Svetozar Marović se o hapšenju brata Dragana oglasio tek krajem januara 2011. godine, autorskim tekstom u "Vijestima”.
U toj izjavi pod nazivom “Zašto ćutim”, poređao je razloge zbog kojih nije javno govorio o upada specijalaca u kuću svog brata.
"Ćutim, jer vjerujem da će sudovi suditi po zakonima, a ne slijediti presudu javnog mnjenja. Ćutim, jer vjerujem da tužiti znači profesionalno raditi. Ćutim, jer sam upoznao kao odgovorne one koji danas odlučuju o slobodi moga brata i ostalih... Ćutim, jer vjerujem da se u Crnoj Gori dokazuje krivica a ne nevinost... Ćutim, jer vjerujem da žrtvama nevinih Crna Gora ne treba da dokazuju svoju nevinost... Ćutim, jer vjerujem da je Crna Gora izgradila institucije koje su jače od svačije zavisti, inata ili ljutnje. Ja sam sjenka koja se šunja po Platonovim pećinama. Vjerujem da će mi Bog dati snage da nahranim sve usamljene lešinare bez uniforme, da ću zadovoljiti sve koji mrze, i dobijaju novac za to, svi neka krenu, sada je pravi trenutak, napadnite, optužite Svetozara Marovića za sve. Siguran sam da će svima biti lakše poslije toga. Ćutim, jer ne znam kako pomoći neprijateljima mojim iako im želim dobro. Ljudi smo i ostanimo to. A ja nikome ne prijetim ni ambicijom, ni funkcijom, ni tužbom, ni osvetom, ni mržnjom. Nikom”, piše između ostalog u tom tekstu.
On je sredinom iste godine kazao da dio ljudi iz DPS-a “možda misli da nije loše da Svetozar Marović osjeti pritiske”.
Na pitanje novinara kako je nakon 20 godina hvalospjeva o Crnoj Gori shvatio da pred zakonom nisu baš svi jednaki, tada je odgovorio:
"I prihvatam dio odgovornosti što možda nisam imao dovoljno koncentracije, pažnje i vremena da se bavim svim slučajevima. I na taj način jesam grešan".
Bonus video:
