Među gostima Književnog programa 29. Grad teatra čija su djela obilježili godinu između dva festivala su i Vladimir Kecmanović i Dejan Stojiljković, trenutno dva najčitanija srpska pisca mlađe generacije, koji su na Trg pjesnika stigli sa bestselerom "Kainov ožiljak", napisanim u "četiri ruke".
Riječ je o zajedničkom romanu koji govori o misiji nobelovca Iva Andrića u nacističkoj Njemačkoj, u koju je stigao 1939, kada ga je Kraljevina Jugoslavija imenovala za ambasadora u Berlinu. Kako je na početku predstavljanja istakla Vanja Gavrovski, koja je u ime izdavača, beogradske kuće "Laguna" vodila razgovor sa autorima, "Kainov ožiljak“ pretapa faktografiju i fikciju, i otkriva neke nove, nepoznate činjenice vezane za dvije turbuletne godine tokom kojih je Andrić kao diplomata boravio u Hitlerovoj Njemačkoj.
Kroz roman, koji je istovremeno i potresna istorijska drama, politički triler, parabola o ljudskosti u dehumanizovanom svijetu, partija karata sa đavolom, ljubavna priča, faustovska dilema jednog velikog pisca i hipoteoza o tome kako je nastao Andrićev roman "Prokleta avlija", "defiluje" galerija upečatljivih likova, kako istorijskih, tako i fiktivnih. Faktografski dio romana napisao je Dejan Stojiljković:
"Kainov ožiljak" prati jedan specifičan, ali tragičan period u istoriji Kraljevine Jugoslavije - od posjete kneza Pavla Adolfu Hitleru 1939, političkih potresa u Evropi i diplomatske i špijunske igre između Njemačke i Kraljevine Jugoslavije, sve do potpisivanja pristupa Trojnom paktu, potom puča 27. marta i napada Njemačke na Jugoslaviju 1941. Andrić, koji je vrsni diplomata, ugledni intelektualac i pisac, stiže u Berlin u proljeće 1939, kada je Njemačka na vrhuncu nacističkog ludila spremna za novi rat, a da Evropa toga nije ni svjesna, nego veliča Hitlera, i dok njegova zemlja vodi tajne diplomatske “igre” iza njegovih leđa...Ono što se, vjerovatno malo zna, to je da je knez Pavle, recimo, bolje bio dočekan u Berlinu nego Musolini, Hitler mu je ukazao najveće državne počasti, jer je Kraljevina Jugoslavija kao strateško mjesto bila daleko važnija od Italije.
Po riječima Stojiljkovića,onaj ko nije pročitao Andrićeve priče, nije čitao Andrića, jer je upravo ta poetika bila vodič kroz ono što su istorijske činjenice, dokumenta, faktografija, a najkorisnije dio u istorijskom istraživanju pronašao je u knjizi profesora Glišovića.
“U tom kapitalnom djelu postoji obilje podataka o Andrićevim berlinskim danima, svjedočanstva o važnim ličnostima tog vremena, članci iz novina, naših i njemačkih, povjerljiva dokumenta, diplomatske depeše, izvještaji o b av j e štajnih službi...Najbizarniji podatak bio mi je to što su naši poslali jednog pisca i humanistu da sa Njemcima pregovara oko otkupa oružja za vojsku Kraljevine Jugoslavije”, kazao je on.
Ono što je po Stojiljkoviću ipak najznačajnije jeste činjenica da se Andrić tokom boravka u Berlinu angažovao kao naš Oskar Šindler.
“Postoje svjedočanstva koja ukazuju, recimo, izvjesna gospođa Potocki koja je sa devetoro djece izbjegla u Beograd, da je Andrić, mimo svih diplomatskih protokola i običaja, išao kod skoro svih viših i nižih funkcionera Rajha i tamo energično i uporno tražio da se krakovski intelektualci puste iz logora. Na kraju je išao i kod samog Geringa, drugog čovjeka Rajha, i njemu iznio svoje zahtjeve. Bilo je to neuobičajeno i drsko, ali je urodilo plodom - veliki broj intelektualaca, pisaca, Jevreja, uz njegovu pomoć uspio je da pobjegne. Ti ljudi i njihovi potomci danas Andriću duguju svoje živote, o čemu postoje spisi, i on jeste bio, u neku ruku, neka vrsta jugoslovenskog Oskara Šindlera”, istakao je Stojiljković.
"Kainov ožiljak“ je, kako su istakli kritičari kada se ovaj roman pojavio krajem prošle godine, idealni spoj Stojiljkovićeve rekonstruisane epohe, i Kecmanivićevog klasičnog trilerskog zapleta kojim čitaoca vješto “šeta” kroz nacistički Berlin, otvarajući njegove skrivene tajne…
"Andrić je zvanično preuzeo mjesto ambasadora, tada se to zvalo 'opunomoćeni poslanik', dan prije Hitlerovog rođendana, koji se proslavljao kao državni praznik. Baš kao što priliči jednoj velikoj proslavi u zemlji koja pravi svoj put gradeći 'nadljude', politiku 'krvi i tla' i novootkrivene germanske paganske bogove, ta proslava je bila neka vrsta čudovišnog rituala, prizivanje demona, obrnuti egzorcizam. Jedna od 'manifestacija' odigravala se ispred Berlinske opere, gdje je u slavu besmrtnih vladara Valhale i velikog vođe Hitlera - gorjela lomača od knjiga. Tu su, u plamenu, svoj kraj nalazile knjige Franca Kafke, Tomasa Mana, Hermana Hesea, i mnogih drugih nepodobnih i nepoželjnih pisaca za to vrijeme. Možemo samo zamisliti koliko je Andrić bio užasnut tim prizorom. I upravo na toj lomači svjetske književnosti Andrić će pronaći jednu nagorelu zbirku pjesama, bukvalno će je ukrasti i sakriti u unutrašnji džep kaputa, da bi kasnije otkrio da se radi o knjizi koju napisao njegov zemljak, izvjesni Štefan Krajski, Njemac rođen u Sarajevu, koji je misteriozno nestao u Noći dugih noževa. Ta knjiga, indikativnog imena 'Kainov ožiljak', postaće Andrićeva opsesija i on će krenuti da odgoneta sudbinu njenog nesrećnog autora. Bila je to opasna igra u koju se naš nobelovac upustio, jer je tako privukao pažnju SS-a i njemačke obavještajne službe”, ističe Kecmanović.
Štefan Krajski, fiktivni uzor za Karađoza iz "Proklete avlije"
Po riječima Kecmanovića, Kainov ožiljak je prokletstvo koje nosi svako od nas:
"Meni je bila uzbudljiva ta snaga Andrićevog tragičkog potencijala. U srcu velikog zla, Berlinu, bio je progonjen nemirima, nesanicom i žudnjom, rastrzan između dužnosti, moralnih dilema i ljubavi. Jer, svoja najznačajnija djela Andrić je napisao, ili barem priveo kraju i objavio, godinama nakon što je njegova berlinska misija bila okončana, i gotovo sam siguran da je u romanu 'Prokleta avlija' opisao tu hitlerovsku Njemačku. Zato je i Karađoz, glavni junak Andrićevog romana, 'preseljen' u Berlin, u lik izmaštanog Štefana Krajskog, da bude čudna mješavina orijentalnog i germanskog, i fiktivni uzor Karađoza. Ipak, meni je najkontroverznija i najuzbudljivija, svakako Andrićeva platonska veza sa Milicom Babić-Jovanović, njegovom budućom suprugom, koja je tada bila udata za Nenada Jovanovića, kulturnog ataše u jugoslovenskom poslanstvu u Berlinu ”, istakao je Kecmanović.
Bonus video:
