Edicija Busola Samizdata B92 postala je bogatija za još jedno vrhunsko književno djelo.
Riječ je o “Crnogorskom romanu” Đura Radosavovića, pisca iz Podgorice koji je posljednjih dana privukao veliku pažnju javnosti.
Povodom njegovog gostovanja na Sajmu knjiga, razgovarao je sa novinarima portala Centra za otvoreni dijalog.
Autor ste "Crnogorskog romana" koji je uzburkao književne strasti, ali i političku javnost u regionu.
Taj roman je nastao kao presjek crnogorskog društva, ali ne kao angažovana literatura već knjiga sa likovima koji su izmišljeni. To je roman o moralnim ljudima, nepokornim, koji uprkos svemu imaju snažan moral. Opisujem generaciju u raspadanju koja je rastrgnuta između dva puta - između tradicije i tranzicije. Te likove mentalitet snažno uvezuje. Vjerujem da je naslov opravdao sadržinu “Crnogorskog romana”, u vremenu gdje se sve raspada i puca po šavovima. To je priručnik za razumijevanje konfuzne i komplikovane situacije u Crnoj Gori začinjene protestima i suzavcem.
Da li ste kroz “Crnogorski roman” najavili posljednja dešavanja u Podgorici?
Nisam vidovit. U mom romanu se osjeća taj naboj: zna se da će se nešto desiti, ali niko ne zna šta i kada. Ni organizatori nisu znali šta će se desiti, jer imaju skromno političko iskustvo. Opozicija je nezrela, vlast takođe. Nadam se nekoj novoj građanskoj energiji. “Crnogorski roman” jeste presjek stanja koje je dovelo do demonstracija u Podgorici. Velika je misterija šta će se dalje dešavati. U Crnoj Gori ne postoji masa koja može da reaguje već je to skup pojedinaca. Ti pojedinci su često ostrašćeni. Bilo bi dobro da u masi takvi, budu sankcionisani od strane građana. Mirnim putem treba iskazati evidentno ogromno nezadovoljstvo, nikako nasiljem, razaranjem i paljenjem imovine države i imovine građana.
Kako pisci i književnici mogu da podstaknu pomirenje i dijalog za rješavanje problema u regionu?
To kod pisaca ne zavisi samo od prodatih knjiga, već i ako njegova riječ može da odjekne na bilo koji način. Obaveza pisca je da društvene anomalije ne samo konstatuje već i da pronalazi rješenja. Samim uočavanjem takvih pojava pisac širi da nešto nije u redu. Piscu je obaveza da detektuje društvene probleme.
Na kom su nivou odnosi među književnicima, ako poredimo odnose među političarima?
Čini mi se da je, recimo, mnogo zdraviji odnos hrvatskih i srpskih pisaca nego između političara te dvije zemlje. Tu nema demagogije. Što napišu i kažu pisci - to je tako. Već kod političara je drugačije - manje iskreno. Kod političara se uvijek traži neka skrivena poruka i ideje. Piscima je dozvoljeno i da psuju ako ih je neko iznervirao. Političarima, naravno, nije. Generalno mislim da su odnosi među srpskim, hrvatskim, bosanskim, makedonskim, crngorskim književnicima, mnogo zdraviji nego među političarima.
Da li političari u regionu shvataju poruke koje im kroz knjige šalju pisci?
Političari se piscima više koriste kao nekim ordenjem, da tako kažem. Kite se piscima i uzimaju ih u svoje redove samo ako mogu da im donesu neke glasove na izborima. Rekao bih i da političari sve manje čitaju. Pogotovo savremene pisce. Kada ste čuli da neki političar citira, na primjer, pisca mlađe generacije. Pisci su dobrodošli u redove političara kada imaju velike tiraže i uticaj na birače.
Da li je suština života to što nam se plasira, na primjer, putem TV programa?
Talas rijaliti programa je neminovan. To, međutim, vrijeđa zdrav razum. Prevazilazi granicu ukusa i morala. Nisam sklon zabranama, ali u ovom slučaju bi trebalo nadležni da reaguju. Šta ako neko dijete prebaci kanal i gleda takav program? Čak i odrasle ljude rijaliti programi “pumpaju” negativnom energijom. Idoli društva postaju ljudi sa margina života, kriminalci, starlete…To su osobe bez skrupula, bez morala, bez vaspitanja. Po mentalno zdravlje nacije je opasno propagirati putem TV programa takav model života.
Da li sarađujete sa kolegama iz regiona?
Naravno. Jezik sam po sebi to nameće. Što bi neki rekli: četvoroimeni jezik. To je pitanje hermetičnosti, otvaranja granica i sve bolje komunikacije u svim oblastima. To više nije nužnost, to je neminovnost.
Predstavljanje Jergovićeve knjige “Sarajevo, plan grada”
Na 60. međunarodnom beogradskom sajmu knjiga, danas će izdavačka kuća Fraktura predstaviti svoj najnoviji naslov, knjigu Miljenka Jergovića “Sarajevo, plan grada”, koja je upravo ovih dana izašla iz štampe.
O knjizi će s autorom razgovarati Dragan Velikić, Ranko Bugarski i urednik Seid Serdarević.
“Sarajevo, plan grada” još je jedna Jergovićeva posveta rodnom gradu, knjiga u kojoj “pripovjedač šeće ulicama i trgovima prisjećajući se odrastanja, likova s kojima je drugovao ili pak onih o kojima je tek čuo neku priču te drugih koji su ušli u urbanu legendu...” Miljenko Jergović u svojoj novoj prozi prikazuje Sarajevo kao grad “koji pulsira bilom svojih stanovnika i njihovim sudbinama”. Piše tako o sajdžijama, univerzitetskim profesorima, lokalnim ludama, ljekaima i svima onima “o kojima niti jedna povijest neće napisati ni retka, ali bez kojih nijedne povijesti ne bi bilo”.
“Fraktura”, koja je ove godine u Londonu proglašena najboljim inostranim izdavačem, prvi put učestvuje na beogradskom sajmu na kojem će, kako najavljuju, predstaviti najreprezentativniji dio svoga izdavačkog programa, s posebnim naglaskom na naslovima hrvatskih autora i autora iz regiona među kojima su Mirko Kovač, Filip David, Slavoj Žižek, Daša Drndić, Igor Štiks, Srećko Horvat, Ivana Šojat, Semezdin Mehmedinović, Ivan Lovrenović, Aleš Debeljak, Tvrtko Jakovina, Ognjen Spahić, Josip Mlakić i drugi.
Beogradski Sajam knjiga je moj Hram
Jubilarni 60. beogradski sajam knjiga okupio je pisce i književnike iz cijelog svijeta. Kako vi doživljavate tu kulturnu manifestaciju?
U svojoj biografiji sam napisao: Sumnjam u realnost vjerujem u književnost! Dakle, beogradski Sajam knjiga je moj Hram, moja Aja Sofija. Uvijek je malo novca za toliko dobrih knjiga.
Veoma sam zadovoljan obiljem novih izdanja i uživam u ovom prostoru obilazeći štandove izdavača.
Bonus video:
