“Najkraći prikaz knjige ove knjige je kaleidoskop, slika koja čuva kompleksnost i jednostavnost izraza”, kazao je juče, na predstavljanju knjige “Na putu za Damask” Miodraga Lekića na Sajmu knjiga, profesor Milan Popović.
Lekićevu knjigu objavila je beogradska izdavačka kuća “Plavi jahač” krajem prošle godine.
Prema njegovom mišljenju, postoje tri suštinske dimenzije ove knjige, tri zelene niti: ona holistička i renesansna, jer svaki, i najmanji prilog ima i političku, i ekonomsku i sociološku i kulturnu dimenziju, primjer za to je esej o festivalu u San Remu; druga je otvorenost knjige i svakog njenog segmenta za dijalog sa onima koji misle drugačije; i treća je činjenica da ova cjelina, ovaj dijalog nije bez razloga već radi proizvodnje i poboljšanja politike, polisa.
Popović je kao ilustraciju tri dimenzije Lekićeve knjige naveo i tri teksta: o stogodišnjici Prvog svjetskog rata, saglasivši se sa autorovom ocjenom mjesečarske prirode političkih elita, “kako u Podgorici, tako i u Briselu”. Drugi tekst koji je izdvojio je onaj napisan povodom 500. godišnjice “Vladaoca” Nikola Makijavelija, koji je, po Popovićevoj ocjeni, u redu malog broja onih koji su zaista razumjeli holističku prirodu čovjeka.
“Treći tekst je 'Na putu za Damask', onaj u kojem je autor prepoznao vrijeme preobražaja, promjene. Lekić razumije promjene u Crnoj Gori danas. Razumije da nema neograničenog progresa, kako nam to nastoje predstaviti, već opadanja i dekadencije. Knjiga je značajan doprinos u tom pravcu”, naveo je Popović.
Obraćajući se brojnoj publici u ime izdavača, osnivač “Plavog jahača” Nataša Marković istakla je ljepotu rada na zajedničkom projektu sa Miodragom Lekićem.
“Raskošna su interesovanja i svjetovi u kojima se Lekić kreće. On poštuje dokument, ali daje bar tri nova podatka o temi koja sigurno niste znali”, kazala je Marković.
Lekić smatra da bi autor najmanje trebalo da govori o svom djelu, već da sjedi i sluša kritičku riječ.
“Ova knjiga je zbirka tekstova nastalih u dužem periodu u Podgorici, Beogradu, Rimu, široke su obuhvaćene tematske oblasti, na bazi interesovanja”, objasnio je autor.
On je pojasnio i zašto se odlučio za naslov “Na putu za Damask”. “Prateći međunarodne odnose, u jednom momentu vidio sam da se očekuje napad na Damask; to se srećom, nije dogodilo, ali me je asociralo na ideju puta u Damask, na metamorfozu, intimnu, snažnu, kakvu je doživio apostol Pavle”, naveo je Lekić.
Izdvojivši tekst o Prvom svjetskom ratu, kao svoj skroman prilog njegovoj stogodišnjici, kazao je da ga je pisao veoma ambiciozno, pokušavajući da prikaže opštu sliku ali i dramu male države Crne Gore koja se izgubila u Velikom ratu.
“Tu je i tekst o Protokolima sinskih mudraca, velikom falsifikatu o jevrejskoj zavjeri. Čitajući razne izvore, bio sam fasciniran činjenicom da su Umberto Eko i Danilo Kiš, koji su pisali na tu temu, realističniji nego činjenice”, istakao je Lekić.
Bez skoka građanske hrabrosti
Tema koja je izazvala diskusiju je fenomen 1968. godine, čiji je akter, kao student, Lekić bio u Beogradu i koju je kasnije proučavao u Parizu.
“To je fascinantna tema, kulturna paradigma, bio je to bunt protiv svih vrsta autoritarnosti, čiji su slogani bili 'mašta je na vlasti, zabranjeno je zabranjivati'. Sve je krenulo sa Berklija, preko Pariza, stiglo do Beograda. Bila je to klasna borba, koja postoji i danas, samo što su je dobili bogati”, kazao je Lekić.
Na pitanje zašto '68. nije bio u Crnoj Gori, on je rekao da je Univerzitet bio začetku, ali da je Crne Gore bilo u beogradskoj '68, u liku profesora Ljuba Tadića sa jedne, i Veljka Vlahovića sa druge strane. “U Crnoj Gori nema kvalitativnog skoka građanske hrabrosti, naše istorijske pobjede, iz epske epohe, plod su konspiracije, plana organizovanosti... Nadam se da će uslijediti promjene građanske svijesti”, ističe Lekić.
Bonus video:
