Ni danas niko sa potpunom sigurnošću može da kaže kako je preminuo slavni pisac.
Čuveni pisac posljednji put je viđen u javnosti 3. oktobra 1849. godine u veoma lošem stanju. Njegov ljekar je zabilježio da je pred smrt dozivao Rejnolda, a do danas niko nije siguran ko bi taj čovjek mogao da bude. Magazin Smitsonijan izdvojio je najzanimljivije teorije o tome zbog čega je Edgar Alan Po preminuo.
Udarci: Ežen Didije u svojoj knjizi “Poov grob” iz 1872. godine govori o mogućnosti da je Po naletio na neke prijatelje na Vest Pointu, s kojima je otišao na piće. Kako Po nije dobro podnosio alkohol, nije mu bilo potrebno mnogo da se opije, pa je ostavio svoje prijatelje, lutao ulicama, nakon čega su ga siledžije opljačkale i pretukle, ostavivši ga na ulici.
Žrtva politike: Drugi vjeruju da je Po bio žrtva neobičnog metoda kojim su stanovnici SAD-a u 19. vijeku primoravani na glasanje. Bande koje su radile za određene stranke bi presrele čovjeka na ulici, uvukle ga u sobu, tamo bi ga napile i natjerale da glasa, nekad čak i više puta. Ukoliko bi žrtva odbila glasanje, banda bi ga pretukla ili ubila. Vremenom je ova teorija postala opšteprihvaćena, posebno nakon što je 70-ih godina 19. vijeka Poov biograf Džon Henri Ingram primio nekoliko pisama koja govore o ovoj teoriji.
Alkohol: U mnogo izvora spominje se da Po zaista nije podnosio alkohol. Po bi bio pijan od jedne čaše vina, kao i njegova sestra. Oni koji su se nalazili u Poovom okruženju, priznali su da je pisac često razmišljao da se otruje alkoholom.
Trovanje ugljendioksidom: Mnogi su pokrenuli ovu teoriju, smatrajući da je moguća jer se svjetlo u to vrijeme punilo ugljenikom. Ova teorija je odbačena kada nakon testiranja vlasi Poove kose nisu pronađeni tragovi koji bi na to ukazivali.
Trovanje živom: Za razliku od ugljen-dioksida, testovi su pokazali da se u telu pisca mjesecima prije smrti nalazio povišen nivo žive. Međutim, to je vjerovatno posljedica ljekova koje je Po koristio nakon što je posjetio Filadelfiju u vrijeme epidemije kolere. Trovanje živom moglo bi da objasni halucinacije i delirijum prije smrti, ali količine žive pronađene u vlasima Edgara Alana Poa i dalje su trideset puta manje od onih koje su potrebne za ovakvu vrstu trovanja.
Bjesnilo: Ovu teoriju je na konferenciji patologa 1996. godine iznio jedan ljekar zajedno s listom simptoma koje je upoređivao sa simptomima pacijenata koji su bolovali od bjesnila. Lekar nije znao o kome se radi, samo je pregledao izvještaje piščevog ljekara. Prema njima, pisac je bio primljen u bolnicu zbog "letargije i konfuzije", a njegovo stanje se vrlo brzo pogoršavalo. Međutim, ovo ne može da se utvrdi sa sigurnošću bez DNK analize. Mnogi se slažu s ovom teorijom jer je ovo jedina teorija koja je donesena nakon analize u okviru koje ljekar nije znao o kome se radi.
Tumor na mozgu: Prilikom ekshumacije Poovog groba, otkiveno je da se unutar njegove lobanje nalazi nešto krajnje neobično. Mnogi tvrde da je riječ o tumoru, dok drugi pretpostavljaju da se ipak radi o nečemu drugom - ljekar iz Njujorka je rekao piscu da ima leziju na mozgu koja izaziva neželjene reakcije na alkohol.
Grip: Tu je i teorija da je Po jednostavno podlegao gripu koji je zahvatio pluća. Hladna kiša i grip mogli su da dovedu do upale pluća koja se završila smrću, dok je visoka temperatura vejrovatno uticala na halucinacije i konfuziju.
Ubistvo: Još jedna od mnogobrojnih teorija govori da su Poa ubila braća njegove bogate vjereniceSare Elmir Šelton. Ova teorija često je pokušavana da se dokaže novinskim člancima, pismima i sjećanjima koja govore da je putovanje na koje je Po otišao prije svoje smrti zapravo bila posjeta njenoj braći.
Bonus video:
