„Strah od umiranja“ novi roman legendarne američke spisateljice Erike Džong je originalna, suptilna i duhovita priča o stvarnom životu i svim njegovim lijepim i ružnim trenucima.
Prije četiri decenije, Erika Džong je romanom „Strah od letenja“ napravila revoluciju u načinu na koji posmatramo ljubav, brak i muško - ženske odnose. Njen novi roman, prepun britkog humora, jednostavnih mudrosti i prepoznatljive iskrenosti, potresa književnu pozornicu istom snagom i donosi priču koju su žene širom svijeta dugo čekale… Vanesa Vonderman, junakinja romana „Strah od umiranja“ ostavila je za sobom bezbrižne mladalačke godine i glamuroznu glumačku karijeru. Sada brine o roditeljima koji su ostarili, prati trudnu kćerku na ljekarske preglede i sjedi uz bolesničku postelju svog petnaest godina starijeg supruga. Ne djeluje da svakodnevica u budućnosti nosi previše uzbuđenja… sve dok se Vanesa sama ne potrudi da je začini. Njena najbolja drugarica možda je otkrila put do novog izvora mladosti, a Vanesa je spremna da mu pruži šansu.
Roman „Strah od umiranja“ objavila je izdavačka kuća „Vulkan“ u prevodu Branislave Maoduš.
Erika Džong rođena je 1942. godine u Bronksu, u jevrejskoj porodici. Završila je englesku književnost na Univerzitetu Kolumbija. Proslavila se sedamdesetih godina XX vijeka knjigom „Strah od letenja“ koja je prodata u nekoliko desetina miliona primjeraka, jer je na poseban način govorila o seksualnim potrebama žene.
O ovom romanu engleski profesor Šeli Fišer Fiškin sa Univerziteta Stanford, napisao je: “Ono što je zaista prepoznatljivo u to vrijeme bila je ideja da žena može izaći iz konvencija o tome kako žena pisac treba da piše, a piše sa iskrenošću i humorom o temama koje su bile tabu za žene”.
Svi njeni romani nalaze se u samom vrhu lista najtraženijih knjiga u svijetu.
O nastanku romana „Strah od umiranja“ Eika Džong je na početku razgovora za ART iz Njujorka rekla: - Bilo mi je potrebno skoro deset godina da napišem „Strah od umiranja“. U to vrijeme - moj muž je imao aneurizmu i potom je uslijedilo razdoblje njegovog oporavka, moj otac je umro, moja je majka umrla, moj pas je umro a moja kćerka je dobila troje djece. Bio je to period učenja, rasta, razumijevanja i prihvatanja - i iako je to bio lični izazov (kao što bi bilo ko ožalio voljene), mislim da je ta borba prošla i kroz roman.
Da li ste planirali da „Strah od umiranja“ bude nastavak „Straha od letenja“ i da glavna junakinja opet bude Isadora Ving?
- Isadora Ving igra ulogu Cvrčka Cvrče protagonistkinje romana, Vanese Vonderman (Jiminy Cricket, ili Cvrčak Cvrča je lik iz „Pinokija“ i predstavlja glas razuma ili čuvara savjesti. Isto se odnosi na Isadoru Vang koja je glas razuma Vanese Vonderman, prim. V. Og.). To nije nastavak „Straha od letenja“. Mislila sam da bi mi čitaoci bili zahvalni za još jedan tračak Isadore. „Strah od letenja“ je sada star skoro 43 godina - i zabavno je pokazati Isadoru kao duhovit, ali mudriji pandan nje mlađe. U ovom romanu ona zna šta radi i šta ne želi. Starenje i umiranje su dio prirodnog procesa. I Gilgameš je pokušao da pronađe lijek od smrti. Kako najbezbolnije preživjeti ove pojave?
- Ono što sam pokušala da istaknem u „Strahu od umiranja“ je da iako ćemo svi umrijeti jednog dana, starenje ne mora da bude sinonim za smrt. Kada se oslobodimo i dozvolimo sebi da živimo u svakom trenutku to je pun potencijal, umjesto brige o svim zamkama starosti - kada shvatimo da to neće uvijek biti tu - tada ćemo preživjeti taj fenomen i tu mudrost igra svoju ulogu. Život je prekratak da bi se zadržavali na borama ili tabu temama. Uradite ono što možete, tako da ne morate žaliti zbog propuštenih prilika.
Kada ste vi počeli da razmišljate o smrti? Kako vi savladavate ovaj problem?
- Ja ne mislim da bilo ko zaista može preskočiti ideju smrtnosti, osim da prihvati da će se to dogoditi i nauči da živi u svakom trenutku koji ima.
„Strah od umiranja“ je najviše knjiga za žene i o ženama. Ali, šta iz ove knjige mogu naučiti muškarci?
- Ja sam imala brojne odgovore i od muškaraca i od žena koji se odnose na „Strah od umiranja“. Većina ljudi se može povezati sa starenjem i umiranjem roditelja, brigom o supružniku ili voljenoj osobi koja je u bolnici, gubitkom ljubimca, traženjem seksualnog zadovoljstva i prihvatanjem nove generacije sa bebama. Ja ne mislim da je rod specifičan. Mislim da je jedina stvar koja se može razlikovati među polovima u vezi sa starenjem ta da društvo izgleda otežava ženama da stare. Pogledajte industriju zabave i vidjećete kako postoji malo mogućnosti za starije žene u odnosu na starije muškarce. Sjedokosi ljudi poput Džordža Klunija i dalje krase naslovnice magazina i izgledaju seksi - zašto ne viđamo da se sjedokosim ženama pruža isti nivo prihvatanja. Izgleda da su za društvo starije žene nepoželjne, osim ako su u ulozi baka - da prave kolače i nose široke kućne haljine. Nadam se da se to mijenja. Baka i dalje može biti i osjećati se seksi.
Ovo je takođe knjiga o seksu posle 60-te. Jesu li u istom položaju muškarci i žene kada je riječ o seksu posle 60-te?
- Postoji odlomak u knjizi o tome kako je seks poslije šezdesete drugačiji - jer znaš da u toj fazi previše uživaš u tome. Ja ne mislim da je to potpuna istina, ali ja mislim da se mijenja na suptilniji način. Možda neće biti tako čest kao kad si mlad - ali to ne znači da ljudi preko šezdesete ne uživaju ili im nije potreban.
Je li Vanesa Vonderman Vaš alter ego?
- Mislim da je bilo koji lik u bilo kojem romanu sadrži po malo alter ega autora. Naravno, ima i neke sličnosti između Vanese Vonderman i mene, ali ona je i dalje sam svoj lik. U „Strahu od umiranja“ junakinja postavlja pitanje da li je moguće da se osjeća strast u bilo kojoj dobi. Je li ljubav samo za mlade? Zašto naše društvo ne obraća više pažnje na starije? Šta Vi mislite o tome?
- Mislim da je ljubav potrebna u svako doba. Šta je feminizam donio vašoj generaciji a šta današnjim ženama?
- Potpuno je apsurdno da bi pola ljudske rase trebalo biti u nemogućnosti da u potpunosti učestvuje u našem društvu. Moramo to promijeniti i mi smo tek na početku.
„Strah of letenja“ vam je donio planetarnu popularnost. Kako ste vi to lično doživjeli? Je li to dobro za jednog pisca i to na početku karijere?
- To je istovremeno i blagoslov i prokletstvo. Ona podiže očekivanja vrlo visoko za narednu knjige koju pišete, ali takođe vam daje čitalačku publiku.
A šta je sa Vašom nedavno objavljenom knjigom „Pismo predsjedniku“? Šta ste željeli da kažete Obami?
- Uvijek sam bila iznenađena što nemamo porodiljsko odsustvo u SAD-u, niti brigu o djeci i to čini život mnogo težim za roditelje. To je bila glavna stvar koju sam željela da poručim predsjedniku Obami.
Fenomen “Straha od letjenja”
Svoju književnu karijeru Erika Džong (rođena Man, Džong je prezime njenog trećeg muža sa kojim ima kćerku Moli Džong Fast, takođe poznatu spisateljicu) započela je kao pjesnikinja, objavivši početkom sedamdesetih godina dvije zbirke poezije „Voće i povrće“ i „Pola života“. Potom slijedi roman prvijenac „Strah od letenja“. Prognoze urednika ovog romana Arona Ašera, koji je ujedno bio urednik Solu Belouu, Filipu Rotu i Arturu Mileru, nijesu bile pretjerano optimistične. Očekivao je da će se „Strah od letenja“ prodati u oko 3.000 primjeraka.
Umjesto toga, roman o mladoj pjesnikinji koja putuje u Beč sa svojim mužem i pokušava da živi izvan svojih fantazija, postao je hit i kulturni fenomen. Džon Apdajk ga je poredio sa “Lovcem u žitu”, a Henri Miler ga je pohvalio kao revolucionarno književno dostignuće. Knjiga je prevedena na 40 jezika i stekla kultni status u drugom talasu feministkinja čime je otvoren put za samoizražavanje žena.
Erika Džong je od tada objavila tri knjige memoara, još pet tomova poezije i osam drugih romana, uključujući i istorijsku fikciju o grčkoj pjesnikinj Sapfo, ali nijedna od ovih knjiga nije nadmašila popularnost “Straha od letenja”. S vremena na vrijeme, kaže spisateljica, osjetila bi se ugnjetavano jer je tako blisko povezana sa svojim drskim fikcionalnim aler egom Isadorom.
Bonus video:
