Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) objavila je u srijedu izvještaj prema kome je vjerovatnoća da neki čovjek ima herpes veća nego da ga nema. Statistički podaci koje je prikupila SZO pokazuju da je oko 3,7 milijardi ljudi, odnosno oko dvije trećine stanovnika svijeta starosti ispod 50 godina, zaraženo virusom tipa 1 (HSV-1) koji uzrokuje nastanak ranica, odnosno lezija. Uz to još oko 417 miliona ljudi u uzrastu između 17 i 49 godina ima drugi oblik herpesa HSV-2, koji uzrokuje genitalni herpes.
U bogatim zemljama u porastu je upravo ovaj drugi, genitalni herpes. Razlog tome je poboljšanje higijene zbog kojeg mladi ljudi rjeđe obolijevaju od HSV-1 pa se povećava rizik da će, kada postanu polno aktivni, preko oralnog seksa dobiti HSV-2.
Herpes je hronična bolest. Virus ostaje u tijelu trajno tako da se povremeno može deaktivirati i ponovno aktivirati. U ranoj fazi, u prve dvije godine od zaraze u prosjeku se aktivira četiri do pet puta. Kasnije postaje manje aktivan, a svako izbijanje upalnog procesa je manjeg intenziteta. Najmanje osam od 10 ljudi nije svjesno da je zaraženo zato što nije primijetilo inicijalne simptome.
Stručnjaci danas smatraju da virusi iz porodice herpesa uzrokuju više bolesti od bilo koje druge grupe virusa. HSV-1 i HSV-2, pored ostalog, mogu uzrokovati rak grlića maternice, meningitis, encefalitis, neonatalni herpes, a kod bolesnika narušenog imuniteta diseminirane infekcije.
Većina ljudi zaraziće se virusom HSV-1 rano u djetinjstvu. Prenosi se dodirom za šta nisu neophodne ranice. Dovoljno je da zaražena osoba dijete uštine za obraze. Kod 30 do 50 odsto zaraženih ranice se nikada ne javljaju. HSV-2 se obično prenosi preko seksa. Virus u organizam ulazi preko mukoznog tkiva u ustima ili u genitalijama. Tu se nastanjuje, razmnožava i stvara jednu ili nekoliko ranica. Kada jednom uđe u organizam, u njemu se zadržava cijeli život. Kada ranice nestanu, virus se probija do završetaka nervnih ćelija u kojima nastavlja svoj život u neaktivnom, latentnom stanju. Njegova DNK obično se aktivira stresom, ultraljubičastim svjetlom ili hormonskim promjenama koje pokreću ponovno razmnožavanje. Kada se aktivira, rijetko napada same nervne ćelije.
Odgovoran je za oko 10 odsto svih slučajeva encefalitisa kod novorođenčadi sa frekvencijom od dva slučaja na milion godišnje. Ako se ne liječi, uzrokuje smrt u više od 50 odsto slučajeva.
Trenutno ne postoji vakcina za herpes simpleks, međutim neke farmaceutske kompanije rade na njenom razvoju. WHO je pozvala naučnike da intenziviraju istraživanja.
"Stvarno trebamo ubrzati razvoj vakcine protiv virusa herpesa simpleksa, a ako vakcina dizajnirana za HSV-2 bude sprečavalo i HSV-1, korist će biti velika", rekla je za Rojters Sami Gotlieb iz SZO.
Bonus video:
