Predstava “Ekvinocijo” koju je po tekstu Iva Vojnovića, istaknutog dramskog pisca hrvatske moderne režirao višestruko nagrađivan reditelj Ivica Kunčević, biće odigrana u ponedjeljak 26. novembra na Velikoj sceni CNP-a. U predstavi igraju između ostalih i Varja Đukić, Mirko Vlahović, Momčilo Otašević, Goran Vujović, Branimir Popović, Julija Milačić, Ana Vučković, Žaklina Oštir, Jelena Minić, Gojko Burzanović, Slobodan Marunović, Aleksandar Gavranić, a data je šansa i malim glumcima Irini Dragojević koja je dobila ulogu Jele kad je bila mala, dok se pored nje na sceni pojavljuju i Katja Vujović i Vuk Lazarević.
Više o predstavi za Kroz grad govori Jelena Minić koja igra Jelinu majku Francu...
“Ekvinocijo” je relativno mlada predstava na repertoaru CNP-a, kako je za sada prihvaćena od publike?
Mišljenja su podijeljena. Predstava je prihvaćena dobro od ljubitelja sentimentalne melodrame.
Ovaj komad daje mogućnost potpunog glumačkog izraza, koliko je vama bilo teško da donesete lik i karaketr Franice?
Franica, koju sam dobila u podjeli je lik za koji sam smatrala, kada sam prvi put pročitala tekst, da treba da se štrihuje. Trebalo mi je vremena da sebe ubijedim da nije tako, da me zainteresuje i da je zavolim. Potrudila sam se da iz datih okolnosni izvučem maksimum.
S obzirom na to da sa vama glumi i djevojčica Irina Dragojević, kako se ona uklopila?
Irina je vaspitana, radna i talentovana djevojčica koja je “kupila” moju pažnju na prvi pogled. Zadovoljstvo je bilo igrati se i dogovarati sa njom. Njena koncentracija, posvećenost i energija su na zavidnom nivou, te je partnerka koja se samo može poželjeti.
“Ekvinocijo” govori o jednom drugačijem vremenu kada je vladao moral, istinske vrijednosti i kad je ponos bio veoma važan, a bavi se i problematikom odlaska mladih za boljim životom. Šta publika može naučiti gledajući ovaj komad, a šta je ono što je na Vas radeći na ovoj predstavi ostavilo najveći utisak?
Zanimljivo mi je da slušam komentare publike i kada čujem da su ljudi neke stvari doživjeli i prožiljavali zajedno sa nama glumcuma. Poseban je osjećaj kada publiku uvučemo u svijet igre, mogućnosti, i mašte. Tada se dešavaju najljepše stvari. Tada smo zajedno. Na mene odavno ne ostavljaju utisak raskošne scenografije, kostimi, dekori...ukoliko ne prepoznajem suštinu, već samo jasnu asocijaciju na kič. Moramo da vidimo ljude oko nas. U ovoj i svim ostalim predstavama tražim ono lično, istinito i naše. Kako god to ogledalo bilo.
Ova predstava spada u klasike, a u pozorištu je sve manje ovakvih predstava, koliko je dobro, posebno za mlade glumce poput Vas da dobiju priliku da igraju u ovakvim komadima?
Za sve glumce je dobro da igraju u komadima koji ih intrigiraju, zbog kojih ne mogu da spavaju, pa su zabrinuti, okupirani, i u situaciji da im je to najvažnija stvar u životu. Igra počinje kada shvatimo da stvari nijesu samo crne ili bijele, nego su svakakve. Vjerujem u tu strast i posvećenost. Sjajni pisci, likovi i njihove sudbine mi daju priliku da pokušam da razmišljam kao neko drugi, i da razumijem to biće. Kroz njih postajem spontanija i senzibilnija. Tako se širim unutar sebe prema čitavom svijetu. Hvala im za tu privilegiju.Irina: Radovala sam se svakoj probi
Jedna od najmlađih glumica u predstavi je Irina Dragojević koja tumači alter ego Jele.
Kako je bilo raditi na predstavi u CNP-u?
Mogu da kažem da je za mene rad na predstavi „Ekvinocijo“ bio jedno veliko lijepo iskustvo koje ću pamtiti zauvijek. Sjećam se prvog susreta sa rediteljem Kunčevićem i moje velike želje da ostavim dobar utisak. Imala sam mnogo pitanja i dilema, prije svega da li ću uspjeti da opravdam povjerenje koje mi je dato. CNP za mene predstavlja jedan potpuno novi svijet i kada sam na sceni osjećam se kao u bajci. Radovala sam se svakoj probi, probama kostima, kao i prvom susretu sa scenom. Imala sam veliku tremu na premijeri, a kada smo izašli da se poklonimo i kada sam čula veliki aplauz moje srce je lupalo jako bez prestanka. Tada sam osjetila i želju da se još 100 puta poklonimo. Poseban izazov je jezik tj. akcenat na kojem smo radili predstavu, a dešavalo mi se da i u razgovoru sa bratom ili drugarima iz škole ponekad kažem nešto na dubrovačkom. Nije bilo lako uskladiti sve obaveze, ali to uopšte nije teško kada radite ono što volite.
Kakve su bile starije kolege prema tebi?
Svi su bili jako pažljivi i ja sam uživala u svakom trenutku radeći sa iskusnim glumcima i učeći od najboljih. Najviše sam radila sa Jelenom Minić (koja je u predstavi moja mama) i sa Julijom Milačić (sa kojom sam pripremala koreografiju za predstavu...). Bila sam radosna što sam imala priliku da budem u predstavi s velikim glumcima kao što su Mirko Vlahović i Momčilo Otašević. Svi su opušteni i puni strpljenja i podrške koja je meni puno značila. Želim da pomenem i svoje vršnjake Katiju i Vuka koji su takođe igrali u predstavi, a naša igra se nastavljala i tokom pauza.
Bonus video:
