Književni program Grada teatra predstavio je ovog ljeta na Trgu pjesnika Ramba Amadeusa, koji je priredio „Veče glomazne poezije“, iliti kazivanje najglomaznijih pjesama iz svog repertoara u pratnji maestra Ivana Aleksijevića Pančevca.
Ovaj svojevrsni vodvilj, kako bi se žanrovski možda najpreciznije odredilo duhovito i provokativno pjesničko veče koje je svojim izrazom blisko pozorišnoj formi, Rambo je prvi put izveo krajem prošle godine u Zvezdara teatru u Beogradu, na sceni „Bata Stojković“. Njegov prvi nastup na festivalu Grad teatar takođe je bio vrlo uspješan - Trg pjesnika „prebukirala“ je oduševljena publika, pa je program trajao skoro pedeset minuta duže!
“Bilo je perfektno i divno sam se osjećao zbog publike, sve dok muzika nije počela da piči okolo. Ali, valjda je to tako - većina treba da trpi teror manjine”, kaže Rambo za „Vijesti“.
Da li se pjesme koje smo čuli ipak mogu podvesti pod angažovanu, a ne „epsku“ poeziju, na čijoj su tradiciji, kako ste izjavili, nastale?
Ne, ovo je čisto glomazna poezija, što znači da se ne uklapa ni u šta, ona prosto viri iz svake vrste forme. To što u ovim pjesmama pominjem ova naša društva, države, političare, ovdašnje i svjetske, to je samo zato što od Radoja Domanovića i Nušića, do danas, nema ništa novo. Ja istu tu pjesmu pjevam, samo na neki drugačiji način i to je sve. I ne bavim se određenim pojedincima, pojedinci na vlasti su samo dijagnoza društvenog i svakog drugog trenutka u kojem živimo. Zato su oni i nebitni.
Ali, važan je mentalitet ljudi. A mentalitet je kao neki temelj - kuću možete prefarbati, zamijeniti cigle, stavita nova škura, ali temelj ostaje. To mene zanima, i ja zapravo o tom našem mentalitetu pjevam, za koji mi se čini da ima šansu da se malo promjeni na nabolje. I to uz pomoć interneta, Fejsbuka, društvenih mreža, od njih djeca dobijaju malo više nekontrolisanih informacija, što je dobro. Jer roditelji najviše usporavaju njihov razvoj, oni žele da njihova djeca liče na njih, i onda ih ograničavaju u svemu.
Hoćete da kažete da mi na ovim prostorima na vlasti imamo ljude po „našoj mjeri“ - da vlast ne može da bude gora od naroda koji je birao?
Vlast je, naravno, uvijek bila i ostaće, samo ogledalo naroda. Milo je na vlasti u Crnoj Gori, jer najviše liči na crnogorski narod, crnogorski narod može da se ogleda u njemu, da tačno vidi svoj odraz. Toma i Vučić su ogledalo srpskog naroda, njihova „slika i prilika“, i to je prosto tako. Niti vlast može da bude gora od svog naroda, niti bolja. Zato nikada problem nije vlast, nego karakter pojedinca, i zato ja u svojim pjesmama, zapravo, ne govorim protiv vlasti, već o nama i o našim ograničenjima i greškama u karakteru. Onog sekunda kad narod, recimo, bude ličio na mene, a ja na narod, onda će se možda nešto i promjeniti.
Šta je najveći problem našeg mentaliteta?
Najveći problem našeg mentaliteta je vjera u zagrobni život. Ovdje ljudi slijepo vjeruju da će živjeti negdje „gore“, i onda ovozemaljski život ne shvataju dovoljno ozbiljno, i nekako nisu mnogo angažovani oko njega. Prosto puštaju da ih voda nosi. Dobro u našem mentalitetu je to što ljudi nisu mnogo ambiciozni, ali onda kada plemeniti ljudi nisu mnogo ambiciozni, onda se, nažalost, dozvoljava ovim primitivnim, neplemenitim, da oni svoje ambicije ostvaruju. Tako mi imamo jedno društvo koje je karikatura - u kome su najprimitivniji ostvarili svoje ambicije, a plemeniti nisu ni smislili šta bi.
Izložba Žo An Lanvila u crkvi Santa Marija
Likovni program Grada teatra nastavlja se večeras u 21 sat, izložbom kanadske umjetnice Žo An Lanvil, čiji radovi nose metaforični naslov „Priroda univerzuma“. Temu kojom se bavi, poremećaj ekološke ravnoteže, ona fokusira kroz tri različita medija - grafike, crteže i objekte.
Žo An Lanvil diplomirala je na Univerzitetu „Trua rivijer“ u Kvebeku 1979, i do sada je imala više od četrdeset samostalnih izložbi, kako u svojoj zemlji, tako i u svijetu. Aktivna je učesnica likovne scene više od tri decenije, uključujući i oko pedeset međunarodnih bijenala ili žiriranih izložbi. Žo An Lanvil dobitnica je više značajnih nagrada (u Indiji, Parizu...), a poznata je i kao suosnivač Internacionalnog bijenala savremene grafike „Trua rivijer“.
Izložba u Budvi organizovana je u saradnji sa Ambasadom Kanade u Crnoj Gori.
Bonus video:
