Čuj, mali čovječe

Nikad nećeš biti veliki dok ne shvatiš da si mali. Kad sebi priznaš da si mali, to može biti prvi korak ka velikom, ali nije zagarantovano da ćeš poći tim putem.

Čuj, mali čovječe, zašto misliš da si veliki? Samo zato što imaš vlast. Ili zato što te u to ubjeđuje bagra oko tebe.

Mali si zato što misliš da je vlast od boga data.

Mali si jer ne daš drugim ljudima da dišu, a ti ne smiješ pisnuti pred onim na višoj vlasti od tebe.

Nemaš ličnu slobodu jer se od nje plašiš, ne znaš što da radiš sa njom. I to je tvoj problem. Ali ti želiš da apsolutno ukineš slobodu jer nazireš da je ona ljudima neophodna. A ako ima slobodnih ljudi oni će lako zaključiti da si mali čovjek. A od toga se plašiš jednako kao od svojih šefova. Ako za tebe postoji veći strah od toga.

Uvijek se pozivaš na narodnu volju, a znaš da je ta volja proistekla iz straha i kupovine. Ali "ti nisi narod, Mali čoveče. Ti prezireš narod, tebe ne zanimaju njegova prava nego tvoja karijera" (Rajh).

Mali čovječe iz tvoje pozicije mrziš demokratiju. Znaš da onda i drugi imaju prava kao i ti. A ako ima konkurencije svjestan si da onda ne postojiš. Zato si veliki protivnik otvaranja društva iznutra.

Koje ljude najviše voliš, mali čovječe? Reći ćeš - dobre ljude, patriote koji su zakleti za našu stvar. A to su ustvari kukavice, poltroni i špijuni koji se motaju oko tebe i raznih kabineta i službi.

Samo ti ne shvataš, da okruživši se poltrončićima i špijunčićima, pokazuješ da si jedino ti gori od njih.

Voliš sve da znaš, naročito ono što se dešava u tvojoj parohiji. Jer od sitnih intriga živiš. Izigravaš velikog brata i plašiš ljude. Ukidaš im svaku intimu.

Svaku svoju glupost proglašavaš za stvar od izuzetnog nacionalnog značaja. A ako neko posumnja u nju odmah je proglašen za nacionalnog izdajnika.

Mali čovječe, misliš li da ti ruka na srcu dok slušaš nacionalne note daje za pravo da te proglase patriotom. A nijesi nikada čuo što je jedan pametni čovjek rekao zbog takvih kao što si ti - Patriotizam je poslednje utočište hulja.

Naslućuješ da si nepismen, ali to pravdaš svojim vraćanjem na stari narodni govor. Glupiraš se kao i uvijek.

Uzimanje ti je zanat, mali čovječe. A kad daješ to radiš da bi uzeo više. Ne samo novca. Osjećaj moći ti je važniji što si manji. “Zbog toga ti je nepojmljivo da je davanje nečija životna radost” (V.R.).

Kad dobiješ vlast prvo je da propišeš da seoske ograde moraju biti visoke najmanje metar i po. Da se lakše kriju seoski špijuni bez kojih je tvoj život nepodnošljiv. Brukaš se pa si i neke rođake pretvorio u sitne doušnike.

Ponekad izigravaš intelektualca. Pokušavaš da "upijaš znanje... ali ne možeš da svariš ono što si požderao“. Ne shvataš ništa sem tvoje bedaste kalkulacije.

Dijeliš i mrtve ljude. Na podobne i koji ti ne odgovaraju. To jedino i znaš. Zločine tvoje ideologije proglašavaš za herojstvo. A žrtve bi najradije ubijao permanentno. A i njihove potomke. Tako bi ubio i sjećanje, što je tvoj cilj. Na sreću neostvariv.

Kad si na vlasti opasan si po život. “U tvojoj blizini ništa se ne može postići istinom, a da onaj koji je kazuje ne dobije metak u leđa ili blato u lice... Ja sam se udaljio... od tvoje nečovečnosti i sićušnosti” (V.R.).

Ko god ne misli kao ti za tebe je neprijatelj. Shodno tome su prema njemu sva sredstav dozvoljena. Ti to obilato koristiš.

Mali čovječe, dozvolio si da mi na pamet dođu riječi jedne velike žene: “Provincija više ne umire, ona je već mrtva”.

Permanentno izmišljaš neprijatelje. Dok ne dođu na red oni vjerni oko tebe. Da si išta naučio iz istorije znao bi da na kraju ostaješ sam.

Mrziš sve one koji se razlikuju od tebe. Oni su ti kao ogledala, a ti ne smiješ da se ogledaš, smučiš se samom sebi.

Ne umiješ da se nasmiješ. Pravi smijeh zahtijeva slobodnog i iskrenog čovjeka. Tvoj smijeh je mučna grimasa.

Tvoja savjest je rđava, a to stvara zlonamjerno ponašanje.

Proždireš sreću drugih ljudi, ali nijesi svjestan da “Ti proždireš i svoju sreću” (V.R.).

Nikad nijesi mislio svojom glavom. Uvijek su iznad tebe duhovi tvojih šefova. Osluškuješ što bi oni mislili da ti čuju misli. A govor će sigurno čuti, kao što ga i ti čuješ kod drugih. Sve vrvi od špijuna. Ti to najbolje znaš.

Rajh je tvoju bolest nazvao Psihička kuga - “Blatiš nekog drugog da bi se oslobodio svoje odgovornosti”.

Mrziš druge nacije, jer mrziš sve što nije tvoje. Tvoju naciju voliš iz anegdotske istorije. Iz izvrnute etnografske ostavštine. Ti se ne smiješ demistifikatorski postaviti prema svojoj naciji i njenoj istoriji. Sve one koji to čine proglašavaš izdajnicima.

Mali čovječe, “pitaš kada će tvoj život postati dobar i siguran. Odgovor zvuči strano tvom biću: Život će ti biti dobar i siguran kad tebi tvoj život bude značio više od sigurnosti, ljubav više od novca, tvoja sloboda više od partijskog mišljenja ili javnog mnjenja” (V.R.).

Ali uzalud, nijesi ti kadar da ovo shvatiš.

Galerija