“...Muzejima se daju najreprezentativnija zdanja, koja taj grad i tu sredinu vežu sa vremenom i ljudima, zbivanjima i stvaralaštvom koji su obilježili njegovu prošlost. To Podgorica, nažalost, nije uradila, iako je imala uslova. Na prvom mjestu, dvorac na Kruševcu, čija sadašnja namjena nije određena kulturno-istorijskom, već nekom drugom komponentom.... Bilo je i drugih prikladnih zdanja koja su se adaptacijom mogla prilagoditi za muzejsku djelatnost, ali su ona dobila drugu namjenu. Stoga se sa razlogom mora reći da su svi gradski oci u posljednjih pedeset godina pali na ispitu javnog i trajnog izvornog prezentiranja grada kojeg su predstavljali. Primjera za to ima puno”, smatra dr Dušan Otašević.
Bonus video:
