U prvoj knjižari starih knjiga „Arto”, mogu se naći djela Strindberga, Barouza, Goldinga, Hornbija, Deblina, Milera, Bela, Mana, Dostojevskog, Miodraga Bulatovića, Kastaneda.
To su samo neki od pisaca čija se djela mogu naći na policama knjižare koja je prvenstveno bogata izdanjima velikih i poznatih jugoslovenskih izdavača, kao što su "BIGZ", “Rad”, “Sveučilišna naklada Liber", "Svjetlost" "Prosveta", „Otokar Keršovani“, „Obod“, “Grafički zavod Titograd“, itd. Knjižara “Arto” otvorena je nedavno u Klubu kulture “Soba“ u Bokeškoj ulici.
Ova antikvarnica knjiga nudi i djela Solženjicina, Virdžinije Vulf, Joneska, Lorensa, Rota, Pasosa, Poa, Saramaga na engleskom, italijanskom, njemačkom, ruskom, mađarskom jeziku.
“Knjižara je počela sa radom nedavno i utisak je da su posjetioci prijatno iznenađeni i vrlo zainteresovani za naslove koje je često nemoguće naći u drugim crnogorskim knjižarama, pa čak i u mnogim gradskim bibliotekama”, kazao je urednik u “Artou” Ognjen Savić.
Knjige iz čuvene „Radove“ edicije „Reč i misao“ mogu se kupiti za euro i po.
Većina naslova u prosjeku košta oko četiri eura, dok su najskuplji kompleti, kao što su sabrana djela Meše Selimovića, BIGZ-ovo izdanje iz 1988. godine, 45 eura, Šekspirova sabrana djela iz 1963. u izdanju „Kulture“ iz Beograda 30, ili nešto noviji luksuzno opremljen naslov Mila Grozdanića "Put do knjige" 48 eura.
Kako kaže Savić, u „Artou“ se mogu naći odabrana djela južnoslovenske i svjetske književnosti svih žanrova i epoha, knjige iz teorije i istorije književnosti, istorije i teorije umjetnosti, esejistike, filozofije, sociologije, psihologije, leksikografije, politikologije, istoriografije, prava, ekonomije...
“Naša je, vjerovatno neskromna želja da „Arto“ postane prepoznatljiva kulturna adresa sa koje će se ultimativno dobrim naslovima graditi dobar čitalački ukus”, kaže on i nada se da će “dobri naslovi privući dobre čitaoce”, jer je kvalitetno štivo jedan od principa na kojima je knjižara utemeljena.
Savić ne smatra da se danas manje ili više čita nego ranije, niti se čitaju manje vrijedne knjige, jer vjeruje da je u Crnoj Gori „nekako oduvijek falilo čitalaca“, zato što kod nas “ljudi knjigu shvataju ili kao zabavu ili opterećenje, a knjiga, naravno, nije ni jedno ni drugo”.
Prema njegovim riječima, “osnovna ćelija civilizovanih modernih društava je čitalac” i zato je vrlo lako odgonetnuti koliko se u kojoj državi čita.
Skupa sa knjižarom, rekao je Savić, pokrenuta je i izdavačka kuća „Arto“.
Savić je najavio da će ta izdavačka kuća svoj prvi naslov publikovati u narednih nekoliko mjeseci.
Ime dobili po avangardnom piscu i umjetniku iz XX vijeka
Knjižara starih knjiga i izdavačka kuća „Arto“ dobili su naziv po Antonenu Artou, velikom francuskom avangardnom piscu i umjetniku prve polovine XX vijeka. Antonen Arto je, kako kaže Savić, bio vanredna ličnost svoje epohe koja je istodobno literarnim djelom i dosljednim životom umjetnika i mislioca, nadmašila vrijeme u kojem je stvarala.
„Imajući na umu Artoovu poetsku snagu, kojom je pomjerao granice u umjetnosti i životu u umjetnosti, mi želimo da „našeg Artoa“ čitaocima i simbolično predstavimo kao moderan, estetski odgovoran i otvoren dom knjige“, zaključio je Savić.
Najstarija knjiga u „Artou“ je Danteov “Raj”, štampan 1873. godine u Torinu, koja doduše nije na prodaju.
Izuzetno stari i rijetki su i naslovi „Gospođa sa suncokretom“ koju potpisuje knez Ivo Vojnović, koji je 1912. godine štampala „Knjižara Gece Kona“, zatim „Tri dana“ Maksima Gorkog iz 1927, štampan u izdavačkoj kući „Svetlost“ iz Beograda, Puškinove „Pripovetke“ izdavača „Srpska književna zadruga“ iz 1933, kao i Vajningerov „Pol i karakter“ u izdanju beogradskog „Gecakona“ iz 1938.
Bonus video:
