Odbojkaš i trener Dejan Brđović, koji je iznenada preminuo u Beogradu u 49. godini, sahranjen je danas u rodnoj Žiči.
Prije sahrane, kojoj je prisustvovalo više stotina rođaka i prijatelja Dejana Brđovića, održana je komemorativna sjednica u sali Skupštine grada Kraljeva.
Trener srpske odbojkaške reprezentacije i Crvena zvezda Bogdan Sretenović rekao je da je Brđović bio istinski vođa.
"Bio je u pravom smislu riječi sposoban za velike poduhvate, i bio je istinski vođa", rekao je Sretenović.
Bivši reprezentativac Željko Tanasković govorio je o zajedničkim momente iz odbojkaške karijere sa Brđovićem, poslije čega je rekao kako nikada ne bi zaigrao odbojku da je znao da će se na takav način rastati sa njim.
"Da sam znao da ću se ovako oprostiti sa tobom, nikada ne bih igrao odbojku", kazao je Tanasković.
Od Brđovića su se oprostili i njegovi saigrači Andrija Gerić, braća Vladimir i Nikola Grbić, Vladimir Batez, Igor Vušurović, Slobodan Boškan, Đorđe Đurić, Vasa Mijić, Veljko Petković, kao i brojni igrači i treneri sa kojima je radio.
Prisutan je bio i Cvetko Pajković, predsjednik Odbojkaškog saveza Crne Gore.
Brđović je rođen u Kraljevu 21. februara 1966. godine, a bio je kapiten reprezentacije SR Jugoslavije, a za nacionalni tim je odigrao 300 utakmica.
Učestvovao je u osvajanju srebrne medalje na Svjetskom prvenstvu u Japanu 1998. godine i Evropskom šampionatu u Holandiji 1997. godine, kao i bronzanom odličju na Evropskom prvenstvu u Grčkoj 1995. godine.
Osvojio je i bronzanu medalju na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine. Tokom Igara u Atlanti desila mu se porodična tragedija, sin mu je preminuo zbog čega se vratio kući, a ostali igrači su mu posvetili osvojenu bronzu.
Prve odbojkaške korake je napravio u odbojkaškom klubu "Žiča" koji je tada bio član Prve srpske lige.
Poslije matične „Žiče“, karijeru je nastavio u Odbojkaškom klubu Ribnica, u kome je izgradio igračku karijeru i stigao do dresa reprezentativca.
U Crvenu zvezdu je prešao 1984. godine, a sa "crveno-bijelima" je bio vicešampion države u sezoni 1991/92 i osvajač Kupa iste godine.
Dejan se prvi put oprostio od dresa Zvezde na kraju sezone 1991/92. U klub se vratio u sezoni 1997/98 i kao kapiten ponovo osvojio trofej u nacionalnom kupu.
Brđović se treći put u redovima Zvezde obreo u sezoni 2002/03 i kao daleko najiskusniji u timu predvodio Zvezdu do šampionske titule, prve za klub poslije pauze od čak 29 godina.
U karijeri je nastupao i za Olimpijakos od 1992. do 1994. godine, sa kojim je osvojio dvije titule šampiona Grčke 1993. i 1994. i grčki Kup 1993. godine.
Igrao je i za Orestijadu (1995/96), Romu (1996/97), Asistel iz Milana (1998/99), Loreto (1999/2000), Lube Maćeratu (2000/01), AEK iz Atine (2001/2002) i Radnički iz Kragujevca od 2003. do 2006. godine.
Igračku karijeru je završio u dresu Radničkog iz Kragujevca 2006. godine.
Brđović je trenersku karijeru započeo u Radničkom iz Kragujevca sa kojim je u sezoni 2006/07. osvojio prvo mjesto u ligaškom dijelu šampionata i stigao do finala domaćeg plej-ofa i polufinala Kupa Srbije.
Poslije Radničkog iz Kragujevca, bio je trener ženskih klubova italijanskog Asistela iz Novare i Baku Rabite iz Azerbejdžana, a potom trener ženskog odbojkaškog kluba Vizura iz Beograda.
Krajem 2009. godine, preuzeo je funkciju generalnog direktora Ribnice iz Kraljeva.
Njegova djeca, ćerka Aleksandra i sin Aleksa krenuli su njegovim stopama. Aleksa (tehničar) je srpski reprezentativac.
Bonus video:
