Poštovana direktorice Uprave za zaštitu kulturnih dobara (UzZKD/ Ministarstvo kulture), draga gospođo Miranović,
Primjećujem da više volite da komunicirate posredstvom štampanih glasila nego službenim putem, pa pomislih da je možda najbolje da vam se obratim otvorenim pismom - u nadi da ću uspjeti da vas podstaknem da konačno prelomite - i da u svojstvu direktorice UzZKD pozitivno odgovorite na dokument naslovljen "Inicijativa za uspostavljanje prethodne zaštite na objektu Hotela "Podgorica" i njegovom okolnom području" - koji vam je upućen od strane Grupe KANA/ Ko ako ne arhitekt - 31. decembra 2015. godine.
"Svjedoci smo čestih horskih lamentiranja o izgubljenom identitetu grada, nehumanoj arhitekturi, promašenim rješenjima", kaže Svetlana Kana Radević, arhitektica, autorka projekta Hotela "Podgorica", u razgovoru objavljenom prije 21 godinu (Nataša Nikčević, "Moj koncept"; Pobjeda, subota, 23. jul 1994.).
A zatim postavlja suštinsko pitanje: "Ali kome je to upućeno?".
Treba priznati da su u ovom trenutku pitanja koja se tiču uređenja i urbanističkog razvoja našeg prostora, pogotovo naših gradova - aktuelnija nego ikada - upravo iz razloga što su stasale nove generacije crnogorskih arhitektica i arhitekata i što postoje, barem na papiru, adrese koje se bave rješavanjem tih pitanja. Upravo ste vi, draga gospođo Miranović - jedna od tih adresa, u ovom slučaju i u ovom trenutku vjerovatno najznačajnija.
Imajući u vidu urgentnost situacije, odnosno otpočinjanje gradnje poslovnog objekta - nebodera od 12 spratova - uz Hotel "Podgorica", jednog od nekoliko najznačajnijih arhitektonskih ostvarenja iz perioda Titove Jugoslavije na teritoriji Crne Gore - Grupa KANA zahtijeva "da se HITNO uspostavi prethodna zaštita na objektu hotela "Podgorica" u Podgorici i njegovom okolnom području, radi sprečavanja rizika od njihovog oštećenja, uništenja ili nestanka, jer pouzdano vjerujemo u njihovu kulturnu vrijednost".
"Objekat živi i mijenja se", konstatuje Kana Radević u pomenutom razgovoru. "Ali se ne može dozvoliti uništavajuća neodgovornost. Kakav je status autora? Da li su poznate obaveze prema autorskom djelu ili se preko institucija društva mora obavezivati na njihovo poštovanje?".
Moram vas podsjetiti, draga gospođo Miranović, da je Hotel "Podgorica" realizovan 1967. godine - a da je 2005. godine završena temeljita rekonstrukcija interijera - i da je ta rekonstrukcija izvedena na neshvatljivo nestručan način - čime je, između ostalog, izbrisano svojevrsno jedinstvo eksterijera i interijera objekta - koje je, u prvom redu, počivalo na činjenici da su zidovi i u eksterijeru i interijeru bili obloženi oblutkom - što danas nije slučaj.
Ubijeđen sam da bi osoba istančanog estetskog senzibiliteta, poput vas gospođo Miranović - bila vrlo neugodno iznenađena kada bi uporedila fotografije originalnog interijera Hotela "Podgorica", koje možete pronaći u literaturi koju je Grupa KANA učinila dostupnom javnosti (issuu.com/kanakoakonearhitekt) - i trenutni izgled interijera.
Činjenica je, takođe, da je arhitektica Kana Radević odabrala i namještaj za hotel, te da je neke elemente interijera dizajnirala lično. Nema više ni namještaja, ni tih originalnih elemenata - ali postoji stručna literatura koja upućuje na zaključak da je Hotel "Podgorica" gotovo u potpunosti bio produkt tzv. total-design metodologije - a znamo da ta metodologija na ovim našim prostorima nije primjenjivana ni često - a pogotovo ne uspješno. Zar ne bi bilo na mjestu da je u vrijeme posljednje intervencije na Hotelu "Podgorica" nadležna državna institucija uslovila vlasnika da vrati interijer u prvobitno stanje - pogotovo ako znamo da posljednja intervencija, nažalost, nije bila i jedina.
"U Hotelu "Podgorica" promijenjena je oprema: umjesto elegantnih, skoro eteričnih elemenata koji svojim naglašenim industrijskim finišem kontrapunktiraju epici oblutka, unijeti su kvazi rustični, koji su survali nivo enterijera", naglašava Kana Radević.
Naša sredina, nažalost, nikada nije uspjela da se uzdigne do civilizacijskog nivoa koji bi podrazumijevao razumijevanje, a samim tim i poštovanje vrhunskih arhitektonskih ostvarenja recentijeg datuma realizacije, odnosno njihovih koncepata.
"Ako koncept nije čitljiv onima koji gazduju objektom morao bi biti jasan angažovanim arhitektima", nastavlja Kana Radević, "koji ga lišeni profesionalno-kolegijalne etike i obaveza ličnog renomea, devastiraju".
Upravo to se desilo 2005. godine - pet godina nakon smrti Kane Radević.
Podsjetio bih vas gospođo Miranović, takođe, da je početkom avgusta 2013. godine u oblaku nestvarne, sablasne prašine - dezintegrisan - da tako kažem - naročito značajan arhitektonski spomenik - vjerovatno najznačajniji reprezent čitave jedne epohe - koja je porodila suštinsku ideju o karakteru novog grada na obalama Ribnice i Morače. Riječ je, naravno, o Hotelu "Crna Gora" u Podgorici.
Biviši Hotel "Crna Gora" nije bio samo građevina što se nesretnom igrom slučaja našla na udaru ideje o sticanju profita. Čin rušenja prvog poslijeratnog hotela u Podgorici označio je gašenje kulturno-istorijske institucije od neprocjenjivog značaja - institucije čvrsto utkane u kolektivnu memoriju glavnog grada - a označio je i brisanje nesagledivog kulturno-istorijskog i identitetskog potencijala, koji nikada nijesmo uspjeli ni da shvatimo na pravi način, a pogotovo ne da ga uzdignemo do nivoa koji bi garantovao njegovo vrednovanje - a samim tim i njegovo trajanje u vremenu i prostoru.
Zakasnili smo tada gospođo Miranović, ukratko - falila nam je rudimentarna svijest o nužnosti zaštite modernističkog graditeljskog nasljeđa, kao i par zakonskih odredbi iz te oblasti. Hotel "Crna Gora" ni na koji način nije bio zaštićen pred rušilačkim naletom sile zvane novac - i desilo se to što se desilo.
Dakle, isti čovjek koji je odgovoran za apsolutno nestručnu intervenciju u interijeru Hotela "Podgorica", te rušenje Hotela "Crna Gora" - otpočeo je radove na svom novom poslovnom objektu - velelepnom neboderu od 12 spratova - uz sam Hotel "Podgorica" - što je svakako informacija vrijedna vaše pažnje, gospođo Miranović - i podrazumijevajuće reakcije.
Završio bih parafrazom jedne konstatacije Smiljana Radića, čileanskog arhitekta hrvatskog porijekla, koji je posljednjih godina vrlo prisutan na evropskoj arhitektonskoj sceni. Radić kaže da svaka "dobra" građevina služi kao ilustracija uvjerenja koje prolazi, te mora imati civilizirajući učinak na svoje okruženje. Kaže i da ilustrovati znači civilizovati.
Draga gospođo Miranović, ubijeđen da ste na našoj strani - na strani svih kojima je Hotel "Podgorica" na srcu - i u to ime vas molim da ilustrujete i civilizujete.
Želim vam sve najbolje, uz srdačan pozdrav.
Bonus video:
