Pozorište može da promijeni svijet. Mnogo je puta kroz istoriju uticalo na ogromne društvene promjene, ubijeđen je reditelj Kokan Mladenović.
“Nekada razgovaramo samo sa dvoje ljudi, nekada na našu predstavu dođe njih 400-500. To nisu samo ljudi željni zabave i umjetničkog doživaljaja. To su ljudi željni socijalnog dijaloga koje pozorište vodi sa njima. Mi stalno zaboravljamo da je od nastanka pozorišta, u V vijeku prije nove ere, pa do Gutenberga, pozorište bilo jedini mas-medij. Ko god je htio nešto važno, moćno, valjano, javno da kaže, to je radio preko teatra. Ne postoji ništa tako moćno i silno kao što je teatar. I taj teatar je pravio revolucije. Kažu da je Figarova ženidba pokrenula Francusku revoluciju. Nije, ali je laskavo da je možda tako”, kazao je Mladenović gostujući u programu “Drugačiji” koji JUK Herceg Fest organizuje u Dvorani Park. Njegov domaćin bio je dramaturg Stevan Koprivica.
“Živimo u državama kompromitovanog morala, uništenih elementarnih vrijednosti: časti, poštenja, ljubavi ako hoćete, poštovanja osnovnih ljudskih i građanskih prava… Zato zalaganje za jedan normalan život, po postulatima koji važe svuda u civilizovanom svijetu, odjednom postaje jako angažovan posao i to je angažovani teatar”, ističe poznati pozorišni reditelj.
“Pozorište se pred mas-medijima povuklo , a nakon toga i ućutalo. U mnogim ozbiljnim vremenima proglašavani smo za šarenu lažu - pozorište je mjesto za laži i iluziju. Hajde da okrenemo to. Ako je sve što nas okružuje jedna ogromna društvena laž, lažna je demokratija u kojoj živimo, lažne društvene vrijednosti, cijela ta ljestvica uništenih vrijednosti koje čine život je postala laž, onda je vrlo moguće da jedno ozbiljno pozorište postane mjesto istine, da bude glasnogovornik nekih normalnih stvari. Ako imamo (pozorište) priliku da baratamo apsolutnim vrijednostima onda bi to trebalo da iskoristimo po svaku cijenu”, ističe Mladenović.
Zalaganje za normalan život odjednom postaje jako angažovan posao i to je angažovani teatar
Mladenović tvrdi da pozorišne prilike nisu dobre ni u Srbiji ni u Crnoj Gori, jer nema pozorišne politike.
“Ima mnogo nelogičnosti. Ako u Crnoj Gori imate akademiju koja kontinuirano radi, proizvodi glumce, pisce, onda se podrazumijeva da ćete za te glumce, pisce otvarati nova pozorišta, u jedno mladoj državi koja se tek razvija. To je kao da imate pilotsku akademiju, a nemate avione. Šta će raditi ti ljudi kada završe akademiju. Slično je u srbiji, BiH, nema kulturne politike. Pošto nemamo svijest o značaju obrazovanja i kulture, mi preživljavamo sa onim što imamo, a i to nam je mnogo. Što manje para damo za kulturu to nam je svima bolje. Ne razumijem se mnogo u lokalnu politiku, ali taj obrazac je svuda isti”, komentariše reditelj.
Grad teatar imao ozbiljan autoritet
Mladenović koji je gostovao i radio predstave za budvanski festival Grad teatar ističe da je manifestacija koja je imala ozbiljan autoritet, istina sa određenim problemima, sada u besmislenoj situaciji.
“Jedan grad odvaja velike svote novca za jedan pozorišni festival, a onda u samom gradu onemogućavaju da se taj festival održi. Uslovi rada, igranja, ta opšta nekultura, Trokadero filozofija, prosto uništava sliku tog grada. Onda je bolje da se posveti pljeskavicama i estradi nego da na silu njeguje nešto od čega je i sam odustao. Nekada je bolje završiti sa tradicijom nego imati lažnu tradiciju”, kazao je Mladenović.
“Ako manifestacija Grad teatar traje skoro tri decenije, a za to vrijeme nije oformila svoj teatar, pitanje je treba li im teatar. Crnoj Gori danas nedostaje barem 10 ozbiljnih pozorišta. Srbija ima 15, a Budimpešta 78 aktivnih pozorišta svakoga dana. To pokazuje potpuno drugu svijest o značaju kulture nego što je mi imamo”, kazao je reditelj.
Karnevalizacija života
Reditelj je ukazao na paradoks, da bivša Jugoslavija, u 60-im i 70-im godinama može da se definiše kao Periklovo zlatno doba za kulturu.
“Jedna ozbiljna država riješi da etablira i u kulturi svoj sjajni geostrateški položaj lidera trećeg svijeta, tog prozora između blokova. I da bi to uradila riješi da napravi Bitef - najznačajni svjetski festival, napravi Bemus i mnogo festivala po bivšoj Jugoslaviji, napravi Muzej savremene umetnosti i vrlo jasno stavi do znanja šta je velika kultura . Onda svoj status države koja ima politički sjajan položaj pretvori u status države koja ima i umjetnički autoritet u velikom svijetu. To je kulturna politika koju mi danas nemamo”, tvrdi Mladenović i primjećuje da je i u Srbiji i regionu, prisutna kultura manifestacija.
Beograd odigrao palanku, zatvorenu i strašnu
Mladenović o predstavi “Koštana”, u kojoj je glavnu ulogu povjerio umjetniku iz BiH Božu Vreću, osobi transrodnog identiteta, nakon čega je Pozorište na Terazijama otkazalo premijeru, kazao da će najvjerovatnije biti organizovana na ljeto u Crnoj Gori.
“Koštana je priča o jednoj osobi koja živi svoju slobodu, svoju seksualnost, ne pripada nikome, živi za svoju muziku i od svoje muzike. Dolazi u jednu malu učmalu sredinu koja poludi za njom, a onda ne mogavši da je ima, primijeni sve one ružne palanačke mehanizme osvete dok je ne uništi do kraja. Tako je Beograd i ne znajući da igra Koštanu odigrao žalosnu palanku zatvorenu i strašnu, netolerantnu za jedan iskorak i to ne tako radikalan iskorak. Taj grad se pretvorio u svoju suprotnost,… ali mi znamo da je to i grad BITEF-a i grad Living teatra, grad koji je u jednom zvanično rigidnom sistemu kakav je bio komunizam pokazivao mnogo, mnogo veću toleranciju i mnogo značajniju kulturnu politiku. Pozorište na Terazijama u Beogradu pokazalo je zavidan nivo poltronstva prema novim političkim vladarima Srbije, a i zavidan nivo transfobije”, kazao je Mladenović.
On je kazao da u ”našim” pozorištima uglavnom vladaju interesi i strah. “Da se ne zamjerimo, da ne iskoračimo, da ostanemo u nekim predviđenim, sada već malograđanskim okvirima, pa i taj naš teatar, prije svega beogradski se pretvorio u teatar kukavica”.
Bonus video:
