Nakon izložbi kojima su budvanskoj publici predstavljeni umjetnici iz svijeta i regiona - Kazumas Mizokami, Aleksandar Rafajlović, Žo An Lanvil, Željka Momirov i Sreten Milatović, posljednja, peta izložba kojom se završava Likovni program ovogodišnjeg Grada teatra otvorena je u u crkvi Santa Marija, predstavljanjem radova crnogorskog slikara Milutina Obradovića.
Osamnaest ulja na platnu koje je Obradović podveo pod metaforični naslov “Dodir za ljubav”, kako je zabilježila kritika, dio su njegovih “slikarskih snohvatica”. Kakao je kazao slikar i profesor Nikola Gvozdenović, koji je otvorio izložbu, dobro se “sjeća ovoga momka koji je bio njegov student prve i druge godine”.
“Ne mogu za njega ništa ružno reći, a ni mnogo lijepoga, bio je vrijedan, a mogao je biti i vrijedniji. Malo je bilo vrijednijih, i dok sam radio posao profesora možda sam od svojih studenata očekivo i malo više nego što su oni zaista mogli da rade. Ali, imao sam tu sreću da su ti studenti mnogo više uradili od svojih profesora, prema tome, oni su svi bili bolji od mene, i kako god okrenete, ja se na neki način osjećam da sam uspio u tom poslu. Danas ima četrdeset osam mojih bivših studenata koji su redovni profesori raznih fakulteta po onoj, da kažem lijepoj bivšoj Jugoslaviji, i to rade vrlo uspješno, čak bolje nego što su njihovi nekadašnji profesoriu radili... Milutinu Obradoviću sam dvije godine predavao crtanje, posle toga je prešao kod jednog jako dobrog slikara i profesora, Smaila Karaila, od koga je itekako imao što da nauči, a kod njega je i diplomirao 2002. godine”, kazao je otvarajući izložbu Gvozdenović.
Po riječima Obradovića koji je brojnu publiku nakon otvaranja izložbe pozvao i na ples, u crkvi Santa Marija izloženo je dosta novih slika, a sama izložba je krenula 2014. iz Bijelog Polja, i nakon četiri predstavljanja, u četiri različita grada, stigla je u Budvu na festival Grad teatar:
“Ako danas živimo u svijetu nekakvih vizuelnih komunikacija, onda taj dodir za ljubav i taj ples jesu zapravo ono što je ljudski, što je živo. Jer, šta ima ljepše prenijeti nego dodirom, šta ima ljepše izdati nego dodirom, ako pričamo o Judi, šta ima časnije i čestitije nego obećati dodirom, i na kraju, zašto ne dodir za ljubav”, kazao je umjetnik.
Obradović, koji je i sam danas profesor, smatra da je Crna Gora već decenijama vrlo prepoznata kada je riječ o likovnim umjetnicima.
“Živi smo dragulj u svakom pogledu, imam nekih velikih, izuzetnih talenata koji se ovdje rađaju, ali se oni negdje i gube, jer se izgubila i sama nit vrijednosti, poštenja i poštovanja, nit istorije. I mada onaj ko sve to sabere u sebi vjerovatno shvata da valjda ima šansu da prije prođe. Ne da prođe u svijetu materijalnog, nego u svijetu umjetnički vrijednog, da traje, da se predstavlja. Ipak ima i onih koji su iskreni u svojoj umjetnosti”, kazao je Obradović.
Al Di Meola i njegovo "mjesto savršene sreće"
Nastupom jednog od najpoznatijih svjetskih gitarista današnjice Al Di Meole biće zvanično zatvoreno 29. izdanje festivala “Grad teatar“. Ovaj “heroj gitare”, kako su ga nazvali najuticajniji svjetski muzički kritičari, uživa planetarnu slavu kao virtuoz već više od četiri decenije.
Kompozitor sa bogatim i raznolikim repertoarom, iza koga je preko dvadeset solističkih i autorskih albuma, i još toliko u saradnji sa drugim muzičarima svjetskog rejtinga, poznati je i po nastupima u kojima je bio član tria akustične gitare sa virtuozima kao što su Džon Meklafin i Pako de Lusija, i tria “Rite of Strings” sa basistom Klarkom i violinistom Žan-Luk Pontijem.
Iako mu je nevjerovatna tehnika na akustičnoj i električnoj gitari donijela skoro kraljevski status kod ljubitelja gitarske muzike, dubina Di Meolinog komponovanja kao i duševnost i urođeni lirizam njegovog sviranja gitare osvojio je legije obožavalaca širom svijeta.
Al Di Meola je i pionir miješanja svjetske muzike i džeza i tokom dugogodišnje karijere nastavio je da istražuje bogate uticaje flamenka, tanga, muzike Bliskog istoka, Brazila i Afrike sa svojom “World Sinfonia”, ambicioznom pan-globalnom grupom koju je osnovao 1991. Pored priznanja kritike danas su i tri zlatna albuma, i više od šest miliona prodatih albuma širom svijeta, a više od dvadeset godina posebno se bavi tango muzikom najslavnijeg argentinskog kompozitora Astora Pjacole.
Ovaj italijanski Amerikanac je 2012. i 2013. pozvao velikog kubanskog pijanistu Gonzala Rubalkabu da se sa njim pojavi na nekoliko koncerata, što je oduševilo publiku, a tokom ove godine radi na novom albumu “Elysium”, i ima turneje po Sjevernoj Americi i Evropi. “Elysium”, što u prevodi znači “mjesto savršene sreće”, imaće priliku da osjeti i naša publika, večeras u 21 i 30, na sceni Terase između crkava.
Di Meola nastupa sa svojim triom, u kome su Peo Alfonsi - druga gitara, i Peter Kaszas - bubnjevi i udaraljke.
Bonus video:
