Ko je mogao da pretpostavi sada već davne 2008. da će debitantski nastup crnogorskih vaterpolista na velikom takmičenju biti ispisan zlatnim slovima i da će „ajkule” postati prvaci Evrope u Malagi? Realno - niko!
A ko je nakon te takve godine za naš vaterpolo, u kojoj su dominirale i mlađe kategorije, mogao i da pomisli da će u narednih sedam godina naš nacionalni tim sa velikih takmičenja donijeti još samo dvije medalje... To je tek bilo teško očekivati!
Ali, tako je kako je - Crna Gora danas u Beogradu počinje svoje peto Evropsko prvenstvo, nakon nastupa u Malagi, Zagrebu, Ajndhovenu i Budimpešti.
Malaga 2008.
Malaga je bila i ostala neponovljiva. Crna Gora je u Andaluziju otputovala kao potencijalna opasnost za favorite, a onda je pokazalada se rađa nova vaterpolo sila.
Sve je počelo vrele julske noći kada je tim Petra Porobića otvorio turnir protiv Španije. Bolja igra „furije” u prvom poluvremenu, potom preokret „ajkula” u drugom dijelu bili su prava najava za derbije u grupi.
Uslijedio je i meč sa Grcima, čuvena rokada na golu kada je Zdravka Radića tada zamijenio Miloš Šćepanović. Tako je Crna Gora slavila i u drugom meču na EP - 11:10, nakon velikog preokreta u drugom poluvremenu.
Potom je došao na red i prvi poraz (od Hrvatske sa 7:6), pa pobjede nad Mađarima (10:9) i Slovacima (13:4), što je Crnoj Gori omogućilo da sa prvog mjesta u grupi ode direktno u polufinale. Čak tri dana odmora bila su dovoljna da Porobić i stručni štab pripreme sve kako treba, zakazan je novi duel sa Hrvatima u kojem je Crna Gora pokazala da je spremna za pohod na vrh - Rudićeve „barakude” su pale sa 9:7 i reakcija navijača na tribinama je bila takva da se znalo da će naš nacionalni tim, protiv koga god bude igrao u finalu, imati naklonost domaće publike.
Veliki duel sa Srbijom 13. jula donio je zlato, a gol odluke je postigao Nikola Vukčević u produžecima za 6:5. Vukčević je sada opet u reprezentaciji, prvi put je na velikom takmičenju od 2011. i SP u Šangaju. Ko zna - možda opet bude talija „ajkulama”.
Zagreb 2010.
SP u Rimu je bilo razočaranje, Crna Gora je bila tek deveta, a godinu kasnije EP u Zagrebu je trebalo da bude reakcija i povratak na veliku scenu.
Ali, nije bilo tako - u Zagrebu je zaustavljena u četvrtfinalu.
„Ajkule” nije podiglo ni to što su Hrvatsku na otvaranju razbile sa 11:9 („barakude” su kasnije i odbranile domaći bazen i pokorile Stari kontinent), jer su već sjutradan kiksale protiv Italije (11:10).
Taj poraz je, međutim, lako mogao da se ispravi, crnogorski vaterpolisti su u međuvremenu savladali Španiju (8:7) i Tursku (22:2) i za prvo mjesto u grupi i direktan plasman u polufinale im je trebao samo trijumf protiv Rumuna.
Željeno nije i učinjeno, bilo je neriješeno (9:9), pa je Crna Gora kao po kazni naletjela na Srbiju u četvrtfinalu. U meču sa malo golova (5:6) ekipe su se smjenjivale u vođstvu, a Crna Gora na kraju u napadu s igračem više propustila šansu da izbori makar produžetke. Za kraj je savladana Njemačka u meču za 5. mjesto (14:6), ali slaba vajda.
Ajndhoven 2012.
Prvo veliko takmičenje za Ranka Perovića na klupi reprezentacije i prva medalja nakon tri i po godine čekanja!
Sa tri pobjede i po jednim remijem i porazom Crna Gora je prošla tešku grupu sa Srbijom, Hrvatskom, Španijom, Njemačkom i Rumunijom, a onda se razigrala u nokaut fazi.
U četvrtfinalu je pala Grčka (11:9), prije nego što je odigran epski meč sa Mađarskom, koji je riješen u „ekstra tajmu” uz pet golova Mlađana Janovića (14:13).
Crnu Goru je u finalu čekala Srbija, a naš tim je bio oslabljen neigranjem Borisa Zlokovića, koji se prije toga povrijedio. Srbi su pobijedili sa 9:8...
Budimpešta 2014.
Bez dileme to je jedan od čudnijih turnira koje je Crna Gora odigrala do sada.
Četiri trijumfa i remi sa Italijom u grupi donijeli su našem timu prvo mjesto u grupi i plasman u polufinale, a onda i meč koji niko u crnogorskom vaterpolu neće moći da zaboravi.
Duel sa Srbijom vrijedan finala, prednost „ajkula” od 5:1, a onda potop i poraz od 10:9 od ekipe koja je na kraju i osvojila pehar dominantnom pobjedom nad Mađarskom.
Crna Gora je tog 25. jula izgubila šansu da se bori za titulu, vjerovatno ni danas niko ne zna kako, a onda nije bilo logično očekivati ni da osvoji bronzu dva dana kasnije koju je ugrabila Italija pobjedom od 11:9.
Bonus video:
