Moderna galerija u Starom gradu ubuduće će nositi ime jednog od najpoznatijih budvanskih slikara, njenog osnivača, koji je premio prošle godine, Starobudvanina Jovana Jova Ivanovića.
Nakon što je svečano sa direktorkom JU Muzeji i galerije Budve Lucijom Đurašković otkrio ploču sa novim nazivom na ulazu u Modernu galariju, gradonačelnik Budve Dragan Krapović kazao je da je
Budva je na ovaj način uspjela da se oduži Jovi Ivanoviću, koji je dao ogroman doprinos za svoj grad.
„Obrazovao se na Cetinju, u Herceg Novom, Beogradu, a zatim u Francuskoj, Italiji, Čehoslovačkoj. Slikarski đak čuvenog Mila Milunovića, čija su djela tokom bogatog životnog i umjetničkog vijeka izlagana u Italiji, Austriji, Francuskoj, Belgiji, i ovjenčana brojnim nagradama. Na njegovim djelima uvijek je, na ovaj ilki onaj način, oslikana Jovova najveća ljubav, a to je Budva. Jovo je utemeljivač Moderne galerije i njome je rukovodio tri decenije i za to vrijeme su u njoj izlagana djela velikana likovne umjetnosti. Jovov život počeo je i završio jse u Budvi. Na komemorativnom skupu, ovdje u njegovoj Modernoj galeriji, obećao sma da će Budva naći načina da mu se oduži za svu ljubav koju joj je poklanjao. Obećanje ispunjavamo tako što će se Moderna galerije ubuduće zvati njegovim imenom“, poručio je Krapović pred više od stotinu okupljnih građana, prijatelja i poštovalaca budvanskog umjetnika.
Nakon toga u Modernoj galeriji predstavljena monografija Jovana Jova Ivanovića, koju su uredile istoričarke umjetnoszti, njegova supruga Dragana Ivanović i mr Đurašković.
Istoričarke umjetnosti Ljiljana Zeković i Petrica Duletić su recenzentkinje monografije. Monografiju su izdale kao zajednički projekta HJU „Muzeji i galerije“ i Biblioteka Budve, koju su podržale Opština Budva i Ministarstvo kulture.
„Slikarstvo Jova Ivanovića, od samih početaka, zasnivalo se na umjetnikovom ličnom izboru u formiranju fenomenološkog sloja slike, preko kojeg pokazuje aspiraciju, s jedne strane prema stvaralaštvu Mila Milunovića u čijoj majstorskoj radionici u Beogradu nastavlja likovno obrazovanje, i prema bastionu crnogorskog postmodernizma Filu Filipoviću“, navela je Zekovićeva na prezentaciji.
Prem riječima istoričarke umjetnosti Duletić Ivanovićev opus je ne samo veoma bogat brojem djela, nego i vrlo raslojen.
„Njegova originalnost se ne može osporiti. Izrasla kao neka organaska tvorevima, sa razvojem čije su faze poznate.
On je jedan samostalni umjetnički organizam koje ima svoje visoke mjesto u okviru naše savremen umjtnosti. Pejzaži, vedute i figuracije su motivi gdje najdirektnije i najneposrednije progovara njegova imaginacija i njegov slikarski senzibilitet, duboka saživljenost sa Mediteranom i njegovom prirodom, i napokon rodnima gradom Budvom“, istakla je Duletić.
Vječiti zaljubljenik u Budvu, grad u kome je rođen i more kojim je okružen, direktorica Muzeja i galerija Lucija Đurašković navodi da svaki pristup tumačenju njegovog slikarstva uvijek nanovo otkriva, kroz harmonični vatromet boja, raskošno plavetnilo osobene vizije Mediterana.
„Mediteran, a posebno Budva, je uvijek bila u Jovovom srcu i duši, kao što će i Jovo zauvjek ostati u srcu i duši njegove Budve i njenih građana. Muzeji i galerije Budve, posebno Moderna galerija, a od danas, ponovimo, Moderna galerija - „Jovo Ivanović“, ovim svojim novim imenom i ovom monografijom daje svoj skromni, ali iskreni doprinos. Na samom kraju, priznaćete, svi već čujemo kako i u našim grudima, kao i ulicama naše stare Budve, ozvanja Bravo Maestro, i neka tako, kao živo sjećanje na našeg Jova, ostane da traje zauvjek!”“, poručio je Đurašković.
Umjetnik koji je stvarao iz duše
Urednica monografije Dragana Ivanović nije govorila iz stručnog ugla, već iz ugla supruge i nekog ko je sa Jovom proveo 40 godina.
Zahvalivši se Opštini na inicijativi za preimenovanje Moderne galerije, Ivanovićka je kazala da je „živjeti sa takvim osobenim čovjekom i umjetnikom bila je prava privilegija i pored toga što ga nije bilo lako objasniti, a još teže ispratiti i razumjeti“. „Poznat kao čovjek nemirnog duha, energičan, senzibilan, nikad dosadan, omiljen u društvu, uvijek u nekoj žurbi sa odvezanom petlom, ljualjo se na stolicsam gdje god se nalazio Volio je da istakne da slikarstvo za njega nije posao, a atelje nikako mjesto koje ima radno vrijeme, jer je pripadao onim umjetnicima koji stvaraju iz duše, bez razmišljanja koliko je naslikao i da li će se nešto prodati“, kazala je Ivanovićka.
Bonus video:
