Predstava "Soba", koja je rađena po tekstu Ilije Đurovića i u režiji Mirka Radonjića izdvodiće se 11., 12. i 13. novembra od 20 časova.
Ono što je specifično za izvođenje ove predstave jeste upravo prostor u kojem je nastala i u kojem se izvodi u Podgorici.
Naime, predstava počinje ispred Sat kule odakle se publika sprovodi u prizemlje jedne starovaroške kuće.
"Komad Sobe otvara više tema ali je prevashodno pisan kao oda Podgorici, gradu u kojem se nije lako držati na površini i uvijek doći do vazduha. Osim o gradu ovo je priča o ljubavi, o nadi, o snovima i realnosti – našoj, surovoj", navode iz dramskog studija "Prazan prostor".
U predstavi igraju Pavle Prelević, Aleksandar Gavranić, Stevan Vuković i Slaviša Grubiša.
"Četiri zida Sobe su u Staroj Varoši, Stara Varoš je u centru Podgorice. Prazan prostor je u ulici Sava Lubarde, pedesetak metara udaljen od bifea Budućnost. U Budućnosti je Diko, ljubazni konobar. Ljudi u Staroj Varoši žive odsječeno od ostatka grada. U grad su usječeni. Na Trgu Bećir-bega Osmanagića, oko Sahat-kule, okupljaju se djeca, kreću se u čoporima i sočno psuju. U Sobama su Vorda, Kolje, Čoda i Šora. Simo je svuda. Mjesto njihovog susreta je prizemlje bijele, trospratne kuće, na broju 41. U dvorištu kuće su mandarine, šipurak, tri osušena grma šimšira i kučka Ćikaćićo. Prazan prostor je prostor susreta, Sobe su prostor skrivanja, crna četiri zida. Vrata Praznog prostora imaju stare ključaonice, one kroz koje se viri", kazao je Ilija Đurović.
"Šta su SOBE i o čemu su SOBE, pitanje je sa kojim se često susrećemo ovih dana. Uvjerenja smo da ukoliko bismo znali o čemu je tekst koji treba da radimo, ne bismo ni radili. Krećemo rad na pozorišnoj predstavi da bismo otkrili o čemu tekst govori. I da sami prozborimo o tekstu, kroz tekst, sa tekstom. U tom smislu SOBE nisu izuzetak, ali jesu specifične. Ovo je tekst za koji nije bilo moguće raditi bilo kakvu pripremu ili istraživanje. Život i godine proživljene (i preživljene) u Podgorici bili su priprema. Situacije i likovi o kojima govorimo su fiktivni. Ali ih poznajemo. U njima se i sami ogledamo. Najveći zajeb je kako se u tom ogledanju ne zaljubiti u iskrivljeni odraz. A realnost koja nas okružuje jeste toliko iskrivljena da je još samo iskrivljeni odrazi mogu ispraviti. SOBE nemaju namjeru da ispravljaju realnost, niti njen odraz. One su samo beskrajni prostori rđavih snova... i poznata želja da se iz njih probudimo", kazao je Mirko Radonjić.
Galerija
Bonus video:
