Moja je priča, na prvi pogled, kao i svaka druga. Obična djevojka sa par naoštrenih olovaka koja misli da može da promijeni svijet, pa već na početku shvata da je to nemoguća misija, a gumice se ne broje u ovom životu, kazala je Nikšićanka Sava Radulović prilikom promocije svoje prve knjige “Pjesmom te ćutim”.
Htjeli su, kako je rekla, da joj “potkrešu krila”, da je natjeraju da zaćuti, ali nije se dala. Njima u inat riješila je da grad “zarazi” poezijom, prepisujući mu, na svoju ruku, terapiju - poetsku kapsulu, uz dnevnu dozu slova. Sudeći prema broju onih koji su došli da čuju njene stihove mlada pjesnikinja, profesorica ruskog jezika, uspjela je u svojoj namjeri da, kako kaže, ljude navikne na stihove, kao na hljeb i vino.
“Oni poste, ali ipak ne zaboravljaju da se duhovno najedu ne preskačući taj duševni obrok. Svoju stvaralačku olovku oštrim odavno, ali za neke trenutke treba da se poklopi više elemenata da bi se stvar istjerala do kraja”, priznala je pjesnikinja koja je članica književnog kluba “Poenta poetika”.
JU “Zahumlje” je, u sklopu Programa podrške razvoju kulture u Nikšiću, promociju knjige “Pjesmom te ćutim” organizovala baš na 48. rođendan Književne zajednice “Vladimir Mijušković”, čiji član je mlada pjesnikinja.
“Odgajana na velikoj književnosti i njenim junacima, profesionalno uvezana u slavjanske odore, sve niti tanke svile upoređuje sa odnosom veliko-malo i obratno. Podosta pjesama nosi sa sobom nezaobilaznu patetiku primjerenu mladoj pjesničkoj bratiji, tu su posve melanholične rime, nikšićke, a lamentiranje nije nikome donijelo boljitak”, kazao je Dušan Govedarica. Kako je kazao, lirika Save Radulović ironična, sarkastična, ne štedi “ni sebe, a kamo li njega”, darujući “minut ćutanja za ostavljene, dva minuta za ostavljenog”.
Imala je i poetesa poruku za prisutne koji su, kako je kazala, “njene korice u koje je stalo to predivno veče”.
“Poručila bih svima koji ne pišu da ne ćute kao ja, već naprotiv, neka nikada ne prestanu govoriti, glasno ili za sebe, a ja ću vam se odužiti knjigom”.
Stihove pjesnikinje zastupljeni su u zbornicima “Mili dueli” i “Album nikšićkih književnih uspomena”.
Budi ako misliš da se ‘usnulo probuditi mora'
Obrad Nenezić, recezent knjige, kazao je da kada bi morao da opiše Savinu poeziju jednom riječju ili pojmom, to bi bio ples, “ali ne neki običan, nego između strit densa, tanga i stiskavca”. Onako kako je navikao publiku, ali i one čije knjige promoviše, Nenezić je pjesmom opisao “ples djevojke iz Sjenokosa”, kako je nazvao Govedarica. “Save, znaš li da igraš betl, pitao sam je. Ne znam. Znam ruske klasike naizust. Save, znaš li da igraš basket ili bagmiton. Ne znam. Znam da je Fjodor Mihailovič živ negdje duboko u impresumu moje knjige”, kazao je Nenezić. “Nemoj da ‘dižeš olovku u ime grada’. Diži je radi sebe, jer u ovom gradu strada sve što je od članske karte pismenije. Ne budi usnulo. Ne galami molim te. Budi ako misliš da se ‘usnulo probuditi mora’, ali ti reći moram da se neće, kao što kažeš, ‘ono što treba desiti sada’, jer ovo jeste Afrika, a nekad je bila Crna Gora”, poručio je Nenezić.
Bonus video:
