Ne rekoh vam da sam se u pretprošlu srijedu - 10. oktobra - obratio damama i gospodi iz MANS, pismom sljedeće sadržine:
“Poštovana, Poštovani,
U saopštenju koje se nalazi na vašoj Internet stranici i koje se odnosi na objavu Konkursa za najbolju istraživačku priču (http://www.mans.co.me/novi-konkurs-za-najbolju-istrazivacku-pricu/), kažete, citiram: “...najboljom pričom koja je nastala korišćenjem nekog od Internet alata ili izvora za prikupljanje ili obradu podataka”.
Možete li, molim vas, da precizirate što su to Internet alati - da li je Facebook, na primjer, Internet alat? - i što su to izvori za prikupljanje i obradu podataka? - da li je adresa mrt.gov.me, na primjer, izvor za prikupljanje i obradu podataka?
Možete li, molim vas, da navedete nekoliko primjera Internet alata i nekoliko primjera izvora za prikupljanje i obradu podataka.
Time biste mnogo pomogli novinarima - pogotovo starijima - koji su zainteresovani da prijave svoje priče na vaš Konkurs. Naime, primijetio sam da postoji interesovanje među kolegama za vaš Konkurs i da su se pojavila oprečna mišljenja o tome na što se konkretno odnosi ono: “...nastala korišćenjem nekog od Internet alata ili izvora za prikupljanje ili obradu podataka”.
I još bih vas molio da okačite link koji vodi do neke priče obajavljene na Internetu - bilo kojeg sadržaja - koja je nastala korišćenjem nekog od Internet alata ili izvora za prikupljanje ili obradu podataka - i koja odgovara vašim standardima.
Na što se konkretno pozivate, drugim riječima, kad insistirate na korišćenju nekog od Internet alata ili izvora za prikupljanje ili obradu podataka?
Hvala vam i srdačan pozdrav,
B. Vukićević”
U pretprošli četvrtak - 11. oktobra - narednog dana - dobio sam od Dejana Milovca - zamjenika izvršnog direktora MANS/ direktora Istraživačkog centra MANS - odgovor sljedeće sadržine:
“Poštovani Borislave,
U nastavku ovog maila se nalaze odgovori na vaša pitanja u vezi sa Konkursom za najbolju istraživačku priču napisanu uz korišćenje Internet alata.
Ovaj konkurs je objavljen sa željom da novinare podstaknemo da više i kreativnije koriste Internet za prikupljanje podataka koji mogu biti korisni za pisanje istraživačke priče.
Kada je u pitanju Internet kao izvor podatka, npr. sajt MORT-a koji ste naveli, on apsolutno jeste izvor podataka, ali način na koji će se taj izvor podataka koristiti je ono sto želimo da podstaknemo kod novinara. Na primjer, samo izvještavanje o sadržaju nekog dokumenta koji se nalazi sa sajtu MORT-a nije istraživačka priča, međutim korišćenje sadržaja koji se nalazi na njemu kako bi se napisala istraživačka priča i javnosti predočio problem koji na drugačiji način ne bi bio otkriven - svakako jeste. Jedan od primjera za to, kada već pričamo o sajtu MORT-a, jeste priča o građevinskoj dozvoli za Skadar Lake koja se dominanto bazirala na podacima sa sajta MORT-a, ali nikada ne bi bila ispričana da novinar-istraživač nije sa sajta prikupio podatke, analizirao ih i napisao priču
(http://www.mans.co.me/gradevinska-dozvola-za-porto-skadar-lake-nelegalna-kompleks-brisati-iz-plana/)
Facebook, Instagram i ostale društvene mreže su takođe validan izvor podataka na kojem se moze zasnovati priča.
Primjer - istraživačka priča nije ako neko na svom FB nalogu okači neki dokument, vi ga skinete i izvijestite javnost o njemu. Međutim ako vam je taj dokument poslužio kao osnova da otkrijete širu priču, ako je uložen dodatan istraživački rad onda jeste. Dakle, novinar mora da dokaže, da bez tog izvora podataka ne bi mogao da ima priču. Slična je stvar nezakonito bogaćenje javnih funkcionera - npr. praćenje na instagramu i FB gdje putuju njihova djeca, popis svih destinacija, vremena koliko su proveli tamo i poređenje tih troškova sa zvaničnim prihodima funkcionera. Analiza fotografija i povezivanje funkcinera sa određenim licima, kompanijama i mjestima - to što se neko od njih nalazi na nekoj lokacji ili u nečijem društvu samo po sebi nije priča - nije nezakonito - ali moze da pruži indiciju o tome šta se dešava. Priča je ako npr. novinar napiše tekst u kome dokazuje vezu osobe X sa kompanijom Y - navodeći da je polazna osnova bila random (nasumična - op.a.) fotografija sa ljetovanja/nekog događaja ili nešto slično.
Nadam se da ovo odgovara vašim pitanjima. Ako imate još neka, stojim vam na raspolaganju.
Pozdrav,
Dejan”
Podrazumijeva se da nisam očekivao da ću već u četvrtak dobiti od MANS odgovore na pitanja koja sam postavio u srijedu - i to baš od Dejana Milovca, direktora istraživačkog centra MANS. Hvala vam Dejane, baš ste konstruktivni i ekspeditivni. Sada mi je žao što nisam otvorio svoj email nalog još u pretprošli četvrtak - da jesam, ovo bi se pojavilo još u prošlu subotu - i vjerujem da bi pomoglo svima koji namjeravaju da zategnu svoje najbolje priče i da ih pošalju na pomenuti Konkurs koji je organizovao MANS. Kako bilo - rok za slanje priča je 15. novembar - što će reći da je sasvim dovoljno vremena da se osmisli priča, da se sprovede Internet-istraživanje, da se zaokruži priča i da se pošalje na Konkurs.
Što se mene tiče, dvoumim se trenutno da li da na Konkurs pošaljem neku od svojih starih priča - ili da napišem novu. U folderu gdje čuvam sve svoje priče objavljene u Vijestima - ukupno ih je 774 - imam i gomilu započetih i nikad završenih priča - uz svu neophodnu dokumentaciju koju sam preuzimao skoro pa isključivo sa Interneta - uz tek poneki dokument - kolateralni zgoditak - koji su mi proslijedili prijatelji, po raznim osnovama. A podrazumijeva se i da u svakom trenutku imam barem pet freških ideja za priče koje ne bih mogao ispričati ako ne bih prethodno sproveo studiozno Internet-istraživanje. Tako da za mene nema zime, što bi se reklo - sve se svodi na odabir priče koja ima najveći potencijal. Što nije lako.
Moj problem je zapravo u činjenici da istraživačke priče koje potpisujem - među kojima ima nekoliko uradaka koji su mi posebno dragi - ne privlače pažnju šireg čitalačkog auditorijuma - što je vrlo obeshrabrujuće, moram priznati.
Naravno da se svaka priča može svesti na par jednostavnih konstatacija koje bi dobrodošle svakom političaru - bez obzira na predznak. Primjer je stara priča o novom neboderu pored Hotela Podgorica - koja se lijepo primila među širokim narodnim masama, a i pojedini političari su je sasvim lijepo izmuzli - ali, ako ćemo pravo, suština te priče nije bila u naricanju nad zlehudom sudbinom jednog od najznačajnijih spomenika posljeratne arhitekture na tlu današnje Crne Gore - već u buđenju struke - koja snom mrtvijem spava, bog zna od kad - pod imperativom uključivanja u procese odlučivanja o aktivnostima u prostoru - što, ruku na srce, ponekoga možda i zanima, ali u ovom trenutku apsolutno niko nije spreman za konkretnu akciju - koja nikako ne bi podrazumijevala političko djelovanje, da se razumijemo, daleko od toga - već bi prije bila usmjerena, recimo, u pravcu konstantnog podsjećanja javnosti da postoje mehanizmi - čak i u ovoj i ovakvoj CG, vjerovali ili ne - koji, barem na papiru, garantuju nekakva prava građanima kad je riječ o odlučivanju o intervencijama u prostoru.
I samo još da dodam da sam ubijeđen da nije toliko bitan izvor informacija - mada mi je jasno zašto MANS insistira na izvorima - koliko je bitna sama priča. Koliko je bitno, drugim riječima, poznavanje šireg konteksta iz kojega potiču i na koji se odnose informacije - i naravno: umijeće interpretacije.
Bonus video:
