Izložba “Stvaram pozorište - ispred i iza scene” čiji je autor magistar slikarstva Vojislav-Vojo Kilibarda otvorena je u nedjelju veče u Somboru u okviru 23. Pozorišnog maratona. Izložbu koja obuhvata deset godina kreativne saradnje ovog umjetnika i Hercegnovskog pozorišta, otvorio je Miki Radonjić, direktor festivala Sterijino pozorje u Novom Sadu. Na Pozorju je Hercegnovsko pozorište predstavljeno, istim projektom, prošle godine.
„'Stvaram pozorište - ispred i iza scene'“ projekat je kojim sam želio da objedinim nastajanje pozorišne predstave, posebno scenografije, fotografije kao realnog zapisa tog procesa i njegovih rezultata, ali i pretvaranje svih tih tokova i promišljanja u novi iskaz - fotokolaž-sliku, sa osnaženom ili sasvim novom porukom“, objašnjava Kilibarda kako je stvarana izložba koju je dosada vidjela pozorišna publika na festivalima u Tivtu, Trebinju, Novom Sadu, a biće predstavljena i na Bitefu u Beogradu septembru, otvoren je poziv i za EX ponto u Ljubljani.
Projekat “Stvaram pozorište - ispred i iza scene” Kilibardin je magistarski rad.
Ponudio sam neku akciju, nit,okret i značaj figuri i smatram da sam time njen značaj pojačao
“U likovnom iskazu on je 'naslonjen' na kredo Petra Lubarde 'Ja sam ja i slikam svijet po svojoj volji'. U konceptu obuhvata nastajanje, život i objekte pozorišne predstave, što se može prevesti na nastajanje, tok, uticaje, odjeke života samog. Foto kolaži koji su krajnji ishod - upakovani su (uramljeni) tako da podsjećaju na scenu“, objašnjava Kilibarda šta je iniciralo ove neobične radove.
“Desetogodišnje iskustvo rada u pozorištu, u svim procesima, od prvog koraka, odabira teksta, do formiranja kreativnog, umjetničkog pa i tehničkog tima koji gradi predstavu; od medijske najave, podrške, praćenja i promocije projekta; do organizacije premijernih i gostujućih nastupa. Mojim foto kolažima sva ta iskustva su pretočena u novu formu. Fotografija, kaširani papir, ogledala, gaza, plastika, staklo, kamen, jaje, trn, boja, folija, “prepakovano” je i uramljeno u format slike-kolaža-foto-kolaža tako da podsjeća na scenu/pozornicu”.
Umjetnik ističe da ovim postupkom pomjera, pojačava vizulenu, ali i druge dimenzije pozorišne predstave.
“Sve procese i rezultate rada, sve članove kreativnog tima ovih projekata hvatao sam i fotografskim aparatom, na sceni i iza nje, kao i sva raspoloženja i atmosferu. To je iniciralo moju odluku da fotografije, premda su one u suštini dokumentarni fenomen, nadogradim likovnim intervencijama, kolažiram i dam im novu, smatram, snažniju poruku od one koju su imale kao dokument o nastajanju pozorišne predstave”, navodi umjetnik.
Kilibarda se opredijelio za foto-kolaž jer je, kako kaže ”najpribližniji onome što je u pozorištu radio (plakat, pozorišna fotografija, programska knjižica, predložak scenografije) i zato što je fotografija najbrži i najlakši medij, i pouzdana skica za razvijanje ideje, spajanje i ravnotežu svjesnog i nesvjesnog, cjelokupnog mog pozorišnog iskustva”.
Umjetnik ističe da pojačava vizuelnu, ali i druge dimenzije pozorišne predstave
Na pitanje zašto pomjeranje, narušavanje, oduzimanje ili dodavanje, lomljenje, drobljenje, umetanje boje, drugih materijala i elemenata na fotografiji, Kilibarda odgovara:
“Zato što joj to daje potpuno novi značaj, otvara potpuno novu priču. Bilo koji pozorišni komad možemo gledati više puta i nikada neće biti isti meni i bilo kojem drugom posmatraču. Isto je i sa fotografijama. Kada bih fotografije ostavio potpuno sirove, onakve kakve jesu, one bi bile samo zapis jednog vremena, jedne situacije, trenutak uhvaćen u određenom prostoru. Fotografija može da bude čak i umjetnička, ali je sirova, uvijek više dokumentarna. Ovim oduzimanjem, dodavanjem, bilo kojom intervencijom, fotografije su dobile potpuno novi značaj. Najčešće sam fotografiji oduzimao nekog aktera, neki značajan lik. Ta praznina koja ostane dodaje vremenu. Vidimo da je neko ili nešto bilo tu, a daljemožemo shvatiti kako hoćemo, da li je taj neko samo otišao, da li je umro, da li tek dolazi a njegova aura se ocrtala prije njega, ili je ostala tu. Scena, enterijer, eksterijer su zamrznuti, ali taj lik, silueta, figura, predmet koji nedostaje u stvari i dalje živi u našoj (pro)misli i ima svoju ličnu metafiziku. Kako će sve to shvatiti posmatrač, njegova volja. Ja sam ponudio neku akciju, nit,okret i značaj toj figuri i smatram da sam time taj značaj pojačao”.
Vizuelni identitet HAPS-a
Vojislav Kilibarda (1978), poslije završene Srednje umjetničke škole „Petar Lubarda" Cetinje, diplomirao je i magistrirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Trebinju, u klasi profesora Marka Musovića.
Imao je osam samostalnih i učestvovao na više kolektivnih izložbi. Radi kao urednik likovnih programa i dizajner u JUK „Herceg fest" Herceg Novi.
Kao autor plakata, programskih knjižica, flajera, scenografije, Kilibarda je sarađivao u petanestak predstava, autor je kompletnog vizuelnog identiteta HAPS-a (Hercegnovskih aprilskih pozorišnih svečanosti), festivala koji već 20 godina organizuje Hercegnovsko pozorište i likovno sam ili u koautorstvu likovno je opremio sve knjige koje je izdalo Hercegnovsko pozorište.
Bonus video:
