Muzika sa Balkana ima svjetsku publiku

“Miroslav i ja smo jedna 'podmazana mašina', mi komuniciramo bez da se gledamo, navikli smo jedan na drugog, čitamo jedan drugog, i ta interakcija između nas je najvažnija, važnija nego sva moja sola, ili sva njegova sola"
57 pregleda 1 komentar(a)
Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić, Foto: Gradteatar.me
Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić, Foto: Gradteatar.me
Ažurirano: 07.08.2015. 13:49h

Muzički program Grada teatra priredio je ovog ljeta još jedan događaj - koncert Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića, jednog od najcjenjenijih gitarističkih dua u regionu, ali i u inostranstvu, pokupio je ovacije prepunog gledališta scene na Terasi između crkava.

Muzičari izuzetnog dara, virtuozi i kompozitori nastupali su na Gradu teatru nakon četrnaest godina (mnogi Budvani i danas pamte njihov koncert iz 2001), a nastup na ovogodišnjem festivalu, kako su izjavili, dobra je prilika da obilježe dvije decenije zajedničkog rada.

“Istu muziku koju smo izveli u Budvi, Miroslav i ja u posljednje vrijeme dosta smo svirali sa simfonijskim orkestrima. Prije mjesec dana imali smo dva koncerta u Njemačkoj, sa Simfonijskim orkestrom Lajpciga, i sa orkestrom u Magdeburgu, svirali smo i sa Londonskim simfonijskim orkestrom, orkestrom Monte Karla, Makedonskom filharmonijom, sa bečkom filharmonijom “Tonkunstler“, pod dirigentskom palicom Kristijana Javrija, tako da se naš skromni hotelski 'džem' u Beogradu prije dvadeset godina, kada smo prvi put sjeli da pričamo o tome da bismo mogli da nastupamo zajedno, pretvorio u nešto što zaista ni u snu nismo mogli da pomislimo”, izjavio je Vlatko Stefanovski. Ističući da je za njega svaki koncert svečanost i praznik, ali i borba iz početka da se izbore za muziku, i da pozovu taj duh muzike na scenu, Stefanovski je izjavio da je publika na ovom koncertu bila odlična, i da ih je dobro osjetila.

“Miroslav i ja smo jedna 'podmazana mašina', mi komuniciramo bez da se gledamo, navikli smo jedan na drugog, čitamo jedan drugog, i ta interakcija između nas je najvažnija, važnija nego sva moja sola, ili sva njegova sola. Interakcija između dvoje ljudi, dvoje muzičara, to je ključ nekog našeg uspjeha. A makedonska tradicionalna muzika je taj ćilim kojim hodamo, ili na kojem letimo Miroslav i ja. Ima u toj muzici, naravno, i raznih melodija koje ne pripadaju baš tradicionalnoj muzici, jer smo i on i ja isto tako pod velikim utucajem i rokenrola, i džeza, i etno muzike, i klasike, i svega i svačega, i ako se pažljivo sluša ono što sviramo, može da se čuje sve i svašta.

Za sjajnog gitaristu i pedagoga Miroslava Tadića (profesor je na Kalifornijskom umjetničkom institutu u Los Anđelesu, a svirao je i sa Plasidom Domingom, Markom Nojsifom, operom Los Anđelesa, Hauardom Levijem, Joakimom Kunom,Dejvidom Tornom, Marijom Žoaom...), zajednički rad sa Vlatkom Stefanovskim je kao živjeti sa nekim dvadeset godina.

“Vlatko je dio mog muzičkog života, i ta saradnja nije samo muzika, i nije samo gitara, nego razvijanje prijateljstva, puno putovanja, puno koncerata, desetine i desetine nastupa širom svijeta... To je jedno vrlo bogato iskustvo, jer dvadeset godina jedan drugoga pratmo kao ljudi, kao familija, mi se i privatno posjećujemo i družimo. Mislim da je to velika vrijednost koja se prenosi u muziku, a to se onda prenosi i na slušaoce, i zato mislim da ovaj naš zajednički projekat ima uspjeha i poslije dvadeset godina. Kako je istakao Tadić, za njega nema nikakve razlike u tome gdje sviraju i pred kojom publikom.

“Ne pravim razliku u nastupima, i ne mogu publiku da definišem nacionalno - kao recimo, njemačka publika je ovakva, a američka ili ona u Monte Karlu je onakva. Primjetio sam da muzika funkcioniše na jednom malo dubljem nivou, tako da prosto kada sviram, ja sam u nekom drugom svijetu - ne znam gdje sam geografski, nego pokušavam da sa ljudima razmjenim emocije na nekom nivou koji je izvan samog okruženja, i mogu da kažem sa velikim zadovoljstvom da je muzika koju sviram i koja je uglavnom bazirana na balkanskom folkloru, zaista svuda izvanredno primljena. Dosta svari radim i mimo Vlatka Stefanovskog, tu je i moja dugogodišnja saradnja sa glumcem Radetom Šerbedžijom. Iako smo već dosta puta nastupali zajedno u Dubrovniku, ovog ljeta imaćemo prvi nastup na Dubrovačkim ljetnjim igrama. Rade će govoriti tekstove Šekspira, a ja ću ga pratiti na gitari. Imam i dosta solo koncerata, a tu je i moj pedagoški rad u Americi koji traje već trideset godina. Tamo imam izvanredne studente, i mogu da kažem da sam izuzetno zadovoljan kako se moj život sklopio nekako prirodno - kao kombinacija pedagogije i sviranja sa vrhunskim muzičarima”, ističe Miroslav Tadić.

Repriza Ibzenovih “Aveti” i izložba Milutina Obradovića

Reprize predstave “Aveti“ Henrika Ibzena, u režiji Andreja Nosova, sa Mirjanom Karanović, Brankom Cvejićem, Slobodanom Beštićem, Milanom Marićem i Jovanom Gavrilović u glavnim ulogama, zakazane su za petak, subotu i nedjelju na sceni Amfiteatra na Svetom Stefanu u 22 sata. Nova inscenacija jednog od najizvođenijih djela čuvenog norveškog klasika urađena je u koprodukciji Grada teatra sa festivalom MESS Sarajevo, beogradskim Hartefaktom, i BITEF teatrom iz Beograda.

Likovni program ovogodišnjeg Grada teatra završava se u nedjelju, devetog avgusta u 21 sat, kada će u crkvi Santa Marija svečano biti otvorena izložba slika “Dodir za ljubav“, kojom se na budvanskom festivalu predstavlja crnogorski slikar Milutin Obradović.

Bonus video: