Iako je XXI vijek donio zamah romana u crnogorskoj književnosti, malo je bilo godina koje su, ne samo kvalitetom, već i kvanitetom produkcije bile izdašne kao što je to odlazeća, 2015. godina. Svakih nekoliko godina crnogorska književnost ima romane od regionalnog značaja, potvrđuju to i najvažniji književni kritičari regiona, najugledniji izdavači, ali i neke prestižne književne nagrade, ali teško je, ako ne i nemoguće, govoriti o kontinuitetu takve produkcije.
Od početka vijeka, uočljiv je trend većeg udjela romana u književnoj produkciji u Crnoj Gori. Ipak, to je podrazumijevalo jedan do dva romana koji bi obilježili godinu, a bilo je i godina koje su podsjetile na ono “sušno” vrijeme kada je broj romana bio zanemarljiv.
Ipak, malo je godina koje su poput ove donijele zaista značajan broj kvalitetnih romana. Značajan broj u crnogorskim standardima. U Srbiji se godišnje objavi i po stotinak romana, Hrvatska i BiH tek neznatno zaostaju za takvim brojkama, međutim u Crnoj Gori, književna sezona koja donese dva - tri zanimljiva romana mogla se smatrati vrlo produktivnom, premda je objavljivano i po desetak romana...
Iz toga razloga ovogodišnji pogled upućujemo prema romanima, a ne knjigama poezije ili esejistike, premda je i tu bilo značajnih naslova.
Da u Crnoj Gori postoji nagrada za roman, poput prestižne i popularne NIN-ove nagrade u Srbiji, ili nagrade Jutarnjeg lista u Hrvatskoj, ovo je jedna od rijetkih godina kada biste mogli zamisliti dobar uži izbor. Na koncu, zamislite vijest u novinama - u najužem izboru našlo se šest romana: “Arcueil - iluzorni almanah” Aleksandra Bečanovića, “Crnogorski roman” Đura Radosavivića, “Američki sfumato”
Vojislava Pejovića, “Masalai” Ognjena Spahića, “Gospođa Blek” Olje Knežević i “Osmijeh za Mariju Mihailovič” Obrada Nenezića. I najbolje od svega - vijest je istinita, bar povodom romana ako ne nagrade...
“Arcueil - iluzorni almanah” (Levo krilo, Beograd), prvi roman sjajnog pjesnika i filmskog teoretičara i kritičara Aleksandra Bečanovića, po mišljenju potpisnika ovoga teksta spada u dva ili tri najbolja romana u crnogorskoj književnosti XXI vijeka. Ovaj roman svakako je na mnogo načina najapartniji roman u cjelokupnoj našoj književnosti. Fascinantrna priča o božanskom markizu, duh jedne veličanstvene epohe (posljednje veliko doba ekscentrika, kako je govorio Italo Kalvino), ali, iznad svega - nevjerovatan trijumf erudicije i blistave imaginacije. Roman koji će, uvjeren sam, u narednim decenijama biti čitan na svim meridijanima...
“Crnogorski roman” Đura Radosavovića (Samizdat B92, Beograd) je medijski najeksponiraniji od ovogodišnjih romana. Ne slučajno. Radosavović je već prvim romanom pokazao nesporni književni talenat, ali “Crnogorski roman” značajno usložnjava njegovo pismo. Priča o nama današnjima, o nekim novim navikama, o razornom humoru koji je ljekovit i spasonosan...
“Masalai” Ognjena Spahića (Nova knjiga, Podgorica) možda nema širinu zahvata “Hansenove djece”, ali dobili smo jedan “spisateljski” roman, jednu vrstu ubjedljivog autorskog samoispitivanja koje razara, ali i konstruiše, ili “osvježava” neke manje-više konvencionalne književne mitove.
“Američki sfumato” Vojislava Pejovića (Vijesti, Podgorica) značajan je korak naprijed u odnosu na njegov prvi roman, hvaljeni i uspješni “Život i smrt Milana Junaka”. Pejovićevo pismo je evoluiralo u pravcu jedne osobene mješavine fakcije i fikcije, otkrivajući da se autor sjajno snalazi u ulozi “postmodernog kombinatora”. Pejović je književno lucidan, razigran, spretan u travestiranju nekih od najvažnijih fenomena našega vremena. Neki pasusi “Američkog sfumata” obećavaju da valja strpljivo sačekati i naredni Pejovićev književni iskorak.
“Gospođa Blek” Olje Knežević (Vijesti, Podgorica) unekoliko je različita od njenog prvog, regionalno uspješnog romana, “Milena i druge društvene reforme”. “Gospođa Blek” je u prvom planu ljubavni roman koji istražuje onu intimnu zonu gdje se preklapaju fantazijsko i realno, ali drugi plan ovog romana donosi zanimljive čitalačke izazove.
“Osmijeh za Mariju Mihailović” (Samizdat, Nikšić) Nikšićanina Obrada Nenezića dobro je napisan i koncipiran roman koji polazi od jedne od najmoćnijih ikona crnogorskog XX vijeka - heroja Ljuba Čupića. Autor će ovu polaznu tačku iskoristiti za spretnu konstrukciju koja daje novo značenje poznatom mitu. Vrlo “čitljiv” roman, izrazito pogodan za filmsku adaptaciju...
Pored pobrojanih romana knjiga koja je obilježila 2015. godinu je i monumentalni “Leksikon filmskih režisera” Aleksandra Bečanovića, koji se već nalazi na ovom spisku. Na sličan način kao što je njegov roman jedinstven, jedinstven je i Bečanovićev Leksikon: intelektualni podvig koji se ne može precijeniti...
U najkraćem - bilo bi dobro da ovaj nagovještaj u romanesknoj produkciji koji je donijela 2015. godina, naredne godine na sličan način potvrde...
Bonus video:
