Prva premijera Grad teatra, Šekspirova tragedija „Julije Cezar“, po kojoj je festival dobio i ovogodišnji naslov pod kojim se odvija - „Ko je ovdje toliki varvarin da ne želi biti Rimljanin“ , oduševila je preksinoć prepuno gledalište scene Svetog Stefana.
Sjajna dramatizacija reditelja Kokana Mladenovića, kojom je do kraja uspio da sačuva jedno od najsloženijih Šekspirovih djela - da publika čuje sve ono najvažnije što je genijalni pisac napisao, ali i da ga savršeno smjesti u konktekst našeg vremena, uz odličnu glumačku ekipu, scenografiju, kostim, muziku, publika je nagradila ovacijama.
Iz originalne drame koja ima 57 likova, Mladenović je „izvukao“ pet scena, sa pet glumaca koji igraju glavne junake - Sergej Trifunović je Brut, Saša Torlaković Julije Cezar i Marko Antonije, Branislav Trifunović Kasije, Marko Marković Oktavije i Kaska, a mlada crnogorska glumica Jelena Minić je Porcija i Kalpurnija. Svoje glavne „uloge“ u predstavi pokazali su i ostali članovi autorske ekipe, koju čine tri sjajne umjetnice - Irena Popović koja izvodi muziku, pjeva i vodi gledaoce kroz dramske scene, scenografkinja Marija Kalabić i kostimografkinja Tatjana Radišić.
U toj impresivnoj adaptaciji, u kojoj putem projektora povremeno “igra” i Marlon Brando, sa najvažnijim monolozima iz kultnog filma Džozefa Mankijeviča “Gaj Julije Cezar” iz 1953. godine, kao i publika koja takođe ima svoju ulogu, vidjeli smo priču o najvećoj ličnosti u istoriji rimskog naroda, ali i o našim ovdašnjim istorijama, naročito o nama samima.
Pored zadovoljstva kako je festivalska publika primila “Julija Cezara” našeg doba, Kokan Mladenović je izjavio nakon predstave:
“Nije lako raditi 'Julija Cezara', jer se nama Cezar dešava. Na ovaj način, kako smo mi interpretirali ovaj Šekspirov komad, on najviše govori o jednoj propaloj revoluciji. I ne samo jednoj. Reinterpretirajući Plutarhov originalni tekst, Šekspir je oko 1599. godine napisao master komad svih propalih revolucija. Šta je to što se desi sa svima nama koji imamo plemenite namjere da ta revolucija svima donese boljitak, kako to da ona, na zapravo i nije revolucija, nego se pretvori tek u puku zamjenu društevnih elita. U našoj predstavi ti ljudi koji nas sačekaju, i koji su na nekom 'Cezar partiju' sve vrijeme, su oni koji vladaju našim životima. Njima je uvijek dobro, bez obzira jesu li na vlasti ili u opoziciji, oni su politička elita i oni su uzurpirali proces demokratskih promjena. O tom razočaranju raznim revolucijama, o tome da više ne vjerujemo ni u kakve promjene, o tome da znamo da će uvijek, što god se dešava prosperirati samo elita, o tome mi govorimo”, istakao je Mladenović.
Branislav Trifunović, Kasije u predstavi, izjavio je da je Šekspir veliki izazov za sve njih, ali da sa Kokanom Mladenovićem nikada nije teško raditi:
“Bilo je vrlo zanimljivo i uzbudljivo, mislim da smo uspjeli da tekst koji je napisan prije četiri i po vijeka napravimo još aktuelnijim. Kad bi ga Šekspir pisao danas, morao bi da ima iste ove ljude koji se u politici stalno vrte u krug. Možda bi ovaj genijalni pisac sada još bio žešći u svojim kritikama, nego što je bio u svoje vrijeme”.
Saša Torlaković, stari poznanik budvanske publike iz brojnih koprodukcija i gostujućih predstava, takođe je izrazio zadovoljstvo premijerom.
“Ima u ovoj predstavi još posla, predstoji nam ono što mi kažemo uigravanje, ali mislim da smo zajedno sa Kokanom Mladenovićem napravili predstavu koju će voljeti i publika, i mi koji je igramo”, kaže Torlaković.
Zvijezda predstave svakako je mladi glumac Marko Marković, izvanredan u liku Cezarovog sina Oktavija, i u liku Kaske, koji svojom svedenom i prije svega “unutrašnjom igrom” (ali i fizičkom pojavom), potpuno dočarava Šekspirove junake:
“Veliko mi je zadovoljstvo bila ova premijera, jedva sam čekao da izađemo na scenu, pogotovu što znam da budvanska publika ima sluha i zna da prepoznaje pozorište, jer sam već igrao ovdje. Šekspir je , naravno, Šekspir, genijalan pisac i filozof, sve je rekao o nama, zato nam je i danas aktuelan”.
Za mladu crnogorsku publiku, Budvanku Jelenu Minić, koja igra Brutovu ženu Porciju i Cezarovu ženu Kalpurniju, “Julije Cezar” bio i značajno, i divno iskustvo.
“Sa 'muškom ekipom' kao što je ova, ne samo da nije bilo teško raditi Šekspira, nego je to donijelo i ogromno zadovoljstvo. Ovdje imam dvije uloge, tipološki dvije potpuno različite žene - energičnu i samosvojnu Porciju, i Kalpurniju, tihu, mirnu ženu koja obožava svog muža, velikog Cezara”, objašnjava Minić.
I Brut je vidio da je poslije revolucije sve otišlo dovraga
Sergej Trifunović, koji je ispraćen ovacijama, u ovoj drami, zapravo, igra glavni lik, Šekspir je svoju tragediju naslovio “Julije Cezar”, ali najveći dramski tekst pripada Markusu Brutusu.
"Brut ima moralne dileme, u ovoj tragediji središnja je ta njegova psihološka drama - sukob između zahtijeva časti, patriotizma, prijateljstva i ljubavi koju osjeća prema Cezaru. A to je ono što mi kažemo u perdstavio: 'Šta biste vi uradili kada bi jedan čovjek postao toliko moćan, da li biste pokušali da ga zaustavite, makar on bio i vaš najveći prijatelj'. Brut je vjerovao u temelje demokratije koju su gradili njegovi preci, želio je da se sačuva Rimska republika, a onda je sve to otišlo dovraga, kako vidimo u predstavi, i kako vidimo u našim životima nakon svih revolucija koje su nam se desile”, istakao je Trifunović.
Bonus video:
