Prvi poraz, još tako ubjedljiv (1:11, 12:14, 9:11), slomio bi i mnogo iskusnije i starije sportiste. Ali, Filip Radović nije običan dječak, momak, ili kako bi se to već moglo reći za nekoga ko ima 15 godina.
Mladi Cetinjanin je zaboravio meč sa Čehom Ivanom Karabecom i krenuo u pobjednički niz koji će ga učiniti osvajačem bronzane medalje na Evropskom prvenstvu u stonom tenisu za osobe sa invaliditetom.
Najbolji crnogorski paraolimpijac je u danskom Vejleu redom rušio znatno starije i iskusnije od sebe - u grupi Italijana Lorenca Kordua i Španca Horhea Kardonu, iako je u oba meča gubio 2:1 u setovima, da bi u četvrtfinalu nadvisio i trećeg na svjetskoj rang-listi, još jednog Španca Hose Manuela Rejesa. I to na impresivan način, pošto mu je u tri seta prepustio svega 22 poena. Mogao je i do finala, jer je protiv svog stalnog dubl partnera, Bugarina Denislava Kodjabaševa, vodio u 1. setu 9:6, drugi dobio sa 11:5, ali je izgubio sa 3:1. Svejedno, napravio je uspjeh koji će se dugo, dugo pamtiti...
"Nisam se nadao ovakvom rezultatu, jer sam se takmičio u izuzetno jakoj konkurenciji, sa protivnicima koji su mnogo iskusniji i stariji od mene. Potajno sam se nadao prolasku grupe, a znao sam da je u četvrtfinalu sve moguće. Prve mečeve nisam odigrao nivou, polako sam podizao formu, a za četvrtfinale sam se spremio psihički. Igrao sam na najbolji mogući način i slavio sa 3:0 protiv svjetskog broja tri. Bio sam prezadovoljan tim rezultatom, ali se nisam predao ni u polufinalu. Izgubio sam 3:1, iako je bilo šanse da prođem u finale. Neću se zadovoljiti s ovom medaljom, nastaviću da naporno treniram kako bih osvojio još velikih odličja", rekao je Radović na pres konferenciji u prostorijama Paraolimpijskog komiteta Crne Gore.
Kakav je bio osjećaj kada si pobijedio Ruisa u četvrtfinalu i obezbijedio medalju?
"Nisam mogao da vjerujem, nisam bio ni svjestan da sam osvojio tako veliku medalju. Tek sad osjećam što sam stvarno uradio."
Koji su ti naredni planovi, šta ti je cilj?
"Nastaviću da igram normalne kadetske i juniorske turnire, naravno i paraolimpijske. Malo mi fali do norme za Paraolimpijske igre i možda ću u decembru učestvovati na turniru u Kostariki, koji bi mi bio neophodan. Ako bih na njemu odigrao dobro, vjerovatno bih ispunio normu za Rio", zaključio je Radović.
Ukoliko Filip ne izbori normu, predsjednik Paraolimpijskog komiteta Crne Gore Igor Tomić je otkrio da postoji šansa da 15-godišnji Cetinjanin dobije jedan od dva vajld-karda za Rio, koje dodjeljuje ITTF.
Lupulesku: Ovako je samo moj brat podizao formu
U Vejleu je sa Radovićem bio Nikolaj Lupulesku. Brat slavnog jugoslovenskog stonotenisera Ilije je u posljednjih 10 mjeseci Filipov trener, a na toj funkciji je naslijedio Čedomira Damjanovića, čovjeka koji je sa njim radio od početka. Radović je zbog treninga preselio u Uzdin, selo u Vojvodini, gdje je završio osnovnu školu, a sada je gimnazijalac u Kovačici.
Sparing partner mu je još jedan član porodice Lupulesku - Nikolajev sin Lorenco, koji je najbolji kadet Srbije.
"Ovo je veliki uspjeh i za mene kao trenera. Filipa pratim odmalena, sa kolegom Damjanovićem smo sve analizirali i kad mu nisam bio trener. Preuzeo sam ga, jer je stoni tenis u Srbiji kvalitetniji nego ovdje. Nije da u Crnoj Gori nema talenata, ali je kod nas veća baza. U Danskoj je igrao sa protivnicima koji imaju stotine turnira iza sebe, dosta medalja, po makar tri nastupa na paraolimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima, šest-sedam na evropskim... Kako je tekao turnir, tako je Filip dizao formu. Kada sam analizirao njegov meč sa Ruisom, shvatio sam da sam samo brata Iliju vidio da je tako igrao i podizao formu", naglasio je Nikolaj Lupulesku.
Bonus video:
