Iako se prethodni film režisera Toma Makartija “Obućar”, sa Adamom Sendlerom u glavnoj ulozi, može smatrati ne baš vrijednim, ne postoji ništa što i te kako nije vrijedno pažnje u odličnom ostvarenju “Spotlight”, jednom od ovogodišnjih najozbiljnijih kandidata za Oskara.
Radnja filma odvija se na početku milenijuma, prije samo 15 godina, ali to nedavno razdoblje već budi određenu vrstu nostalgije i čežnje za vremenom kada dnevne novine još nisu potpuno pregazili internet mediji i kada se istraživačko novinarstvo smatralo jednim od najvažnijih privilegovanih i najuglednijih poslova. Danas, makar u Crnoj Gori, ozbiljni novinari koji se usude da nešto istražuju najčešće završavaju u bolnici, pod policijskom pratnjom, ili u najboljem slučaju, na sudu. Mada, ni to ne djeluje previše strašno ako se uporedi sa, na primjer, Turskom, gdje nagrađivani novinari, optuženi za terorizam, idu direktno u zatvor, poput izvršnog urednika Džana Dundara i Erdema Gula iz najstarije turske dnevne novine, “Džumhurijet”.
Priča filma “Spotlight” na prvi pogled usmjerena je na istinitu priču o korupciji i skandalu sa sveštenicima pedofilima u katoličkoj crkvi u Bostonu, ali je tema univerzalna - o korupciji u svakom segmentu pravnog i političkog sistema.
Ovaj film nije samo priča o korumpiranosti jedne institucije, već i o tome kako ljudi na vlasti lako mogu zloupotrijebiti sistem i kako ćutanje i neznanje onih koji su svjedoci, u ovom slučaju zlostavljanja djece, samo omogućava pretrajavanje zloćudne nepravde.
Gledajući “Spotlight” iz ovog dijela svijeta, sve se čini isuviše poznato. Jedina razlika je da se ovdje srećan kraj čini tako daleko.
U ugledni “Boston glob” stiže novi glavni urednik, Marti Baron (Liv Šrajber), prvi Jevrej urednik novine u većinskom irsko-katoličkom gradu. Baron želi da se istraživački tim te novine, iz rubrike Spotlight, usredotoči na ispitivanje važnog traga: jednog od gradskih sveštenika iz lokalne nadbiskupije tužilo je više ljudi zbog pedofilije i zlostavljanja u različitim zajednicama širom SAD. Spotlight tim, na čelu sa Volterom Robijem Robinsonom (Majkl Kiton) sačinjavaju usijana glava Majk Rezendes (Mark Rafalo), temeljna i nepopustljiva Saša Fajfer (Rejčel Mekadams) i pedantni Brajan Džejms (Met Kerol). Priče i svjedočenja vezana za ovaj skandal prethodnih godina stigle su do “Boston globa”, ali ih niko iz više uredničke hijerarhije, čak ni Robi, nije smatrao vrijednim objavljivanja, vjerovatno zbog ukorijenjene irske, katoličke kulture koja prožima svaku instituciju u gradu.
Tim ipak počinje istragu, praćenu mjesecima uspješnih i neuspješnih razgovora s navodnim žrtvama, advokatima tuženih i žrtava, ličnostima sa političke scene sa jakim vezama u crkvi, ispitujući svaki mogući trag. Ispostavlja se da nije riječ o samo jednom svešteniku, već o svojevrsnoj epidemiji među katoličkim klerom, sa jasnim indicijama da je najmanje osamdesetoro djece zlostavljalo skoro 90 sveštenika tokom 30 godina.
Kako postepeno pratimo iskušenja i nevolje novinara sa njihove tačke gledišta (svi pokušavaju da zadrže objektivnost, bez velikih manifestacija histerije, što jako ide u korist specifične težine pripovijedanja), prikazano je, gotovo dokumentaristički, da najveći problem nisu samo zastrašujući slučajevi zlostavljanja, već činjenica da nadbiskupija i pravni sistem ne samo da su prikrivali zločine sveštenika, već su ih i dalje zapošljavali u različitim župama širom države.
Nema nazdravljanja šampanjcem, ekipa ide dalje i bavi se onim što radi najbolje - savjesnim novinarstvom
Zahvaljujući briljantnoj tehnici upoređivanja javnih arhiva Brajama Džejmsa i pomoću advokata, Jermenina Mičela Garebedijana, (u izvedbi izvanrednog Stenlija Tućija) tim otkriva stvarne razmjere afere.
Ulozi su visoki i “Boston glob” je pod pritiskom gradskih vlasti i crkve na svim frontovima, pa je najvažnije ispričati priču sa svim dokazima na mjestu prije nego konkurencija i nasluti šta se događa. U tom trenutku događa se i 11. septembar i teroristički napadi, pa tim mora da sačeka nekoliko mjeseci da objavi priču. A kad se to dogodi, nema očekivane atmosfere trijumfa, katarze, već preovladava gorak utisak da je to samo vrh ledenog brijega, jer telefonski pozivi drugih žrtava iz cijele zemlje blokiraju sve redakcijske linije.
Nema nazdravljanja šampanjcem, ekipa ide dalje i bavi se onim što radi najbolje - savjesnim novinarstvom.
Makartijev film nije moćan samo u svom kinematografskom stilu prikazivanja šire slike u odnosu na pojedinače likove prožete melodramom, već se sam postavlja objektivno: scenario ne slavi novinare već i samog vođu istraživačkog tima, Robinsona, prikazuje kao odgovornog za okretanje glave od prethodnih dojava o skandalu. Jedan od tvrdokornih crkvenih advokata u trenutku suprotstavlja se Robinsonu riječima: “Dobro, pogriješio sam, ali gdje su bili mediji kada se sve to događalo? Gdje si ti bio?”.
“Spotlight” je odličan film. Naravno da ostaje daleko od bilo kakve grandioznosti u prikazivanju kompleksne istine, ali njegovo ukazivanje na sistematsko zataškavanje istine, prikrivanje dokaza, ućutkivanje žrtava čini ga referentnim alatom za sve discipline u proučavanju kolektivnog poricanja zloupotrebe moći i složenog odnosa između religije i politike.
Bonus video:
