Vječna priča o egomaniji, ljubavi...

“Ko je tu veći pisac - da li je Sofija stvorila Tolstoja ili on nju, ne zna se”, kaže Predrag Ejdus
214 pregleda 0 komentar(a)
Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Foto: Grad teatar
Čehov je Tolstoju rekao zbogom, Foto: Grad teatar
Ažurirano: 06.07.2015. 15:20h

Tolstoj je bio vrlo zbunjujuća i subverzivna ličnost, govorio je protiv crkve i države, slutio je vremena koja tek treba da dođu, događaje koji su se desili tek pedeset - šezdeset godina kasnije, ali se ne zna da li je njega kao pisca stvorila njegova žena Sofija.

Dramski program Grada teatra predstavio je kao reditelja Irfana Mensura, velikog jugoslovenskog filmskog i pozorišnog glumca, dobro poznatog budvanskoj publici iz mnogih festivalskih produkcija i gostujućih predstava. Ovog ljeta sa njegovim rediteljskim potpisom vidjeli smo sjajnu priču o dvojici ruskih književnih velikana, „Čehov je Tolstoju rekao zbogom“ hrvatskog dramatičara Mira Gavrana, koja je s pravom pokupila ovacije prepune scene Terase između crkava.

Radnja drame dešava se u Jasnoj Poljani 1890. godine, kada na početku ljeta veliki Lav Tolstoj poziva na svoje imanje mladog pisca Antona Pavloviča Čehova da sa svojom suprugom Olgom bude njegov gost. Pravi povod za ovaj poziv nije baš tako srdačan i lijep - grof Tolstoj, u svojoj ogromnoj sujeti zapravo želi da Čehov bilježi sve što on tokom dana govori o raznim stvarima, da bi on sam kasnije objavio tu knjigu...

Pored odnosa starog i mladog pisca, što je ujedno i odnos nove i stare umjetnosti, ova priča možda više fokusira međuljudske odnose - složen, napet i suprotstavljen odnos Tolstoja i njegove žene Sofije, pitanje muško-ženske dominacije kroz odnos Čehova i njegove žene Olge, plemenitost i samoljublje, ali i vječnu čovjekovu borbu protiv samoće...

U predstavi igraju Predrag Ejdus, Ivan Đorđević, Jasmina Večanski i Hana Selimović, a po riječima Ejdusa, glumca koji čini dio 29-godišnje biografije Grada teatra, i koji je za bravurozno odigran lik Tolstoja nagrađen ovacijama, bio je divan osjećaj što je publika „ušla“ u ovu priču:

“Radeći ovu ulogu meni je bila najuzbudljivija ta Tolstojeva egomanija - bio je bog tog doba, obožavan kao pisac, vrlo zbunjujuća ličnost, na neki način i subverzivna, mnogo je govorio protiv crkve i protiv države, imao je stavove koje narod nije do kraja razumio, i govorio je o vremenima koja tek treba da dođu, o događajima koji su se desili tek pedeset - šezdeset godina kasnije. Njegova inteligencija je bila briljantna. Ali, taj njegov ironičan odnos prema sopstvenom egomanijaštvu, prema sukobu između njega, njegove žene Sofije i njihovom turbulentnom braku, odnos prema prijateljstvu i ta njegova ogromna usamljenost vrlo su zanimljivi. O tome su čak i neki filmovi napravljeni. Ko je tu veći pisac - da li je Sofija stvorila Tolstoja ili on nju, ne zna se. Znamo kako se na kraju završio traj brak, odlaskom ostarjelog Tolstoja koji je umro sam. Ali, s obzirom da su ljubav i brak vječne teme, i da ja već imam dosta godina i da i u sopstvenom životu imam sličnih situacija, ja sam ovu priču malo i lično doživio. Ali, u suštini, koliko god je taj brak bio turbulentan, oni su se, u suštini, na neki čudan način beskrajno voljeli”.

Kako ističe Ejdus, Miro Gavran je u svojoj drami napravio jednu briljantnu fiktivnu situaciju koja se zapravo nikada nije desila:

“Tolstoj i Čehov prvi put su se sreli mnogo godina kasnije, ali mi u predstavi otkrivamo i taj odnos starog i mladog pisca. Tolstoj kaže Čehovu kako on čita te njegove 'pričice' koje objavljuje, tvrdi da ništa nije tužnije nego biti mlad pisac, a Čehov je tih godina zaista bio vrlo mlad i na početku stvaranja. Tolstoj mu kaže kako je Ljermontov jedan u hiljadu, kako je i Puškin jedan u hiljadu, i kako je samo

Tolstoj jedan u milion. Ali, naravno da je on u Čehovu umio da nasluti novog književnog genija koji se stvara, a to nije htio da mu kaže. Nismo, svakako, baš sasvim sigurni da je Tolstoj zaista bio takav egoman u životu, Miro Gavran je to malo iskarikirao, ali s mjerom, tako da smo zajedno sa Irfanom Mensurom napravili divnu predstavu u kojoj uživamo da igramo”, istakao je Predrag Ejdus.

„The Village“, čime su sve žene uslovljene

Nakon „Balerina“ u režiji Milene Bogavac i koreografiji Olivere Kovačević Crnjanski (produkcija Srpskog narodnog pozorišta i Studentskog kulturnog centra iz Novog Sada), sinoć je na sceni “Terase između crkava” publika vidjela predstavu „The Village“ , u režiji Dijane Milošević.

Ovu jedinstvenu „mračno – humorističku fuziju fizičkog teatra, žive muzike i filma“ osmislila je Tina Milo, kanadska umjetnica porijeklom iz Srbije, i kako ističe, „The Village“ je svoje motive našao u stvarnim životnim pričama:

„Predstava slika moziak uloga kojima su žene danas uslovljene, pokušavajući da preispita zašto one često odustaju od svojih želja i snova. Ova monodrama o glumici koja na audiciji za ulogu depresivne žene hrabro ulazi u emocinalni ambis u koji smo se bar jednom u životu svi našli, traži odgovore na pitanja šta nas može osloboditi emocionalne tame“, zapisala je Milo.

Gostovanje predstave realizovano je u saradnji sa Amabasadom Kanade u Srbiji.

Bonus video: