Akademski slikar iz Podgorice Aleksandar Radević (24) sprema ovih dana svoju diplomsku izložbu. Njegova priča paradigma je puta koji crnogorski mladi umjetnici prolaze do osvajanja svog mjesta na domaćoj likovnoj sceni: nastavljači tradicije slavnih predaka sa kistom, po izlasku iz Akademije suočavaju se sa realnim svijetom u kojem treba da izbruse svoje snove i kreacije.
“Za diplomsku izložbu spremam opus grafika posvećenih maski. To je analiza metaforičkih maski koje ljudi nose u svakodnevnom životu-nekih nisu ni svjesni, a neke predano grade godinama. Ovi radovi govore i o onom korijenu koji ostaje kada se maska odjednom očupa sa lica, čiji je dio vremenom postala. Do sada sam inače izlagao na sedam grupnih izložbi i imao jednu samostalnu prodajnu, u podgoričkoj Banji”, priča za „Vijesti“ Radević koji je na cetinjskom FLU 2013. završio specijalističku godinu u klasi profesorke Anke Burić, smjer grafika.
Kaže, najprirodnije se osjeća u linogravuri i litografiji, godine istraživanja grafike su ga dovele do „potpune zaljubljenosti“ u te dvije tehnike, pa i cijelu diplomsku izložbu radim tako. U crtežu, kojim se bavi podjednako kao i slikarstvom, voli da kombinuje tehnike: sve je počelo od olovke, papira i gumice „koja je vremenom eliminisana“.
“Iako se mnogi ne bi složili sa mnom, subjektivni osjećaj olovke kao same na papiru je jak i dozvoljava mi da radim tačno ono što vidim, to je za mene najbolji način da prikažem svoje vizije i misli na papiru. U posljednje vrijeme sam se posvetio eksperimentima i počeo da spajam nespojivo - da kombinujem mnogo tehnika u crtežu na svoj način, ne bih li našao još neki medij da prenesem ono što želim da kažem“, dodaje sagovornik “Vijesti”.
Radević trenutno radi honorarno u sferi dizajna, zidnog slikarstva i fotografije. Odlučio se za Akademiju jer je još kao dijete osjetio likovni impuls, „naravno, ne u zrelom smislu“. “Vođen snom da se bavim ovim, počeo sam da crtam, da pokušavam da svoje vizije i maštu što vjerodostojnije otjelotvorim kroz crteže, otiske... Čak i kao dijete, nesvjesno sam se bavio monotipijom-imao sam komadić stakla i par pločica na kojima bih crtao i kasnije na njih lijepio papir. To sam shvatao kao igru i nazivao 'otiskivanje za bakinu maramu'. Vremenom je sve više plamtjela želja da se bavim likovnom umjetnošću, sve više sam se posvećivao crtanju i improvizovanju skulpturica”, nastavlja mladi slikar.
Sopstveni likovni svjetonazor mu je, kaže, malo komplikovano objasniti, fokusiran je na portret, ali, to što radi „mnogo je dalje od portreta“. U radovima traži maske, kožu ispod maske ljudi koje zna, koje je slučajno nekada negdje sreo. Ta koža je „ona koža koju pokazuju kad svjetlo nije upereno u njih“, no, nije mu cilj da prikaže pravo lice pojedinaca „već kolektivnu misao, pravo lice homo sapiensa, šiveno, sječeno i gomilano iz mnogo portreta nevinih i krivih ljudi“, onih koji ne postoje, ili koji postoje u dubinama njegovih misli, uma i unutrašnjih očiju.
Sagovorniku „Vijesti“ prvi likovni uzori bili su Direr, Van Gog, Gogen i Hans Rudolf Giger; bio je i ostao veliki fan „Alien“ filmova, ali se ljubav prema Gigerovom radu „amplifirala kada sam shvatio da je on inspiracija za taj film“. U njegovim djelima sada više prevladavaju uticaji Modiljanija, Van Goga i Gigera, ali, “opet se ne vežem za jedno mjesto“.
Inspiraciju nalazi u muzici, prijateljima, književnosti, a najviše slobodnog vremena provodi u svom ateljeu u Bloku V.
“Kad ne crtam, hvatam zabilješke, mislim o radovima i razgovaram sa njima”, zaključio je Radević.
Savladane sve prepreke
Na putu do FLU bilo je dosta krivina, i u školi i u porodici.
“Upisan sam u Srednju trgovinsku školu iako nisam želio ja, već moji roditelji koji nisu vidjeli perspektivu u mojoj želji. Nastavnici su odmah prepoznali da mi nije stalo do turizma, pa su mi tolerisali da u zadnjoj klupi crtam dok god ne ometam čas, a ja sam tako ispunjavao školske sveske crtežima. Na kraju sam uspio da ubijedim roditelje da polažem prijemni ispit na FLU - nadali su se da neću proći, a onda je ultimatum bio studije turizma. Ipak, položio sam u prvom roku, a kad su vidjeli koliko sam predan tome, počeli su da me podržavaju i da se ponose. Kad sam donio prve uspjehe sa akademije, konačno su u potpunosti prihvatili moju sudbinu”, kaže Radević. do akademije
Mladim umjetnicima treba dati šansu da progovore
Kao pripadnik de facto najmlađe generacije crnogorskih likovnih stvaralaca, smatra da se svi oni za svoje mjesto na likovnoj sceni i u društvu treba da se izbore radom i trudom, da traže od ljudi da čuju ono što im ovi umjetnici pokušavaju reći.
“Treba da sarađujemo međusobno i da stvorimo scenu, jer u ovoj generaciji ima izuzetnih mladih stvaraoca. Pohvalio bih sve moje kolege sa FLU, među njima ima nevjerovatno talentovanih i vrijednih ljudi kojima treba dati pažnju, treba im dati šansu da progovore, jer imaju i te kako šta da kažu. Sebe vidim jednostavno kao nekoga ko želi da priča i da pokaže svima svoje radove, da pokuša da zasluži svoje mjesto u srcima ljubitelja umjetnosti. Naša crnogorska scena nije osiromašena, ali, ne ulaže se u nju koliko bi trebalo, a ima kod nas i te kako i publike i stvaralaca”, kaže Radević.
Bonus video:
