Od specijalnog izvještača "Vijesti"
Baku - U sportskom selu na Evropskim igrama u Bakuu je preko šest hiljada sportista i trenera. Među njima i jedan naš čovjek, ali u opremi ruskog tima - Ivica Sjekloća, 37-godišnji Cetinjanin, član je stručnog štaba ženske odbojkaške reprezentacije Rusije, kao trener za fizičku pripremu. On više od deceniju karijeru trenera za fizičku pripremu gradi u Rusiji, zemlji velike odbojkaške tradicije i kvaliteta.
A, lijepe sportske priče i karijere imaju, često, neobične početke...
"Radio sam u jednom fitnes centru u Bečićima, kada je 2003. godine na pripremama boravila ekipa Zarečje Odincovo. Pomogao sam im malo u teretani, pokazao neke vježbe. Očigledno da im se svidjelo, pa sam godinu kasnije dobio poziv Vadima Pankova da se priključim ekipi. Tako je počelo", priča Sjekloća.
Za ovih 11 godina postigao je velike uspjehe sa ekipama u kojima je radio. Bio je šampion 2008. i tri puta pobjednik Kupa Rusije sa ekipom Zarečje (2004, 2007, 2008), sa kojom je igrao i finale Lige šampiona.
Isti uspjeh na evropskoj sceni ostvario je i 2011. godine sa timom Rabita iz Bakua, kada je prvi trener bio Dejan Brđović.
"To je možda i najveći uspjeh, jer je Rabita prvi put učestvovala u Ligi šampiona i odmah došla do finala. Takav put nije imao nijedan klub, ni prije ni poslije", kaže Sjekloća.
Imao je uspješan izlet i u muškoj odbojci, kao dio stručnog štaba Zorana Gajića u ekipi Ufa.
"To je, takođe, bilo fenomenalno iskustvo. Gajić je vrhunski trener, jedan od najboljih u Evropi, a muška odbojka drugačija od ženske - treninzi su drugačiji, pripreme, vježbe...", kaže Sjekloća.
Ženska odbojka je, ipak, njegova specijalnost, pa je već dvije godine u raznim ruskim selekcijama, a uoči Igara u Pekingu 2008. godine bio je na pripremama A tima.
"Nije teško biti stranac u ruskim timovima i selekcijama ako si profesionalac i ako znaš svoj posao. Ovdje se ne dolazi preko protekcije, već radom, a očigledno da su oni prepoznali i moj profesionalizam i znanje", kaže Sjekloća.
Uloga trenera za fizičke pripreme u odbojci je sve veća, kaže Sjekloća, jer se stil igre, kao i u svim sportovima - mijenja.
"Fizička priprema je nešto što najviše napreduje u sportu, jer su zahtjevi mnogo veći, a mijenjaju se i karakteristike. Recimo, u odbojci je ranije bio sistem „skači visoko, udaraj jako“, i to je bila suština. Sada nisu u modi visoki igrači, sada je brzina veoma važna i visoki odbojkaši ne mogu da izdrže takav ritam, ni na treninzima ni na utakmicama. Takođe, medicina je postala izuzetno važna, posebno kada je u pitanju oporavak igrača od žestokog ritma utakmica, treninga, putovanja", ističe Sjekloća, koga nakon Evropskih igara u Bakuu, očekuju obaveze sa ruskim selekcijama na Univerzijadi u Južnoj Koreji, pa Svjetskom omladinskom prvenstvo u Portoriku.
Spreman sam da pomognem CG odbojci, ali nema interesovanja sa druge strane
Sjekloća ne krije da je spreman da pomogne i crnogorskim selekcijama, da prenese iskustvo koje je stekao radeći i gledajući kako rade najveća imena svjetske odbojke. Ali, kaže da nema interesovanja sa druge strane.
"Nemam veze sa ljudima iz naše odbojke. Pokušao sam da stupim u kontakt, ali nije bilo povratne informacije. Žao mi je što je tako, jer, bez lažne skromnosti, mogu dosta da pomognem. Imam dobar CV, trenirao sam velike igrače, osvojio sam u Rusiji sve što se može, igrao dva puta finale Lige šampiona. Žao mi je što za moj rad i znanje nema interesovanja u mojoj zemlji", kaže Sjekloća, koji je radio sa najvećim igračicama u posljednjih 15-ak godina, a svako ko je u odbojci zna ko su Ruskinje Jekaterina Gamova, Svetlana Krjučkova i Natalija Safronova, Brazilke Oliveira Valevska i Rakel Silva, Italijanka Simona Ranijeri, Azerbejdžanka Natalija Mamadova...
Orden za rad i zalaganje
Za uspjehe sa klubovima u kojima je bio, Sjekloća je dobio i jedno rusko državno priznanje – Orden za rad i zalaganje. I to dva puta...
"Vjerovatno sam jedini Crnogorac koji je odlikovan za rad i zalaganje. Moja supruga sa ponosom to ističe, iako kaže da kad sam kući – samo se izležavam", uz širok osmjeh kaže Sjekloća, čija porodica – supruga i troje djece – žive u Herceg Novom.
"Zajedno samo samo mjesec-dva, i to je ono što je najteže u ovom poslu. Teško je navići se na to, ali mora se", zaključio je Sjekloća.
Bonus video:
