Miš je dobio grip, pa je seo u džip/ I prevalio put dugačak, da ga pregleda doktor Mačak.
Ljubivoje Ršumović, Miš je dobio grip
"Arhitektura u Crnoj Gori 1965 - 1990. (Kroz prizmu "Borbine" nagrade)", naslov je knjige Rifata Alihodžića. Knjiga se nedavno pojavila u izdanju Crnogorske akademije nauka i umjetnosti.
Preskačemo tekst, naravno, zanimaju nas samo sličice... na strani 19 Rifatove knjige imamo fotografiju broj 1. - pa kaže: "Ivan Vitić: Hotel "Sljeme", Rijeka, 1965."
Jeste Ivan Vitić, jeste "Sljeme" ("Panorama" bi bilo preciznije), jeste 1965. - bravo Rifate - ali ipak nije hotel - nego motel - i nije Rijeka, nego?
Znamo li Rifate? Ili da vam odmah vratim indeks?
Dakle, dragi moj Rifate - pet je motela u lancu Vitićevih motela "Sljeme" - pa imamo realizirane projekte motela "Sljeme" pokraj Rijeke (Pavlovac iznad Preluka - što je bliže Opatiji nego Rijeci, ako ćemo pravo - Savezna "Borbina" nagrada za 1965. godinu), te u Trogiru i u Biogradu - sva tri su realizirana 1965. godine - i nerealizirane projekte motela "Sljeme" u Umagu i Primoštenu - s tim da se svi projekti - i realizirani i nerealizirani - vezuju za 1964. godinu. Kad već govorimo o Vitićevim motelima, pomenimo i nerealizirani projekat motela u Trstu iz 1962. godine - koji je kasnije poslužio kao predložak svim projektima iz serije "Sljeme".
Slučajno mi je pod rukom "Arhitektura", stručni i znanstveni časopis Udruženja hrvatskih arhitekata, broj 1 (217) - Monografski broj Arhitekture Ivan Vitić - pa bih vas, dragi moj Rifate, uputio na tekst Tomislava Pavelića, naslovljen "Vitićevi moteli - Trst, Umag, Rijeka, Biograd, Trogir" - imate ga na stranama 98 - 103, a na strani 100 imate - tačno adresiranu - istu tu fotografiju koju ste vi okešali u vašoj nesretnoj knjizi pod brojem 1. - i pogrešno adresirali - pa vas molim da provjerite gdje se nalazi taj motel za koji vi - pogrešno - tvrdite da se nalazi u Rijeci. Dakle, pitanje nije teško: Trogir ili Biograd?
Na strani 19 imamo i fotografiju broj 2. - pa kaže: "Milan Popović i Vladislav Plamenac: Hotel "Oliva", Petrovac na Moru, 1965." Ovo "Petrovac na Moru" u knjizi iza koje stoji CANU - a ne SANU - silno me rastužuje. Što bi falilo jednom jednostavnom - Petrovac? A Rifate? Znamo da je Petrovac na moru - a kad budemo govorili o onom Petrovcu - onda ćemo govoriti o Petrovcu na Mlavi.
Preskačemo par strana... moramo... na strani 22 imamo fotografije 7. i 8. - pa kaže: Ivan Vitić: Hotel "Sljeme" Rijeka, Republika Hrvatska, Savezna ("Borbina" - op.a.) nagrada za 1965. godinu" - sve je OK, osim što se ipak ne radi o hotelu nego o motelu, dragi Rifate. Takođe, ne znam kako vam je promaklo da se motel na fotografijama 7. i 8. definitivno razlikuje od motela na fotografiji 1. - a vi kažete da je to isti motel... crni Rifate.
Opet preskačemo... na strani 28 imamo fotografiju 18. - pa kaže: "Đuro Biskupović: Hotel "Fjord", Kotor, 1966." - nije Đuro Biskupović, crni Rifate - nego Đorđe Biskupović - i nije 1966. godina - nego 1965. Taj hotel je primio prve goste usred žarkog ljeta 1965. godine.
I ovo ispod - na fotografiji 19 - nije "Zeta film" - nego Dom kulture Budva.
Već je moguće naslutiti kakva nas sve čudesa očekuju u Rifatovoj knjizi. U to ime, preskočićemo stotinjak strana.... moramo... i evo ga, strana 106. - to vam je otprilike po sredini Rifatove knjige - da vidimo što je Rifat ovdje fulao - jer nešto jeste fulao, garantovano.
Pa idemo na drugi pasus. "U zagrebačkom časopisu "Arhitektura" objavljen je kritički prikaz Zekovićevog objekta", piše Rifat. Riječ je, treba odmah naglasiti - o zgradi Društveno-političkih organizacija u Titogradu/ Podgorici, autora Radosava Zekovića - realiziranoj 1979. godine i nagrađenoj Republičkom (crnogorskom) "Borbinom" nagradom iste godine.
Nazvati to što je objavljeno u Arhitekturi kritičkim prikazom je pretjerivanje. To je zapravo tek mali prikaz u okviru šireg prikaza - Nagrade "Borbe" - kako je naziva Zdenko Kolacio, autor prikaza - za 1979. godinu.
"Pored pohvala navodi se primjedba", kaže dalje Rifat i citira Kolacija: "No autor je očito pretjerao u svom načinu strukturiranja stupovlja otvorenog prizemlja dijela administrativnog korpusa zgrade." - da bi zatim prigovorio Kolaciju kako samo on umije: "Teško je saglasiti se sa ovakvom konstatacijom jer uvođenje konstruktivno nelogičnih poprečnih greda i kratkih platana koje "nose" poprečne grede predstavljaju tipičan primjer uspjele provokacije, koja angažuje naše opažanje i posmatrača uvodi u analitički postupak". I onda još malo tipično rifatovskog lupetanja, za dobru mjeru: "U arhitekturi, kao vizuelnoj umjetnosti, takva bravuroznost može biti samo kvalitet, jer je stvaranje opažajnih iluzija i te kako bitan alat arhitekata".
Bravo Rifate: klap, klap, klap - zaslužio si aplauz - vidi se da se trudiš - dobićeš dvojčicu na kraju, ne beri brigu.
Nego da vidimo mi što je stvarno napisao Zdenko Kolacio o Zekovićevoj zgradi - slučajno mi je taj broj Arhitekture (Časopis saveza arhitekata Hrvatske, 172+3/'80) pod rukom - pa kaže: "To je objekat što se sa tri volumena disponiranih u ortogonalni sustav skladno povezuje sa urbanim, a istodobno i prirodnim osobinama krajolika. Dijalog arhitekture sa pejzažem ovdje je ispravno i vješto izražen rasporedom i veličinom volumena, kao i njihovim gradiranjem." Ovaj, upravo citirani dio - Rifat ne navodi - iz ko zna kojih razloga - kao što ne navodi ni strašno važnu sljedeću rečenicu: "Međutim, sadržaj i funkcija zgrade iskazana je monumentalnim oblikovanjem fasada".
Bojim se da Rifat ne može ni da nasluti na što se tačno odnosi ovo "monumentalno oblikovanje fasada". Naime, Kolacio biranim riječima (uz blagu dozu sarkazma, rekao bih) aludira na potenciranje strukture - tj. na Zekovićev strukturalni manirizam - za čim Zeković vjerovatno poseže upravo u namjeri da naglasi važnost sadržaja i funkcije zgrade - ali i da podcrta autorstvo potezom koji izlazi iz uzusa strukturalne logike. Zeković definitivno pretjeruje - ali pretjeruje s mjerom - uspijevajući da svoje pretjerivanje dodatno opravda time što strukturalne nedosljednosti u otvorenom prizemnom dijelu zgrade podređuje volumetrijskoj kompoziciji - koja nije toliko monumentalna, koliko je monumentalizirana.
Ključni argument u prilog Zekovićevoj zgradi Društveno-političkih organizacija u Titogradu/ Podgorici trebalo bi potražiti u uporednoj analizi Zekovićevog prvonagrađenog konkursnog rješenja - iz 1965. godine - i same realizacije iz 1979. godine. Što se desilo u tih 14 godina? Desilo se mnogo toga - ali recimo da u sedamdesetima nije više igrala ona prefinjena strukturalna logika, te lakoća i elegancija svojstvena šezdesetima - pogotovo prvoj polovini šezdesetih - već se tragalo za nečim što bismo mogli nazvati individualnim izrazom - što je imalo i svoju cijenu, svakako... nego, odaljismo se mi od teme.
Hoću da kažem da Rifat pogrešno citira Kolacija, koji kaže: "No, (Rifat zaboravlja ovaj važan zarez - op.a.) autor je očito pretjerao u svom načinu strukturiranja stupovlja otvorenog prizemnog dijela administrativnog korpusa zgrade". Dakle, Kolacio kaže: "...otvorenog prizemnog dijela administrativnog korpusa zgrade" - a Rifat pogrešno citira Kolacija: "...otvorenog prizemlja dijela administrativnog korpusa zgrade" - što jasno ukazuje na Rifatovu žalosnu dekoncentriranost - koja ga, nažalost, diskvalifikuje iz svake ozbiljnije priče.
OK, neću više o Rifatovim greškama - a i nema smisla - kad bih nastavio bilo bi to mrcvarenje.
U narednom broju o Rifatovoj knjizi u kontekstu opšteg stanja na CG arhitektonskoj sceni - takvoj kakva je - a nikakva je.
Bonus video:
