitao moja mudrovanja, prozbori: „E, moj naivni Milošu, sve što si napisao je priča za malu djecu. Trebalo ti je biti jasno da ako osude Šešelja, onda nijesu nevini ni njegova lijeva ni desna ruka, njegova prva i druga pratilja: Nikolić i Vučić i sve druge pratilje i pratioci koji su kroz zaobljenog Šešelja gledali sebe. A bilo ih je oho-ho. Jesi mator, ali valjda pamtiš kako je Šeki sa svojim jurišnim odredima slavodobitno jezdio kroz Crnu Goru, naoružan do obrva, što će reći i više nego do zuba, uveseljavajući albansko i muslimansko stanovništvo multietničke nam Crne Gore. Ako makneš bivše Šešeljeve istomišljenike i obožavaoce, a s kim bi onda u Evropu? Saberi se! Prebrojte se!
I još nešto. Sjeti se kad je Putin, prije dvije godine, na vojnoj paradi u Beogradu održao čas istorije, pokislima, u svakom smislu, Nikoliću i Vučiću. Ko je oslobodio Beograd? Ko je oslobodio Jugoslaviju? Ovi su to junački otrpjeli, jer im je čovjek došao u kuću. Jer, oni znaju istinu. Sloboda najpoznatijem i najzaslužnijem živom četniku je, u stvari, haško-četnički nož u leđa najpoznatijem Rusu, prije i poslije Petra Velikog, alijas Šćepana Malog. To je za Volođu bolnije od svih sankcija, pa čak i od presudnog ulaska Crne Gore u NATO, čime je 'hladni rat' završen, jer je sada valjda svima jasno ko je jači“.
P. S. Šešelju, neka ti je srećna sloboda i da je u zdravlje trošiš! Zapamti: pop Đujić je doživio priliku za popravni. Ovo je Balkan, pa i ti ćeš dobiti novu šansu. Potrudi se da tada baš i ne budeš mnogo nevin. To ti (samo) tvoji Srbi ne bi nikad oprostili.
Spremte se, spremte..., jer oni tamo su već (za dom) spremni.
Bonus video:
