Poezija Vojislava Vulanovića: Bolna razmišljanja o smislu života

Vojislav Vulanović je do sada stvorio vrijedno djelo sadržano u četrdeset knjiga
88 pregleda 1 komentar(a)
Vojislav Vulanović Strastna zemlja
Vojislav Vulanović Strastna zemlja
Ažurirano: 22.01.2016. 17:17h

Nova knjiga “Strastna zemlja”, crnogorskog pjesnika Vojislava Vulanovića, još jednom potvrđuje autorovu bogatu nadarenost, stvaralačku inventivnost i senzibilitet, zavidnu erudiciju.

Vulanović je do sada stvorio vrijedno djelo sadržano u četrdeset knjiga, među kojima osam za djecu i omladinu. Među naslovima poznatim čitalačkoj publici izdvajaju se: Noćne ponikvice (1968), “Dom (1977), Prah (1982), “Glasovi iz Zaljuti” (1998), “Kameni dom (1991), Noćni psalmi (1993), Dadov atlas (1998), Oni nas čekaju (2008), Odisej s Lastve (2009), Osvajanje beskonačnog (2011), Lepeza zeba - haiku (2012), Idu oblaci (2015), Neočekivani fragmenti (2015), Zemlja i cvijet (2015), Kameno more (2015)...

“Za Vulanovića sva poezija je pokret duše koja ne može ostati mirna i spokojna pred fenomenima rađanja, života, smrti, samoće čovjeka zaplašenim ogromnim prostranstvom prirode, svijeta i naslućene nedokučivosti svemira. Pjesnik otvara zlatnu knjigu u svojem duhu, tvrdu, na potpornim stubovima, koja će odoljeti vjetrovima sa sve četiri strane svijeta (Amanet)”, zapisao je u predgovoru knjige “Strastna zemlja”, književnik i književni kritičar Žarko L. Đurović. On ističe da su brojne Vulanovićeve pjesme koje, “u idejnoj ravni, u dubini leksičke strukture”, naslućuju pjesnikove nemire, bolna razmišljanja o smislu života, egzistencijalnoj ugrožensoti i strahovima pred mračnim ponorima ljudske prirode.

“U pjesničkom jeziku bitan je pravilan odabir riječi, najmanjih jezičkih jedinica koje imaju određeno značenje, smisao ili imenuju naznačeni pojam. Osobena je upotreba riječi u Vulanovićevim pjesmama. U stihovima obično koristi riječi koje imaju više značenja”, zapisuje Đurović.

Bonus video: