The Making of Zombie Wars, novu knjigu Aleksandra Hemona, sarajevskog pisca koji živi u Čikagu, u Engleskoj je objavio izdavač “Picador” i o njoj pišu vodeći mediji, od “Gardijana” do “Indipendenta”.
Kritičar “Gardijana” piše da je Hemon “talentovani majstor rečenica”, diveći se pri tom nekom ko tako dobro piše na “jeziku koji nije njegov materinji” i ko je “počeo da piše na engleskom tek u zreloj dobi”.
Glavni junak je 33-godišnji scenarista Džošua Levin, opisan kao gubitnik koji pije mnogo kafe i upravo radi na novom scenariju o ratu zombija. Kako nije uspješan, zarađuje predajući engleski jezik u školi. Jedna od njegovih učenica je fatalna, udata Ana iz Bosne, s kojom se, uprkos vezi s Kimiko i njenom bračnom statusu, upušta u aferu. Prepliću se ljubavna zavrzlama sa scenarijem na kojem radi.
Kritičaru “Gardijana” Marselu Terou, nije, doduše, sasvim jasno zašto su dvije fatalne žene zaljubljene u takvog gubitnika, ali Hemon je pojasnio kako Džoš opisuje samog sebe, pa prikazuje situaciju mnogo gorom nego što uistinu jeste. I u ovom romanu ima malo njega - sličnu je ponudu, u stvarnom životu, i sam imao od jedne studentkinje iz Rusije, no ponudu je, za razliku od svog protagoniste - odbio.
Zombiji su, zapravo, kod Hemona metafora za dehumanizaciju imigranata, temu koja je aktuelna ovih dana, pa kako je objasnio “Independentu”: “Najtužnije je što se tragedija ljudi koji rizikuju i koji gube svoje živote, ploveći morem ili prelazeći pola Evrope, posmatra kao želja da ukradu od nas ono što imamo, tu prekrasnu privilegiju života u demokratiji i stabilnosti. I da sve to moramo zaštititi od njih, i da je jedina opasnost za nas njihov dolazak - sve je to još jedna varijanta fantazije koja se vezuje uz zombije ”. Slama srce, nastavlja Hemon, njihova nada da će stvoriti bolji život za sebe i za svoju djecu: “Jedan od načina da se izbjegne suočavanje s tom činjenicom - da su to ljudi sa svojim imenima, i životima, i prošlošću, jest da se stave u kategoriju imigranata ili čak izbjeglica, da se deindividualizuju”. Naime, scenario na kojem njegov junak Džoš Levin radi, govori o tome kako američka vlada imigrante pretvara u zombije .
Hemon, naravno, zna o čemu govori, a pitanje rata, identiteta i dislokacije, provlači se u svim njegovim djelima, od kojih su najpoznatije “Knjiga mojih života” i “Projekat Lazarus”, koji je “Njujork tajms” uvrstio na listu 100 najboljih knjiga milenijuma.
Novi roman odvija se 2003. u Americi, u doba Džordža Buša i rata u Iraku, na koji se kritički referira, tumačeći kako “pojednostavljeni pogled na svijet i nepostojeća mašta vode ka pogrešnim intervencijama”. Hemon je želio “da se Džošovo ludilo poklopi s ludilom i pogrešno usmjerenim patriotizmom”.
Bonus video:
