U godini u kojoj proslavlja devet decenija postojanja, Dubrovački simfonijski orkestar (DSO) nastupa na Don Brankovim danima muzike, u ponedjeljak, 20. jula, na Trgu ispred Katedrale Sv. Tripuna, s početkom u 21.30. Dirigent DSO biće Mladen Tarbuk, inače intendant Dubrovačkih ljetnjih igara (DLJI). On je za koncert na KotorArtu koncipirao program kojim će predstaviti hratsku muziku – s djelom pretklasičara Luke Sorkočevića i autora 20. vijeka Ivana Brkanovića, kao i djela planetarno poznatih autora – klasičara Mocarta i neoklasičara Pulanka.
Mladen Tarbuk, studirao je fiziku, kompoziciju i dirigovanje, а usavršavao se na Univerzitetu za muziku i scenske umjetnosti u Beču. Dirigovao je više premijera, među kojima je opera „Café Museum-oder die Erleuchtung“ Kurta Švercika (Grac, 1993), a posebno njeguje scenska djela R. Vagnera i R. Štrausa, kao i simfonijsku muziku 20. vijeka.
Kao kompozitoru, djela su mu izvođena na uglednim muzičkim festivalima, snimljena za arhive više evropskih medijskih kuća, a partitura i snimak „Koncerta za udaraljke i orkestar“ pod nazivom „Zildjian“ objavila je američka kuća „HoneyRock“. Rekonstruisao je izgubljenu partituru drugog čina „Sunčanice“ Borisa Papandopula i redigovao operu „Nikola Šubić Zrinjski“ Ivana Zajca. Djeluje kao redovni profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, prvi dirigent Simfonijskog orkestra Hrvatske Radio-televizije i intendant Dubrovačkih ljetnjih igara.
Ove godine ste postali intendant Dubrovačkih ljetnjih igara. Gdje se ta uloga nalazi u upravljačkoj hijerarhiji DLJI?
Dubrovačke ljetne igre su malo kompleksnije strukturirane, što znači da intendant odgovara za ukupni umjetnički program festivala, ima svoje pomoćnike za muziku i dramu, a direktor festivala odgovara za uspješno sprovođenje programa. Ove godine nam je direktorka na porodiljskom odsustvu, pa je njenu ulogu preuzelo Upravno vijeće Javne ustanove u kulturi Dubrovačke ljetne igre, što nam ni u kom slučaju nije olakšalo ni planiranje, a ni ostvarivanje programa.
Čime ste se rukovodili u osmišljavanju ovogodišnjeg koncepta festivala?
Ovogodišnji koncept je raščlanjen na nekoliko različitih ideja. Drama se bavi odnosom Slobode, Ljubavi i Rata kao glavnih pokretača društvenih promjena. Velikim dijelom je naslonjena na Francusku, koja ove godine u suradnji s hrvatskim ministarstvom kulture organizuje kroz cijelu godinu širom zemlje festival francuske kulture pod nazivom Rendez-vous. U muzici nam je partner država Slovenija, pa ugošćujemo Slovenačku filharmoniju, Slovenački oktet, Slovenačko narodno pozorište Maribor i pijanistkinju Dubravku Tomšič Srebotnjak. Takođe, biće zanimljivo poslušati Ivu Pogorelića, uz pratnju velikog Zoltana Kočiša, Gaja Braunštajna, kojeg prati Itamar Golan, zatim Gregorija Portera, Simfonijski orkestar Hrvatske Radio-televizije, Lanu Kos. To su samo neki od umjetnika i ansambala koje smo pozvali.
U program ste uvrstili i ciklus „Noćne serenade“, koji otvoreno komunicira u prostoru popularne kulture, da li kroz simfonizaciju ne-umjetničkih muzičkih žanrova, da li kroz program etno žanrova i sl. Koji je cilj tih koncerata?
Ne možemo gurnuti glavu u pijesak i ne vidjeti štа se događa u prostoru novih medija. Važno je i u području pop kulture skrenuti pažnju na kvalitet, te staviti naglasak na živо izvоđenje, koje danas nažalost sve češće izostaje sa pop koncerata. Publika obično nije svjesna da na koncertima skupo plaća slušanje snimljene muzike. Stoga smo pozvali niz eminentnih umjetnika koji nastupaju potpuno kako se to danas običava reći „unplugged“, dakle bez matrice i unaprijed snimljenih zvukova. U Serenadama nastupaju Amira Medunjanin, Đelo i Ibrica Jusić, Robi Lakatoš, Julija Milačić, Damir Nikolić i Hrvoje Sindik s peraškim legendama o vjerenicima, te Tereza koja pjeva francusku šansonu.
S kakvim teškoćama ste se susreli kao intendant ovako velikog festivala? Da li je obezbeđivanje finansijke podrške festivalu danas najveći problem? Kakva su iskustva DLjI?
Posebne teškoće smo imali zbog potpunog povlačenja Dubrovačko-neretvanske županije iz finansiranja festivala ove godine. Kao što znate, povlačenje je bilo inspirirano strahom od islamskog terorizma kojeg bi moglo izazvati igranje predstave „Elementarne čestice“ Мišela Uelbeka. Strah je svakako neutemeljen, jer se u tekstu predstave islam ni ne spominje, ali nam je finansiranje nakon donošenja i verifikacije programa uskraćeno. Festival ima i drugih, strukturalnih problema, koje valja postupno rješavati s Gradom Dubrovnikom, sponzorima, turističkim agencijama i Hrvatskom turističkom zajednicom kroz nekoliko sljedećih sezona.
U Kotoru nastupate kao dirigent Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Kako je došlo do saradnje između DLjI i KotorArta?
Sаradnja ova dva festivala je prirodna i stvorena blizinom, sličnošću gradova, njihovih ambijenata, pa time i koncepcija. Dubrovnik sе takođe kandidovao za evropsku prijestolnicu kulture 2020, te je grupa koja osmišljava kandidaturu uvidjela nužnost jače regionalne suradnje i povezanosti kulturnih subjekata.
Postoji li mogućnost veće saradnje među festivalima u regionu, recimo na nivou programske razmjene?
Svakako da postoji. Najveća prepreka takvoj saradnji jeste kasno zatvaranje budžeta i time prekasno planiranje programa. Što budemo prije u mogućnosti definisati programe, to ćemo lakše moći ostvariti razmjene. Ne moram ni naglašavati da bismo tako mogli uštedjeti značajna programska sredstva.
Na KotorArt donosite, između ostalog, i djelo Dubrovčanina, Luke Sorkočevića. Je li stvaralaštvo ovog autora, kao gotovo jedinog kompozitora epohe pretklasicizma s ovih prostora, ujedno i zaštitni znak DLJI?
Ne bih rekao da je zaštitni znak samo festivala, već i cijelog Dubrovnika. Jedina nezgoda leži u činjenici da je hrvatska muzička javnost navikla da sluša njegove simfonije u preradbi Stjepana Šuleka, koji ih je doslovno prekomponovao i time falsifikovao izvorne partiture. Drago mi je da mogu crnogorskoj publici prvi put da predstavim njegovu „Uvertiru u G-duru“ u njenom izvornom, šarmantnom pretklasičnom ruhu.
Takođe, u Kotor donosite i djelo Ivana Brkanovića, hrvatskog kompozitora koji je rođen baš u Kotoru, to jest u Škaljarima. Jeli takav izbor slučajnost ili se i na taj način povezuju dva grada, to jest dva festivala?
Ivan Brkanović je značajan kompozitor koji svojim djelom povezuje Hrvate i Crnogorce. Njegov posebni stil, izgrađen na oporoj ojkači gorštaka, kao i na blagim melodijskim linijama Jadrana, na suptilan način ocrtava život Kotora koji, poput Dubrovnika, živi na moru zakriljen planinama.
Bonus video:
