Mira Furlan, ikona jugoslovenskog pozorišta i filma, strastveno je interpretirala ulogu Kasandre u istoimenoj tragediji HNK Ivana pl. Zajca u režiji, dramatizaciji i koreografiji Nade Kokotović, potvrdivši svoju harizmu, dok je riječko pozorište obogaćivanjem svog glumačkog ansambla Mirom Furlan u statusu prvakinje pokazalo da i dalje spremno proizvodi i društvene te medijske, a ne samo kulturne događaje
Riječka premijera “Kasandre” u režiji, dramatizaciji i koreografiji Nade Kokotović, utemeljiteljice koreodrame i nekadašnje bliske saradnice Ljubiše Ristića, koja već više od 20 godina uspješno režira u Njemačkoj, nije bila samo pozorišni, nego i društveni događaj.
Naime, ovom je predstavom riječki HNK Ivana pl. Zajca predstavio svoju novu članicu, novu prvakinju kazališta Miru Furlan, glumicu koja od 1991. nije igrala u nekom hrvatskom nacionalnom pozorištu, s iznimkom interpretacije Medeje 2002. na Brionima sa “Ulyssesom”. Zato je riječka premijera okupila i neke slobodnomisleće aktiviste i kulturnjake s riječke i hrvatske društvene scene, međutim ne u onoj mjeri u kojoj se to moglo očekivati.
Bez obzira radilo se o bojkotu Mire Furlan ili samog intendanta Olivera Frljića ili pak manjku vremena zbog obaveza ili naprosto zbog opšte ravnodušnosti, koja se spominje u predstavi kao uslov preživljavanja, može se reći da je stoga naglasak bio na pozorištu, a ne na političnosti događaja. Taj naglasak na pozorišnom u svakom slučaju je veliki pomak, kao što je sama predstava pomak u pozorišnom smislu. No sigurno je da će upravo zbog tog pomaka izazvati u kuloarima brojne primjedbe i kritike.
Predstava “ Kasandra ” nastala je prema istoimenom romanu Kriste Volf, uz Hertu Miler jedne od zasigurno najpriznatijih spisateljica savremene njemačke književnosti. Temelji se na klasičnoj antičkoj priči, a u središtu priče je proročica Kasandra , kćerka trojanskog kralja Prijama i Hekube, koja živi i umire u patrijarhalnom svijetu ratova i vojskovođa, u kojemu nije bilo mjesta za ženske autoritete. Osim što je predvidjela svoju vlastitu smrt i uzrok Trojanskog rata, predvidjela je i propast Troje, ali njena porodica se, kao ni okolina, nije obazirala na njena proročanstva. Osnovno pitanje romana je zašto sam proročki dar željela bezuslovno, koje Kasandra postavlja i na početku predstave, pokušavajući pronaći samu sebe i odgovoriti na pitanje o svom identitetu. I upravo to pitanje ko sam ja, koje Kasandra izgovara pred smrt, postalo je polazište za sva njena razmišljanja i propitivanja o prošlosti i životu.
Nada Kokotović postavila je “Kasandru” gotovo kao feminističku predstavu u kojoj Mira Furlan strasno, uvjerljivo, u maniri vrsne tragetkinje, interpretira lik žene “iskorištavane od svih, zlostavljane i dva puta silovane”, tako da se na trenutke čini kao da se sudbina proročice poklopila s sudbinom glumice. Mira Furlan, bivša prvakinja zagrebačkog HNK, među prvima je iskusila uvredljiv politički i seksistički medijski linč. Povod hajci početkom 90-ih bio je njen nastup na beogradskom BITEF-u 1991. u angažovanoj predstavi “Pozorišne iluzije” Jugoslovenskog dramskog pozorišta u režiji Dejana Unkovskog. To se u dijelu hrvatske javnosti tada, kada se zahtijevalo jasno političko opredjeljenje, smatralo gotovo nacionalnom izdajom i antihrvatskim djelovanjem. Kako se denunciranje nastavilo, ona je emigrirala u Ameriku.
Tportal.hr
Bonus video:
