Kraj 2015. godine je za Tanju Bokan bio uspješan i ispunjen srećom na profesionalnom i ličnom planu - kapitenka crnogorskih odbojkašica se sa Hamamicu Springsom domogla prvog trofeja u Japanu, Kupa Cara (Kup Japana), a onda je odmah otputovala za Crnu Goru, kako bi se na nekoliko dana, barem djelimično, u rodnom Baru raželjela porodice koju nije gledalala nekoliko mjeseci, od odlaska u „zemlju izlazećeg sunca”...
"Ne mogu vam riječima opisati koliko sam se uželjela najvoljenijih. Četiri slobodna dana koja sam imala uopšte nisu bila dovoljna da se raželim, a uspjela sam malo da napunim baterije. Sa prijateljima, nažalost, nisam ni uspjela da se vidim, jer sam imala jako puno obaveza, a manjak vremen", kaže za „Vijesti” Tanja Bokan.
Hamamicu je četvrti put uzastopno trijumfovao u Kupu Japana, peti ukupno. U finalu je bio bolji od šampiona Nec Red Roketsa sa ubjedljivih 3:0.
"Srećna sam što smo 2015. završili na najbolji mogući način, osvajanjem pehara", nastavlja Tanja.
Ne slavi se kao u Evropi
Kako kaže, emocije su se „slegle odmah poslije ceremonije uručenja pehara, kada se ekipa spakovala i krenula iz Tokija za Kobe, a ona za Crnu Goru”.
"U Japanu se baš i ne slavi kao u Evropi i to me zbunjuje. Kao da baš sve odrađuju mehanički. Poslije osvojenog trofeja na njihovim licima su suze radosnice, ali to traje svega pola sata - sat, i to je to. U evropskim ekipama bi se pjevalo u autobusu, napravila bi se slavljenička večera, svašta nešto, a ovamo ništa", uz osmijeh dodaje bivša odbojkašica Luke Bar, subotičkog Spartaka, italijanskog Soverata, te francuskih Kana i Miluza.
U Japanu joj, kaže, najviše nedostaje razgovor, komunikacija uopšte...
"Zbog toga mi je najveći problem usamljenost. Vremenska razlika sa Evropom je osam sati i zbog toga ne mogu u toku dana da razgovaram sa familijom i prijateljima. Ovdje je jezik najveća barijera. U ekipi je 21 cura, ali, nažalost, nijedna ne zna nijedan jezik sem japanskog. Istina, imam prevodioca, ali to definitivno nije to".
Ciljaju sva tri trofeja
Prvi trofej je osvojen, a vicešampion odlično gura i u prvenstvu, gdje je trenutno na diobi prvog mjesta sa Torejom, sa skorom od 11 pobjeda i četiri poraza.
"Za sada sve ide po planu. Prvi kup je osvojen bez poteškoća, u prvenstvu smo prvi poslije drugog dijela. Naravno, cilj je da osvojimo i prvenstvo i drugi kup, koji je na programu u maju.
S obzirom na to da se japanski sistem odbojke, kako kaže, po svemu razlikuje od evropske, Tanji Bokan je trebalo dosta vremena da se navikne na novi stil.
"Činjenica da svakog vikenda igramo po dvije utakmice i da neposredno pred utakmicu imamo trening, je nevjerovatna. Uglavnom sam uspjela da se naviknem, samo što me sputavaju zdrastveni problemi. To mi ne dozvoljava da treniram u kontinuitetu i to me nervira. Zato, nažalost, nisam ni otputovala sa ekipom na utakmice za vikend, i to nije prvi put", ističe Tanja Bokan.
Impresionirana načinom na koji se Japanci pozdravljaju
Utisci o Japanu i Kobeu, sjedištu kluba, su izvanredni.
"Japan je nevjerovatno lijepa zemlja, sa puno kulturno-istorijskih mjesta. Oni baš gaje svoju istoriju i sa zadovoljstvom pričaju o njoj. Kobe je milionski grad i sa modernom infrastrukturom, fascinirajuće lijep. Gradovi koji su na samo sat od mene odišu kulturom i kulturno-istorijskim spomenicima".
Na pitanje šta je na nju ostavilo najveći utisak tokom dosadašnjeg boravka u Japanu, Bokan kaže da joj je teško da odluči, ali ipak...
"Možda način na koji se oni obraćaju jedni drugima. Rade to sa velikom dozom poštovanja, persiraju čak i dugogodišnjim prijateljima. Imaju minimum pet pozdrava u toku dana kojima pozdravljaju jedni druge, iako su u toku tog dana konstantno zajedno... Teško je to riječima opisati, to treba doživjeti".
Još jedna stvar joj je interesantna.
"Sviđa mi se to je što se ne ljube kada se pozdravljaju. U Francuskoj, na primjer, to je običaj kada se pozdravljate sa nekim, onda se i poljubite dva puta. Kod nas se tako pozdravljamo sa prijateljima i rodbinom, dok se sa poznanicima ili ljudima sa kojima se upoznajemo pozdravljamo rukovanjem. E to u Japanu ne postoji, nikakav kontakt tijelom, već obraćanje sa poštovanjem i naklonom. Zapravo više naklona", uz osmijeh kaže Tanja.
Korisni savjeti Veska Vukovića
Tokom finalnog turnira Kupa Cara u Tokiju, Tanja Bokan je imala priliku da se sretne sa proslavljenim crnogorskim trenerom Veselinom Vukovićem, koji već dvije i po godine, s uspjehom, vodi JT Tanders, aktuelnog šampiona.
"Nažalost, imali smo nekih sat vremena za razgovor, zbog naših klupskih obaveza, ali i to mi je značilo. Vesko je čovjek koji je već dvije godine u Japanu i prijatano ga je slušati. Upijala sam sve njegove savjete i primjeniću ih zarad lakšeg "opstanka" u dalekom Japanu", zaključila je Bokan.
Bonus video:
