“Sada, kada je sve prošlo, čitam o ljudima koji su preživjeli srčane udare, a nisu imali dovoljno ozbiljne simptome, da bi odmah otišli kod ljekara. Moji simptomi bili su više nego jasni, neizdrživi i potpuno su me paralisali”, priča za O zdravlju Goran iz Bara, koji je u martu prošle godine doživio težak srčani udar.
Nikada do tada, kaže, nije imao problema sa srcem, ali ga je jedna misao mučila mnogo godina.
“Moj otac umro je od infarkta kada je imao samo 45 godina. Bilo je to naglo i potpuno šokantno. Bio je zdrav čovjek, nikada se nije požalio na probleme. A onda, jednog dana, samo se srušio. Ta sjenka visila je nad mojom i glavom moje braće dugo, i, eto, meni se dogodilo isto. Ipak, ja sam imao više sreće”, kaže naš sagovornik. Iako je sebe smatrao zdravim, ovaj 52-godišnjak ipak je nekoliko mjeseci prije infarkta osjećao sasvim blage simptome.
Neprimjetni simptomi
“Ne bih to tako ni nazvao ali, eto, imao sam nekih problemčića. Živim na brdu i ponekad mi je bilo teško da se popnem do kuće...Nikada ranije to nisam osjetio. Dok bih se penjao, zadihao bih se i trebalo mi je malo vremena da dođem do daha. Ali, brzo sam to zaboravljao, pripisivao sam to starenju”, kaže Goran.
Njegova agonija počela je dok se jednog jutra spremao da ode u kupovinu.
“Supruga je bila na poslu, djeca studiraju i nisu u gradu. Bio sam savim sam. Čak sam se tog jutra osjećao bolje neko obično. Odjednom, počela je ta nesnosna vrtoglavica i blag bol u grudima. Za tren sam bio sasvim mokar od znoja. U sekundi je bol postala nešto što nikad nisam osjetio. Intenzitet je bio neizdrživ.
Samo sam pao i nisam mogao da se pomjerim, bio sam potpuno paralisan. Uspio sam krajnjom mukom da izvadim telefon iz džepa i okrenem bratov broj”, kaže Goran koji u tom trenutku nije mogao da govori. Brat je čuo njegovo stenjanje i, kako je znao da je sam kod kuće, shvatio je da se nešto strašno dešava.
“Došao je za nekoliko minuta, jer živi jako blizu. Odmah smo otišli u barsku Hitnu pomoć, gdje su mi uradili EKG i gde sam dobio nitroglicerin i lijekove protiv bolova. Odatle su me uputili u bolnicu. U međuvremenu sam malo došao sebi, mada ni u jednom trenutku nisam sasvim izgubio svijest. Bilo je to nešto između, ni java ni san”, prisjeća se Goran. U barskoj Opštoj bolnici proveo je taj dan i sljedeću noć i bilo mu je bolje. Sljedećeg dana je transportovan u Klinički centar Crne Gore, gdje je proveo nedjelju dana i gdje su mu ugrađeni stentovi.
“Vrlo brzo sam se bolje osjećao. Bio sam veoma slab, ali boli više nije bilo. Pomalo me gušilo, osjećao sam slab pritisak u grudima, ali i to je brzo prošlo. Kada sam izašao iz bolnice, mirovao sam kod kuće i strogo vodio računa o ishrani. Takođe, dobio sam trajnu terapiju koju pijem redovno. Stalna mjerenja krvnog pritiska su takođe dio mog života, a ostavio sam i pušenje i alkohol”, kaže Goran. Nastavio je normalno da radi, ali, ipak, usporenijim tempom.
"Mnogo sam radio i bio spreman da zbog posla sve prekinem - san, odmor, ručak, neke svoje trenutke. Sada toga više nema, nigdje ne žurim, jer kad sam žurio stvarno nigdje nisam stigao”, zaključuje Goran.
Danas uz Vijesti - poklon izdanje O ZDRAVLJU
Kako se izboriti sa masnim naslagama i izbjeći arteriosklerozu
Bonus video:
