Slikar Naod Zorić predstavio se nikšićkoj publici sa dvadesetak crteža i slika, nastalih u posljedjih pet godina, a otvarajući njegovu izložbu Božo Koprivica, esejista, dramaturg i kritičar, kazao je da je moć Zorićevog slikarstva „u crtežu, potezu i u skulpturi“.
„On je kao mlad znao svoje moći, a najveći moral je ako prepoznamo svoj talenat i iznesemo ga do kraja. Kažu da je njegov đed na Đurđevića Tari, kad se njegova snaha porodila, dočekao unuka riječima ’Blago meni evo mi moga Naoda’. Ta dva samoglasnika u imenu odzvanjaju kao eho, doziv, kao lelek“, kazao je Koprivica.
Portreti Naoda Zorića koji, prema riječima Koprivice, imaju tako „moćan ritam kolorita“ predstavljaju autoportret umjetnika, ali i Crne Gore.
„Kosa je i najotmenije i najopasnije oruđe. Mislim da je takva kičica Naoda Zorića. U njegovom prezimenu ima nešto od zore ali i od zora, radosti“, kazao je Koprivica.
Zorić, sa prepoznatljivim slikarskim stilom, ali i šarmom, kazao da nije lako doći u grad pod Trebjesom, jer kada dolaziš u Nikšić moraš biti „ozbiljan i ponuditi nešto što zaista valja, moraš sazreti“. Gledajući njegove slike i crteže, ali i pohvale likovnih kritičara, Zorić je odavno „sazreo“ da se predstavi nikšićkoj publici.
„Trudim se da budem dobar i valjda ću biti sve bolji i bolji. Generalno sam crtač. Crtež je moja duša, moja kost i kičma, nešto što gajim i osjećam. U šali kažem da su moje slike obojeni crteži. Jednako su i mi crteži i slike i jedno i drugo me ispunjava. Jako je mali broj umjetnika koji baštini crtež kao likovnu disciplinu. Za mene je crtež nešto što je alfa i omega, što je najvažnije. Što bi rekao narod u mom selu onaj ko ne zna da crta taj nije umjetnik“, kazao je Zorić koji je završio Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, odsjek slikarstvo, u klasi prof. Dragana Karadžića, a postdiplomske studije u Beogradu u klasi prof. Radomira Reljića.
Član je ULUCG-a, a više puta je nagrađivan. Izlagao je samostalno i učestvovao na grupnim izložbama u zemlji i inostranstvu.
Riječi Koprivice da su njegovi portreti autoportreti Crne Gore, priznao je Zorić, prijaju, ali i dodatno obavezuju.
“To je nešto najljepše što sam mogao čuti za moje slikarstvo. Veliko priznanje, a ujedno i odgovornost da budem bolji. Ne znam kom žanru pripadam, da li sam ekspresionist ili modernist. Znam da je ovo što radim moje slikarstvo, moja ličnost i da moji radovi govore o meni odakle sam i ko sam“, kazao je umjetnik.
Na njegovim radovima dominira čulnost, a čula su, posebno čulo mirisa, prema riječima Zorića, veoma bitna za njega jer ga podsjećaju na prošlost, jer čuvaju ljude i mjesta od zaborava.
„Imajući u vidu da sam dijete koje je odraslo na selo gdje sam začeo formiranje svoje ličnosti čula su jako izražena. Za mene je jako važno čulo mirisa jer mirise pamtim iz djetinjstva. Mirisi me pokreću, inspirišu. Miris je nešto što je duboko u meni, miris na majku, đeda, miris na robu, hranu, vazduh“, kazao je Zorić.
„Sa Naodovih slika osjećate, zapravo, '’čujete'’ dim savijenih cigareta duvana iz požutjelih nikada dovoljno okrečenih soba, vidite zabrađene starice oko ognjišta, koje uvijek imaju za kim da nose crninu, čujete zvona i praporce, ali i dovike, čojkanja i zdravljenja s obližnjih proplanaka. Neopisiv je taj miris Crne Gore, oku dalek i neuhvatljiv, nošen u gorštačkom genu, ovjekovječen u Naodovim slikama nemirom linije iskonskog crteža.”, zapisala je istoričarka umjetnosti Anastazija Miranović.
Izložbu pod nazivom “Naod - slike i crteži”, u okviru XVIII Nikšićkih književnih susreta, organizovali su galerija „A“, Opština Nikšić i Ministarstvo kulture.
Bonus video:
