Novi roman autora “Korekcija” i “Slobode” , kojem kritika tepa i da je književni genije, izašao je 1. septembra.
Glavni lik u romanu “Purity”, novom, dugoočekivanom djelu Džonatana Frenzena, najpoznatijeg američkog pisca današnjice, je pametna, zabavna i neobična Pip Tajler koja ne zna mnogo o svom porijeklu. Odnosno, zna da joj je pravo ime Pjuriti (Purity), da je u studentskom dugu od 130 hiljada dolara, koji mora sama da otplati, da živi u gradiću u Santa Kruzu u Kaliforniji, nekih sedamdeset kilometara od San Franciska (gdje, inače, u stvarnom životu piščeva supruga Kathryn Chetkovich ima kuću i gdje on provodi dosta vremena), te da ima vrlo komplikovan odnos s majkom, koja je guši, ali ujedno je njena jedina porodica.
Živi s mnoštvom sustanara, većinom anarhista. Ali, ne zna ko je njen otac, zašto je njena majka odabrala život pod posve drugim imenom, niti hoće li ikada imati normalan život. Iz Istočnog Berlina, preko jedne od sustanarki u njen život ulazi Andreas Wolf, lik koji je vrlo nalik Džulijanu Asanžu, na čelu je organizacije The Sunlight Project, vrlo nalik WikiLeaksu. Preko te organizacije ona odlazi na studentsku razmjenu u Južnu Ameriku. Lik Wolfa kritičar “Indipendenta” Benjamin Markovits, zapravo, opisuje kao “kombinaciju Asanžovog neobičnog magnetizma i Snoudenove čudne samokontrole”. Wolf se skriva u šumama Bolivije, a iz Berlina je otišao nakon pada Zida. Bježi od njemačkih vlasti, zbog “nekih prostih, naizgled minornih razloga”, kako je opisano. Wolf je rođen u Istočnom Berlinu 1960, otac mu je bio visokorangirani komunistički oficir, majka profesorica. Briljantan je, harizmatičan, ali vrlo neugodan, ženskaroš je i “obožava da masturbira”, kako piše. Pip se s njim zbližava, između ostalog, i zato što vjeruje da joj može pomoći u potrazi za ocem.
Kada je izašla “Sloboda”, roman o tri generacije porodice Berglund, advokatu Walteru i njegovoj supruzi Patty, njihovim intimnim dramama, o kapitalizmu, politici, koji je pisao devet godina, “Tajmes” je na naslovnoj strani tumačio: “Veliki američki književnik... Njegovi likovi ne rješavaju zagonetke, nemaju magične moći i ne žive u budućnosti. Ali u svom novom romanu pokazuje nam kako danas živimo”.
Prve kritike novog romana “Purity”, takođe su pozitivne. Roman je, tako, nedavno došao u ruke Mičiko Kakutani, jedne od najuticajnijih književnih kritičarki današnjice (Njujork tajms). Kakutani piše da nastojanje dva lika u knjizi da svaki na svoj način uđu u trag svom identitetu čini Frenzenov “najintimniji roman dosad”. Likovi su, tumači dalje, “sposobni za promjenu”, a pisac dopušta samom sebi da “osjeća simpatiju prema njima”. Prethodni romani su bili smješteni u “ljute, polarizovane devedesete, doba Džordža Buša Mlađeg”, novi roman odvija se u ovom milenijumu. Likovima i dalje, tumači
Kakutani, ne nedostaje “pasivno-agresivnog narcizma” i “samosažaljenja”. Ipak, glavnim protagonistima u ovom romanu ona daje “mogućnost novog početka” K.V.
Kako je pisac iznervirao Opru i odbio učešće u njenoj emisiji
Često se, s mnogo oduševljenja, prepričava Frenzenov sukob sa čuvenom televizijskom voditeljkom Oprom: “Nisam vrištao kad me je nazvala, rekao sam jednostavno, oh, hej, i ona nije znala što s tim da učini. Naljutio sam je i ona je povukla poziv u emisiju. Sve je bio nesporazum. Krivim sebe jer sam rekao stvari koje su glupe, i povrijedile su ljude, krivim i Opru, jer je od prvog razgovora bilo jasno da ne govorimo isti jezik”, rekao je u nedavnom intervjuu “Gardijanu” i dodao kako ga je tretirala kao da je “pobjednik takmičenja koji je trebalo da pokaže zahvalnost”. To ga nije interesovalo.
Komentarišući pozitivne reakcije na svoje romane, istakao je u svom stilu: “Sigurno to ima veze s tim što sam zašao u pedesete. Mora da sam pri kraju svoje produktivne karijere. Ljudi su počeli da odobravaju ono što radim”.
Američka kritika, u svakom slučaju, tvrdi da Frenzen nastavlja niz koji su započeli Hemingvej, Nabokov, Selindžer, Majler, Apdajk...
Bonus video:
